Judino priznanje

Judu je zbog njegovog izdajničkog čina prema Isusu ispunio gorki osjećaj kajanja i srama. A kad je svjedočio zlostavljanju koje je Spasitelj podnosio, slomio se. Volio je Isusa, ali je više volio novac. Nije ni pomislio da bi Isus dopustio da Ga uhvati rulja koju je on doveo. Nadao se da će učiniti čudo i izbaviti se. Ali kad je u sudnici vidio razbješnjenu svjetinu žednu krvi, u dubini svoje duše osjetio se krivim. Dok su Isusa mnogi zlobno optuživali, Juda se žurno probio kroz mnoštvo priznajući da je zgriješio izdajući nevinu krv. Pružio je svećenicima novac kojim su ga isplatili i preklinjao ih da oslobode Isusa izjavivši da je On potpuno nevin.PO 161.2

Ljutiti i zbunjeni, svećenici su nakratko zanijemjeli. Nisu željeli da narod sazna kako su oni unajmili jednog od Isusovih vjernih sljedbenika da Ga izdajom preda u njihove ruke. Željeli su prikriti činjenicu da su Ga lovili kao lopovi i uhvatili u tajnosti. Ali Judino priznanje i njegova jadna pojava krivca razotkrili su svećenike pred svjetinom, pokazujući da je razlog Isusovog uhićenja bila mržnja. Budući da je Juda glasno izjavio da je Isus nevin, svećenici su mu odgovorili: “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!” (Matej 27,4) Imali su Isusa u svojim rukama i odlučili su sa svojim planovima ići do kraja. Shrvan od užasa, Juda je sada prezreni novac bacio pred noge onima koji su ga vrbovali. U tjeskobi i užasu otišao je i objesio se.PO 161.3

U mnoštvu koje Ga je okruživalo Isus je imao mnoge pristaše, a Njegovo neodgovaranje na mnoga pitanja zadivilo ih je. Unatoč svom ismijavanju i nasilju svjetine, Njegovo lice nije bilo namršteno ni uznemireno. Držao se dostojanstveno i staloženo. Uspoređivali su Njegov savršen izgled i čvrsto dostojanstveno držanje i izgled onih koji su Ga osuđivali. Govorili su jedan drugom da On izgledom više nalikuje na kralja nego ijedan od vođa. Na Njemu nije bilo ničega što bi ličilo na zlikovca. Njegov je pogled bio blag, jasan i neustrašiv, Njegovo ćelo široko i visoko. Svako Njegovo obilježje bilo je prožeto ljubaznošću i plemenitim načelima. Njegova strpljivost i samosvladavanje bili su toliko drugaćiji od običnog ljudskog ponašanja da su mnogi zadrhtali. Čak su i Herod i Pilat bili pod dubokim dojmom Njegovog plemenitog božanskog držanja.PO 161.4