Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Svetost zavjeta

    Kad smo u prisustvu naše braće obećali, usmeno ili pismeno, da ćemo dati izvjesnu svotu, onda su oni svjedoci ugovora sklopljenog između nas i Boga. To nije zavjet učinjen čovjeku, već Gospodu; to je kao mjenica koju smo potpisali svome susjedu. Nema zakonske obaveze koja bi bila svetija od zavjeta koji je kršćanin dao Bogu.SZC 373.3

    Oni koji potpisuju mjenicu svome bližnjemu ne misle da budu oslobođeni od svoje obaveze. Zavjet učinjen Bogu od koga primamo sva dobra, još je od veće važnosti; zašto onda da tražimo da se od njega oslobodimo? Zar će čovjek misliti da ga njegovo obećanje ne obavezuje zato što je to obećanje dao Bogu? Zar je njegov zavjet manje važan zato što nije učinjen pred svjetovnim sudom? Zar će čovjek koji tvrdi da je spašen beskrajnom žrtvom Kristovom »krasti Boga«? Zar se njegovi zavjeti i djela ne mjere na vagi pravde nebeskog suda?SZC 373.4

    Svatko od nas pretstavlja jedan slučaj koji se rješava na nebeskom sudu. Hoće li naše vladanje svjedočiti protiv nas? Grijeh Ananije i Safire bio je vrlo težak. Zadržavši dio od prodate njive, oni su slagali Svetome Duhu. Na svakome koji čini isti grijeh počiva ista krivica.SZC 374.1

    Kad su srca omekšana prisutnošću Božjeg Duha, ona su osjetljivija na djelovanje Svetoga Duha i lakše donose odluku da se odreknu sebe i da žrtvuju za Božju stvar. Kad božanska svjetlost obasjava um neobičnom silom, tada su prirodna osjećanja srca savladana, sebičnost ima manje utjecaja na srce; tada se rađa želja da podražavamo božanski Uzor, Isusa Krista, odričući se sebe i čineći dobra djela. Urođena čovjekova sebičnost se mijenja u ljubaznost i saučešće prema izgubljenim grješnicima, i on čini zavjet s Bogom kao što su učinili Abraham i Jakov. Anđeli su prisutni kod takvih prilika. Ljubav prema Bogu i ljubav prema dušama pobjeđuje sebičnost i ljubav prema svijetu. Naročito je to slučaj kad govornik pomoću Duha i sile Božje iznosi plan spasenja koji je Veličanstvo neba stvorilo i u žrtvi križa ostvarilo. Pomoću slijedećih stihova možemo vidjeti kako Bog gleda na zavjete: »I reče Moj sije kne-zovima od plemena sinova Izraelovih govoreći: ovo je zapovjedio Gospod: kad koji čovjek učini zavjet ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi riječi svoje, nego neka učini sve što izađe iz usta njegovih.« 4. Mojs. 30, 1. 2. »Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto bi se Bog gnjevio na riječi tvoje i potro djelo ruku tvojih.« Propovjednik 5, 6. »Ući ću u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiću ti zavjete svoje, koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj.« Psalam 66, 13. 14. »Zamka je čovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži.« Priče 20, 25. »Kad učiniš zavjet Gospodu Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer će ga tražiti od tebe Gospod Bog tvoj, i bit će na tebi grijeh. Ako li se ne zavjetuješ, ne će biti na tebi grijeha. Što ti izide iz usta, ono drži i učini, kao što zavjetuješ Gospodu Bogu svojemu dra-govoljno, što izrečeš ustima svojim.« 5. Mojs. 23, 21—23.SZC 374.2

    »Polažite i izvršujte zavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji ste oko njega, nosite dare strašnome.« Psalam 76, 11. »A vi ga skvrnite govoreći: sto je Gospodnji nečist, i što se postavlja na nj, jelo je za preziranje. I govorite: gle, kolika muka! a moglo bi se oduhnuti, govori Gospod nad vojskama; i donosite oteto, i hromo i bolesno donosite na dar; eda li ću primiti iz ruke vaše? govori Gospod. Proklet da je varalica, koji ima u svom stadu muško i zavjetuje, pa prinosi Gospodu kvarno; jer sam velik car, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strašno među narodima.« Malahija li 12—14.SZC 374.3

    »Kad učiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; što god zavjetuješ, ispuni. Bolje je da ne zavjetuješ nego li da zavjetuješ pa ne ispuniš.« Propovjednik 5, 4. 5.SZC 375.1

    Bog je dao čovjeku jedno mjesto gdje on treba da radi za spasenje svojih bližnjih. On može da surađuje sa Kristom u djelima milosrđa i dobročinstva. Ali on ne može otkupiti svoje bližnje, jer ne može zadovoljiti zahtjeve uvrijeđene pravde. To je mogao učiniti samo Sin Božji, ostavivši svoju čast i slavu, obukavši ljudsku prirodu da bi njome pokrio svoje božanstvo, i došavši na našu zemlju gdje je krv svoju prolio za ljudski rod.SZC 375.2

    Davši svojim učenicima nalog: »Idite dakle i naučite sve narode«, Krist je povjerio ljudima posao da objavljuju njegovo evanđelje. Dok jedni idu da propovijedaju, drugi treba da podupiru propovijedanje i širenje štampane riječi svojim desecima i darovima, pomažući na ovaj način širenje istine po cijelome svijetu. To su sredstva pomoću kojih Bog oplemenjuje čovjeka. To je upravo posao koji je čovjeku potreban, jer taj posao budi najdublja osjećanja njegovog srca i razvija najviše sposobnosti njegovog uma.SZC 375.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents