Šta bi roditelji mogli uraditi?

Tko je odgovoran za ovaj veliki grijeh? Da je dom bio učinjen privlačnijim, da su roditelji pokazali ljubav prema svojoj djeci, da su našli za njih posao i ljubazno ih poučavali kako da ispune njihove želje, ganuli bi jednu osjetljivu žicu u njihovom srcu, i djeca bi bila spremna da učine sve samo da ugode svojim roditeljima. Ako roditelji vladaju sobom, govore ljubazno, pohvaljuju djecu kad ona pokušavaju da učine nešto dobro, oni mogu da ih ohrabre u njihovom nastojanju, da ih učine sretnima i da unesu u dom atmosferu koja će prognati iz njega svaku mračnu sjenku i učiniti da u njemu sjaji radosna sunčeva svjetlost.SZC 84.2

Roditelji katkada pokušavaju da opravdaju svoje postupke navodeći kao izgovor da se dobro ne osjećaju, da nisu zdravi. Oni su nervozni i misle da ne mogu biti strpljivi, mirni i da govore ljubazno. Time sami sebe obmanjuju i pružaju sotoni priliku da se raduje kad vidi da oni ne smatraju Božju milost dovoljnom da bi pobijedili svoje tjelesne slabosti. Oni mogu i treba da uvijek vladaju sobom. Bog to traži od njih. Oni treba da znaju da kad popuštaju nestrpljenju i razdražljivosti, time nanose drugima bol. Ako duh razdražljivosti pređe i na njih, i ako oni postupaju na isti način, zlo će se samo povećati, i sve će ići na gore.SZC 84.3

Roditelji, kad se osjećate razdraženi, ne bi trebalo da učinite taj veliki grijeh da duh razdražljivosti prenesete na cijelu porodicu. U takvim časovima udvostručite svoju budnost nad sobom i odlučite u svom srcu da ne ćete opoganiti svoja usta izgovaranjem riječi koje bi druge vrijeđale, već da ćete izgovarati samo ugodne i ohrabrujuće riječi. Recite sami sebi: »Ne ću pomračiti sreću svoje djece svojim nestrpljivim riječima.« Ako na ovaj način vladate sami nad sobom, bit ćete sve jači. Vaš nervni sistem ne će biti tako osjetljiv. Bit ćete ojačani držeći se načela pravednosti. Svijest da vjerno obavljate svoje dužnosti će vas ojačati. Anđeli Gospodnji će se radovati vašem trudu i pomagat će vam.SZC 85.1

Kad se osjećate nestrpljivi, često mislite da su djeca tome kriva, i vi ih grdite, iako ona to ne zaslužuju. Drugom prilikom djeca čine isto, a vi smatrate da je to dobro i ne ljutite se. Djeca to primjećuju i osjećaju tu nepravilnost. Ni djeca nisu uvijek ista. Katkada ona mogu da podnesu vaše neraspoloženje, a drugi put su nervozna i razdražljiva i ne mogu podnijeti prekorevanje. Njihov duh se buni. Roditelji uvijek nalaze za sebe neki izgovor, a ne nalaze izgovora za svoju djecu. Sebi dopuštaju ono što ne dopuštaju svojoj djeci koja nemaju ni tolikog iskustva ni tolikog obrazovanja.SZC 85.2

Neki roditelji su nervoznog temperamenta i kad su izmučeni radom ili brigama, ne mogu da sačuvaju mirno raspoloženje, već pokazuju prema onima koji bi trebalo da su im najdraži na zemlji razdražljivost i nestrpljenje koje nije Bogu po volji i koje nanosi žalost porodici. Djecu u njihovim časovima neraspoloženja treba odobrovoljiti nježnim riječima saučešća. Uzajamna ljubaznost i strpljenje učinit će dom rajem i privući će anđele u krug porodice.SZC 85.3

Majka može i treba da učini mnogo da bi vladala svojim nervima u času potištenosti. Čak ako je bolesna, ona može, samo ako se u tome vježba, da bude ljubazna i raspoložena i da pod nese više buke nego što misli da može. Ona ne bi trebalo da dopusti da njena djeca osjećaju njene slabosti i da pomrači njihov mlad i osjetljiv duh svojom potištenošću, učinivši da ona smatraju svoju kuću grobom, a majčinu sobu najtužnijim mjestom na svijetu. Duh i živci mogu da se ojačaju vježbom volje. Snaga volje će u mnogo slučajeva pomoći da se nervi oporave.SZC 85.4