Natrag u pustinju

Tada je Bog Hebrejima zapovjedio da se okrenu i vrate u pustinju putem prema Crvenome moru. Bili su vrlo blizu dobre zemlje, ali zbog zle pobune izgubili su Božju zaštitu. Da su prihvatili Kalebov i Jošuin izvještaj i odmah krenuli, Bog bi im dao kanaansku zemlju. Ali bili su nevjerni i pokazali su toliku drskost prema Bogu da su na sebe navukli osudu da nikada neće ući u Obećanu zemlju. U sažaljenju i svojem milosrđu, Bog ih je poslao natrag k Crvenom moru, jer su se Amalečani i Kanaanci, čuvši za uhode, kolebanje i mrmljanje Izraelaca, pripremali za rat s njima.PO 119.2

“Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: ‘Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli.’” (Brojevi 14,26-31)PO 119.3

Gospodin je objavio da će djeca Hebreja, zbog pobune svojih roditelja, morati u pustinji provesti četrdeset godina, računajući od vremena kad su napustili Egipat, dok im roditelji ne pomru. Tako su morali nositi i trpjeti posljedice njihove krivnje četrdeset godina, prema broju dana koliko su istraživali zemlju, dan za godinu. “Iskusite što znači mene napustiti!” (Brojevi 14,34) Trebali su u potpunosti shvatiti da je to kazna za njihovo idolopoklonstvo i buntovno gunđanje koje je prisililo Boga da izmijeni svoj plan s njima. Nagrada je obećana jedino Kalebu i Jošui među cijelom izraelskom zajednicom koja je izgubila pravo pozivati se na Božju naklonost i obećanja.PO 119.4