Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Neshvatljiva ljubav

    Tko može shvatiti ljubav koja se ovdje otkrila? Vojska anđela je s čuđenjem i bolom posmatrala onoga koji je bio slava neba i nosio krunu veličanstva kako sada nosi trnov vijenac, kao okrvavljena žrtva razjarene gomile koju je gnjev sotonin razjario do ludila. Gledajte strpljivog Patnika! Na njegovoj glavi je trnov vijenac. Iz svih rana teče mu krv. I sve to zbog grijeha! Samo vječna ljubav, koja će uvijek ostati tajna, mogla je navesti Krista da napusti nebesku slavu i čast i da dođe na ovaj grešni svijet, gdje je bio prezren, odbačen i razapet od strane onih koje je došao da spasi.SZC 151.1

    Čudite se, o nebesa, i divi se, zemljo! Gledaj mučitelje i Žrtvu! Velika gomila okružila je Spasitelja svijeta. Poruge i ismjehivanja miješaju se s kletvama i huljenjem. Bijedna stvorenja bez srca rugaju se njegovom niskom porijeklu i poniznom životu. Svećenici i starješine rugaju se njegovom tvrđenju da je Sin Božji i dobacuju jedni drugima prostačke šale i uvredljive pogrde. Sotona je zadobio potpunu vlast nad svojim po-moćnicima. Da bi u potpunosti postigao svoj cilj, on je počeo sa svećenicima i starješinama ispunivši ih vjerskim fanatizmom. Njima je zavladao isti sotonski duh koji pokreće najokorjelije zlikovce. I svi su bili složni u svojim niskim osjećanjima, počevši od licemjernih svećenika i starješina pa do pokvarene gomile. Krist, dragocjeni Sin Božji, odveden je i na njegova ramena su stavili križ. Svaki njegov korak bio je poprskan krvlju koja mu je tekla iz rana. Bio je odveden na mjesto razapeća, okružen gomilom najokrutnijih neprijatelja i neosjetljivih gledalaca. »Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao nijema ovca pred onim koji je striže ne otvori usta svojih.« Iz. 53, 7.SZC 151.2

    Njegovi ožalošćeni učenici su ga pratili na izvjesnom otstojanju, idući za gomilom ubica. On je bio prikovan na križ i visio je između neba i zemlje. Srca učenika su se stezala od bola što je njihov ljubljeni Učitelj bio raspet kao zločinac. Oko križa su se okupili zaslijepljeni, licemjerni i nevjerni svećenici i starješine, koji su mu se rugali: »Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si Sin Božji, siđi s križa. A tako i glavari svećenički s književnicima i starješinama potsmijevajući se govorahu: Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izraelov, neka siđe s križa pa ćemo ga vjerovati. On se uzda u Boga, neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam Sin Božji.« Mat. 27, 40—43.SZC 152.1

    Isus nije odgovorio nijednu riječ. Dok su mu pribijali ruke klinovima i dok ga je cijelog oblivao samrtnički znoj, sa blijedih i drhtavih usana nevinog Patnika čula se molitva ljubavi i praštanja: »Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.« Luka 23, 34. Cijelo nebo je s dubokim interesovanjem posmatralo ovaj prizor. Slavni Otkupitelj palog svijeta je podnosio kaznu zato što je čovjek prestupio Božji zakon. Svoju krv je dao kao otkup za svoj narod. Platio je cijenu koju je zahtijevao sveti Božji zakon. To je bilo sredstvo kojim je mogao da učini kraj grijehu i sotoni i da izvojuje pobjedu nad njegovom vojskom.SZC 152.2

    O, da li je ikada bilo patnji i boli sličnih onima koje je Spasitelj podnosio na križu! Osjećanje Božjeg negodovanja bilo je to što je učinilo čašu tako gorkom. Nisu fizičke patnje bile one koje su tako brzo učinile kraj Kristovom životu na križu. To je bio strašan teret grijeha svijeta i osjećanje Očevog gnjeva. Osjećao je da su ga napustili slava Očeva i njegovo prisustvo, i očajanje je kao mrak pritislo njegovu dušu. Iz njegovih blijedih i drhtavih usana izvio se usklik bola: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Mat. 27, 46.SZC 152.3

    Isus je zajedno s Ocem učestvovao u stvaranju svijeta. Pri samrtnom stradanju Božjeg Sina, slijepi i obmanuti ljudi ostali su neosjetljivi. Poglavari svećenički i starješine ružili su ljubljenog Božjeg Sina dok je on bio u samrtnim mukama. Ali mrtva priroda uzdisala je u saučešću za svojim Tvorcem na samrti. Zemlja se tresla. Sunce nije htjelo da gleda ovaj prizor. Nebo je pomračilo. Anđeli su posmatrali ovaj prizor patnje, ali nisu mogli više izdržati i odvratili su oči od njega. Krist umire! Obuzima ga očajanje! Na njemu više ne počiva ohrabrujući osmijeh njegovog Oca, i anđelima nije dozvoljeno da rastjeraju tamu ovog strašnog časa. Oni su samo s čuđenjem mogli gledati kako njihov Zapovjednik, veličanstvo neba, podnosi kaznu zato što je čovjek prestupio Očev zakon.SZC 152.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents