Nema posvećenja u neposlušnosti

Nema biblijskog posvećenja za one koji odbacuju dio biblijske istine. Istina koja svijetli u Božjoj riječi je dovoljna, tako da nitko ne mora da luta. Istina je tako uzvišena da izaziva divljenje kod najvećih umova, a ipak tako jednostavna da je najponiznije i najslabije dijete Božje može razumjeti i biti poučeno kroz nju. Oni koji ne vide ljepotu koja je u istini, koji ne priznaju nikakvu važnost treće anđeoske vijesti, bit će bez izgovora, jer je istina jasna.SZC 74.4

»Ako li je pak pokriveno evanđelje naše, pokriveno je za one koji propadaju; za nevjernike kojima je bog ovoga svijeta oslijepio razum, da ne vide sjaj svjetlosti evanđelja Krista, koji je lik Boga nevidljivoga.« 2. Kor. 4, 3. 4.SZC 74.5

»Posveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu posvećeni istinom.« Ivan 17, 17. 19.SZC 74.6

»Očistivši duše svoje poslušanjem istine, da biste po duhu postigli iskrenu bratsku ljubav, ljubite jedan drugoga od svega srca.« 1. Petr. 1, 22 (po Bakotiću).SZC 74.7

»Imajući, dakle, takva obećanja, o ljubazni, da očistimo sebe od svake nečistote tijela i duha, nastavljajući svoje posvećenje u strahu Božjem.« 2. Kor. 7, 1.SZC 75.1

»Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem. Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite što mu je ugodno. Sve činite bez vike i premišljanja, da budete pravi i cijeli, djeca Božja bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu.« Filip. 2, 12—15.SZC 75.2

»Vi ste već očišćeni riječju koju vam govorih.« Ivan 15, 3.SZC 75.3

»Muževi, ljubite svoje žene kao što i Krist ljubi crkvu, i sebe predade za nju, da je posveti očistivši je kupanjem vodenijem u riječi; da je metne preda se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine, ili takoga čega, nego da bude sveta i bez mane.« Ef. 5, 25—27.SZC 75.4

Evo biblijskog posvećenja. Ono se ne sastoji samo u vanjskom izgledu ili u nekom vanjskom djelu. To posvećenje primamo kroz istinu. To je istina koju smo primili u srce i koju sprovodimo u život.SZC 75.5

Isus kao čovjek bio je savršen, ipak on je rastao u milosti. »I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.« Luka 2, 52. Čak najsavršeniji kršćanin može stalno rasti u poznanju i u Božjoj ljubavi.SZC 75.6

»Zato, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.« »Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega Isusa Krista. Njemu slava i sad i u vječna vremena. Amen.« 2. Petr. 3, 14. 18.SZC 75.7