Probuđenje u odnosu na dužnost

Među nama kao adventistima treba da dođe do probuđenja u tom pitanju. Malo je njih koji osjećaju grižnju savjesti ako zanemaruju svoju dužnost u tom pogledu. Malo je njih koji osjećaju grižnju savjesti zato što svaki dan kradu Boga. Ako jedan kršćanin, svijesno ili slučajno, čini krivo svome susjedu u plaćanju, ili odbija da podmiri svoj dug, njegova savjest će ga uznemiravati, osim ako nije otupjela. On ne će imati mira, makar nitko za to ne znao. Međutim mnogi zanemaruju svoje zavjete i ne izvršavaju svoja obećanja, i nimalo se za to ne uznemiruju. Koliko se malo njih osjećaju krivima što su zanemarili da ispune svoje dužnosti! Mi treba da imamo o tome dublje osvjedočenje. Naša savjest treba da se u tom pogledu probudi i da to pitanje ozbiljnije razmotrimo. U posljednji dan morat ćemo položiti račun pred Bogom; njegovi zahtjevi morat će biti podmireni.SZC 371.4

Odgovornosti kršćanina, imao on veću ili manju svotu, u srazmjeri su sa darovima koje je primio od Boga. Prijevara bogatstva je mnoge upropastila. Bogati zaboravljaju da su oni samo upravitelji, i da se brzo približava dan kad će morati da polože račun i kad će im se kazati: »Daj račun kako si kuću kućio!« Kao u priči o talantima, svatko je odgovoran da mudro upotrebljava povjerene darove. Jedan čovjek u priči o talantima, koji sebe nije smatrao odgovornim zato što je primio samo jedan talant, nije upotrebljavao povjereni talant i zato je bio bačen u tamu najkrajnju.SZC 372.1

Krist je rekao: »Kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!« Marko 10, 23. Njegovi učenici su se čudili njegovoj nauci. Kad jedan propovjednik, koji je uspješno radio na spašavanju duša, napusti svoje sveto djelo da bi sebi osigurao zemaljski dobitak, on je otpadnik, i on će odgovarati pred« Bogom za talante koje nije upotrebio kako valja. Kad poslovni ljudi, zemljoradnici, zanatlije, trgovci, pravnici, itd. postanu članovi crkve, oni postaju sluge Kristove, i premda su njihovi darovi sasvim različiti, njihova odgovornost u pogledu unapređivanja djela Božjeg ličnim naporom, i svojim sredstvima, nije manja od odgovornosti propovjednika. Prokletstvo koje će pasti na propovjednika ako ne propovijeda evanđelje, past će isto tako na poslovnog čovjeka ako on svojim različitim darovima ne surađuje s Kristom da bi postigao iste ciljeve. Kad se ovo nekima objasni, oni odgovaraju: »Ovo je tvrda besjeda!« Ipak to je istina, iako mnogi svojim postupcima rade suprotno onome što bi Kristovi sljedbenici trebalo da rade.SZC 372.2