POGLAVLJE 18—NAŠA DUŽNOST PREMA SIROMAŠNIMA

(1862, Test. I. 272—274.)

Cesto su nam bila postavljena pitanja u pogledu naše dužnosti prema siromašnima koji primaju vijest trećeg anđela; mi sami smo bili dugo u neizvjesnosti jer nismo znali kako da sa pažnjom postupamo u ovim slučajevima. Ali dok smo bili u Rooseveltu (N. Y.) 3. kolovoza 1861, imala sam viziju u pogledu siromašnih.SZC 58.1

Bog ne traži od naše braće da uzmu na sebe brigu o svakoj siromašnoj porodici koja prihvata ovu vijest. Ako bi oni to činili, onda bi trebalo prestati sa slanjem propovjednika u nova mjesta, jer bi blagajne bile ispražnjene pomoćima podijeljenim siromašnima. Mnogi od njih su u siromaštvu jer nisu navikli na marljiv rad i štednju, i jer ne znaju upravljati svojim novcem kako valja. Ako bi se njima pružala pomoć, to bi im samo škodilo. Neki će uvijek biti siromašni. Ako bi im se pružilo sve što im je potrebno, ni to im ne bi pomoglo. Oni ne znaju dobro raspoređivati, i brzo bi potrošili što bi primili, bilo mnogo ili malo.SZC 58.2

Neki ne znaju što znači samoodricanje i štednja da bi se sačuvali od dugova i da bi imali malo ušteđenog novca za slučaj potrebe. Ako bi crkva pomagala ovakvim osobama umjesto da ih ostavi da se oslanjaju na svoja sredstva, to bi im bilo na kraju od štete, jer bi stalno očekivali da im ona pomaže i ne bi se vježbali u odricanju i štednji kad bi bili dobro opskrbljeni od strane crkve. Ako ne bi primili pomoć svakog puta kad im je ona bila potrebna, sotona bi ih kušao i naveo bi ih da budu zavidni i da prebacuju svojoj braći da nisu ispunila svoju dužnost prema njima. Ali, ustvari, pogreška je na njihovoj strani. Oni su obmanuti. Oni nisu Gospodnji siromasi.SZC 58.3

Savjeti koje nam daje Božja riječ u ovom pogledu ne odnose se na ovu vrstu siromaha, već na nesretne i ucviljene. Bog je u svojoj providnosti ožalostio neke pojedince da bi ih okušao i da bi oni sami bili kušnja za druge. Udovice i iznemogli su u crkvi da bi bili blagoslov za nju. Oni su jedno od sredstava koje je Bog izabrao da bi razvio karakter onih koji se smatraju Kristovim učenicima i da bi im pružio priliku da pokažu osobine našeg milostivog Otkupitelja.SZC 59.1