Najveći ispit vjere

Zatim je Gospodin odlučio iskušati Abrahamovu vjeru najstrašnijom kušnjom. Da je izdržao prvi ispit i strpljivo čekao da obećanje bude ispunjeno preko Sare i da nije uzeo Hagaru za ženu, ne bi bio podvrgnut najosjetljivijem ispitu koji je ikad zatražen od čovjeka. Tada mu je Bog zapovjedio: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” (Postanak 22,2)PO 57.1

Vjerujući Bogu, Abraham nije ustuknuo niti je oklijevao, nego je rano ujutro uzeo dvojicu svojih slugu, svojega sina Iza81 ka, drva za paljenicu i pošao k mjestu o kojem mu je Bog govorio. Nije otkrio pravu narav svojega puta Sari, znajući da bi zbog svoje ljubavi prema Izaku uskratila svoje povjerenje u Boga, i ne bi ga pustila. Abraham nije podnosio da ga nadvladaju očinski osjećaji i navedu ga da se pobuni protiv Boga. Božja zapovijed imala je za cilj da Abrahama uznemiri u dubini njegove duše. “Uzmi svoga sina”, a onda dodaje, kao još malo dublju kušnju srca, “jedinca svoga Izaka koga ljubiš”, a koji je jedini obećani sin, i “prinesi ga kao žrtvu paljenicu”.PO 57.2

Tri je dana otac putovao sa svojim sinom i imao je dovoljno vremena za razmišljanje i sumnju u Boga da je bio sklon sumnji. Ali on nije izgubio povjerenje u Boga. Nije pomišljao da bi se obećanje moglo ispuniti kroz Jišmaela, jer je Bog jasno rekao da će se obećanje ispuniti kroz Izaka.PO 57.3

Abraham je vjerovao da je Izak sin obećanja. Također je vjerovao da to što mu je Bog zapovjedio da prinese sina kao žrtvu paljenicu znači upravo to. Nije posumnjao u Božje obećanje, nego je vjerovao da Bog, koji je u svojoj providnosti dao Sari sina u njezinoj starosti, a koji sada od njega traži da oduzme život svojem sinu, može ponovno dati život i podići Izaka iz mrtvih.PO 57.4

Abraham je tijekom puta napustio svoje sluge i predložio da nastavi sam sa svojim sinom, da bi se nešto dalje od njih poklonio Bogu. Nije dopustio svojim slugama da ga prate kako ga njihova ljubav prema Izaku ne bi spriječila da izvrši ono što mu je Bog naredio da učini. Iz ruku svojih slugu uzeo je drva i natovario ih na leđa svome sinu. Uzeo je također i kremen i nož. Bio je spreman izvršiti zastrašujuću misiju koju mu je dao Bog. Otac i sin nastavili su hodati zajedno.PO 58.1

Onda je Izak rekao svojem ocu Abrahamu: “‘Oče!’ ‘Evo me, sine!’ - javi se on. ‘Evo kremena i drva’, opet će sin, ‘ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?’ ‘Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!’ - odgovori Abraham. I nastave put.” (Postanak 22,7.8) Otac, koji voli i pati, odlučno je hodao kraj svo-jega sina. Kad su stigli na mjesto koje je Bog odredio, Abraham je sagradio žrtvenik, naslagao na njega drva pripremivši ga za žrtvu, i tek je tada Izaku priopćio Božju zapovijed da on bude prinesen kao žrtva paljenica. Ponovio mu je Božje obećanje koje je Bog nekoliko puta dao, da će kroz Izaka postati veliki narod, da će u izvršenju Božje naredbe da bude ubijen Bog ispuniti svoje obećanje, jer ga On može podići iz mrtvih.PO 58.2