Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    27. Poglavlje—Izrailj Dobija Zakon

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 2.Mojsijevoj od 19. do 24)

    Čim su podigli logor u podnožju Sinaja, Mojsije je dobio poziv da se popne na planinu i sretne sa Bogom. Sam je krenuo strmom i krševitom stazom i približio se oblaku koji je obilježavao mjesto Gospodnjeg boravišta. Izrailj je trebalo sada da uspostavi blizak i neobičan odnos sa Svevišnjim da kao Crkva i kao narod bude stavljen pod Božju upravu. Mojsije je dobio poruku za narod:SPP 252.1

    Vidjeli ste što sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi. A sada, ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet.SPP 252.2

    Mojsije se vratio u logor i, okupivši izrailjske starješine, ponovio im je božansku poruku. Oni su odgovorili: Što je god kazao Gospod, činićemo! Na taj način dali su svečani zavjet Bogu, obavezali se da će Ga prihvatiti kao svog Vladara i u posebnom smislu riječi, postali podanici Njegove vlasti.SPP 252.3

    Njihov vođa ponovo se popeo na planinu i Gospod mu je rekao: Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kada ti stanem govoriti, i da ti vjeruje do vijeka! Kada su se sretali s teškoćama na putu, Izrailjci su bili skloni da gunđaju protiv Mojsija i Arona, da ih optužuju da su čete Izrailjeve izveli iz Egipta da bi ih uništili. Gospod je želio da pred njima ukaže čast Mojsiju i pokaže da mogu imati povjerenja u njegova uputstva.SPP 252.4

    Bog je namjeravao da čin proglašenja Zakona, u skladu s njegovim uzvišenim karakterom, bude veličanstven prizor, koji će pobuditi strahopoštovanje. Narod je konačno trebalo da shvati da se svemu što je u vezi sa služenjem Bogu mora pristupati s najvećim poštovanjem. Gospod je rekao Mojsiju: Idi k narodu i osveštaj ih danas i sjutra i neka operu haljine svoje i neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru Sinajsku pred svim narodom. U međuvremenu, svaki trenutak morao je da bude posvećen svečanom pripremanju za izlazak pred Gospoda. I oni sami i njihova odjeća morali su biti očišćeni od svake nečistoće. Zato što je Mojsije trebalo javno da iznese njihove grijehe, morali su se posvetiti skrušenosti, postu i molitvi da bi njihova srca mogla biti čista od svakog bezakonja.SPP 252.5

    Pripreme su bile obavljene u skladu s naredbom. Poslušan novoj zapovijesti, Mojsije je naredio da se oko planine podigne ograda, tako da ni čovjek ni životinja ne mogu stupiti u sveti prostor. Ako bi se neko usudio da tamo zakorači, kazna je bila trenutna smrt.SPP 253.1

    U zoru trećega dana, dok su oči svega naroda bile usmjerene prema gori, čiji je vrh bio pokriven gustim oblakom koji je postajao sve crnji i gušći, koji se širio sve dok cijela gora nije bila obavijena tamom i užasavajućom tajanstvenošću, odjeknuo je zvuk trube koji je pozivao Izrailjce da izađu pred Boga. Mojsije ih je poveo prema podnožju planine. Duboku tamu oblaka probijao je bljesak munja, dok su se odjeci tutnjave gromova učestalo sudarali među okolnim planinama. A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći i sva se gora tresijaše veoma. Pred očima okupljenog mnoštva, slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore. I truba sve jače trubljaše i Mojsije govoraše i Bog mu odgovaraše glasom. Tako su strašni bili dokazi Gospodnje prisutnosti da su čete Izrailjeve zahvaćene strahom, listom popadale na lica svoja pred Gospodom. Čak je i Mojsije uzviknuo: Uplašio sam se i drhtim! (Jevrejima 12,21)SPP 253.2

    A onda se grmljavina utišala; truba se više nije čula, zemlja se umirila. Nastupio je period svečane tišine, a onda se začuo Božji glas. Govoreći iz duboke tame koja ga je okružavala, dok je stajao na vrhu planine u pratnji anđela, Gospod je objavio svoj Zakon. Opisujući taj prizor, Mojsije kaže: Gospod iziđe sa Sinaja i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime riječi tvoje! (5. Mojsijeva 33,2.3)SPP 253.3

    Gospod se pokazao, ne samo u strašnom veličanstvu Sudije i Zakonodavca, već i u ulozi saosjećajnog Čuvara svoga naroda: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga! Onaj isti koga su već poznavali kao svog Vodiča i Izbavitelja, koji ih je izveo iz Egipta, koji je za njih načinio prolaz kroz Crveno more, koji je savladao faraona i njegovu vojsku, koji je tako dokazao da je iznad svih egipatskih bogova sada je izgovarao svoj Zakon!SPP 253.4

    Ovog puta Zakon nije bio izgovoren isključivo na blagoslov Jevrejima. Bog im je ukazao čast da budu čuvari i zaštitnici Njegovog zakona, ali je trebalo da ovaj sveti zalog drže u ime cijeloga svijeta. Propisi Dekaloga prilagođeni su cijelom čovječanstvu, i bili su objavljeni za pouku i upravljanje svima. Deset propisa, deset kratkih, razumljivih i autoritativnih propisa, pokrivaju dužnosti čovjekove prema Bogu i prema bližnjima; utemeljeni su na velikom, osnovnom načelu ljubavi. Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe. (Luka 10,27. Vidi: 5. Mojsijeva 6,4.5. i 3. Mojsijeva 19,18) U Deset zapovijesti ova načela su raščlanjena u pojedinosti koje ljudi treba da primjenjuju.SPP 254.1

    Nemoj imati drugih bogova uza me!

    Gospod, vječni, samopostojeći, nestvoreni Bog, koji je sam Izvor i Održavalac svega, Jedini ima pravo na najviše poštovanje i obožavanje. Čovjeku nije dozvoljeno da bilo čemu drugome dodijeli prvo mjesto u svojoj ljubavi ili u svojoj službi. Ako bilo šta, što cijenimo, umanjuje našu ljubav prema Bogu ili se sukobljava sa službom koju Mu dugujemo, od toga stvaramo sebi boga.SPP 254.2

    Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga
    što je gore na nebu ili dolje na zemlji,
    ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti.

    Druga zapovijest zabranjuje obožavanje pravoga Boga u obliku kipova ili slika. Mnogi neznabožački narodi tvrdili su da su njihovi kipovi samo prikazi ili simboli pomoću kojih obožavaju božanstvo, ali je Bog objavio da je takvo bogosluženje grijeh. Već sam pokušaj da se Vječni prikaže u materijalnom obliku potcenjuje zamisli o Bogu. Um, koji se na taj način odvraća od beskrajnog Gospodnjeg savršenstva, biva privučen stvorenom umjesto Stvoritelju. I kao što bi ovako bile zapostavljene njegove zamisli o Bogu, tako bi se i sam čovjek unizio.SPP 254.3

    Jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj! Bliski i sveti odnos između Boga i Njegovog naroda predstavljen je simbolom braka. Pošto je idolopoklonstvo duhovna preljuba, Božje oštro negodovanje protiv njega je prikladno nazvano ljubomorom, odnosno revnovanjem.SPP 254.4

    Koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena onih koji mrze na mene. Djeca neizbježno snose posljedice zlodjela svojih roditelja, ali neće biti kažnjena zbog njihove krivice, osim ako ne učestvuju u njihovim grijesima. Međutim, obično se dešava da djeca idu stopama svojih roditelja. Naslijeđem i primjerom, sinovi su navedeni da učestvuju u grijesima svojih otaca. Grešne sklonosti, izopačeni prohtjevi, srozan moral, kao i tjelesne bolesti i izrođavanje, prenose se kao ostavština sa oca na sina, sve do trećeg i četvrtog naraštaja. Ova strašna istina treba da ima uzvišenu snagu u odvraćanju ljudi od grešnog puta.SPP 255.1

    A činim milost na tisućama onih koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje. Zabranjujući obožavanje lažnih bogova, druga zapovijest u stvari propisuje obožavanje pravoga Boga. Onima koji budu vjerni u Njegovoj službi obećana je milost, ne samo do trećeg i četvrtog naraštaja, kao što je gnjevom zaprijećeno onima koji mrze Boga, već sve do hiljaditog naraštaja.SPP 255.2

    Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega;
    jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.

    Ova zapovijest zabranjuje ne samo lažne zakletve ili obične kletve, već i lakomisleno i nemarno služenje Božjim imenom, bez poštovanja koje se mora ukazati Njegovom strašnom značenju. Olakim spominjanjem Boga u običnom razgovoru, pozivanjem na Njega za svaku sitnicu, čestim i nepromišljenim izgovaranjem Njegovog imena, nanosimo Mu sramotu. Ime je njegovo sveto i valja mu se klanjati! (Psalam 111,9) Svi treba da razmišljaju o Njegovom veličanstvu, Njegovoj neporočnosti i svetosti, da bi srce moglo da stekne pravu predstavu o Njegovom uzvišenom karakteru, i da bi se Njegovo sveto ime izgovaralo sa strahopoštovanjem i svečano.SPP 255.3

    Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi i
    svršuj sve poslove svoje, a sedmi je dan odmor Gospodu
    Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla,
    ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja,
    ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim,
    jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju,
    more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu;
    zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.

    Subota nije uvedena kao nova ustanova, već kao praznik utemeljen prilikom stvaranja. Subotu treba pamtiti i svetkovati kao uspomenu na Stvoriteljevo djelo. Ukazujući na Boga kao Stvoritelja Neba i Zemlje, ona ističe razliku između pravoga Boga i lažnih bogova. Svi koji svetkuju sedmi dan na taj način pokazuju da služe Gospodu. Subota tako postaje znak vjernosti Bogu sve dok na Zemlji bude onih koji Mu služe. Četvrta zapovijest je jedina između svih deset u kojoj se spominje i ime i zvanje Zakonodavca. To je jedina zapovijest koja otkriva čiji autoritet stoji iza cijelog Zakona. Na taj način ona sadrži Božji pečat, stavljen na Njegov zakon kao dokaz njegove vjerodostojnosti i obaveznosti.SPP 256.1

    Bog je ljudima dao šest dana za rad i zahtjeva od njijh da sav svoj posao obave u toku šest radnih dana. Nužna i milosrdna djela dozvoljena su Subotom, u svako vrijeme, naime, mi se moramo postarati za bolesne i napaćene; ali se nepotrebni rad mora strogo izbjegavati. Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim i budeš ga slavio ne idući svojim putevima i ne čineći što je tebi drago! (Isaija 58,13) Zabrane ovdje ne prestaju: Ne govoreći riječi, kaže prorok. Oni koji Subotom raspravljaju o poslovnim pitanjima ili prave poslovne planove, u Božjim očima izgledaju kao da stvarno obavljaju svoje poslovne poduhvate. Da bismo svetkovali Subotu kao sveti dan ne smijemo dozvoliti čak ni svojim mislima da se bave svjetovnim pitanjima. Zapovijest se odnosi na sve koji žive među vratima našim! Svi stanovnici našeg doma treba da prekinu svoje svjetovne poslove u toku ovog svetog vremena. Svi zajednički treba da slave Boga dobrovoljnom službom u Njegov sveti dan.SPP 256.2

    Poštuj oca svojega i mater svoju da ti se produže
    dani na zemlji koju ti da Gospod Bog tvoj.

    Roditelji imaju pravo na ljubav i poštovanje koje ne pripada nikom drugom osim njima. Sam Gospod, koji im je povjerio odgovornost za duše onih o kojima treba da se staraju, odredio je da u najranijim godinama života, roditelji svojoj djeci zamjenjuju Boga. Onaj koji odbacuje zakoniti autoritet svojih roditelja odbacuje Božji autoritet. Peta zapovijest obavezuje djecu ne samo da roditeljima ukažu poštovanje, pokornost i poslušnost, već i ljubav i nježnost, da im olakšaju brige, da čuvaju njihov ugled, da ih pomažu i tješe u starosti. Ova zapovijest naređuje da se poštuju propovjednici, vladari i svi oni kojima je Bog dodijelio autoritet.SPP 256.3

    To je, kaže apostol, prva zapovijest s obećanjem. (Efescima 6,2) Za Izrailj, koji je očekivao da uskoro uđe u Hanan, ova zapovijest je predstavljala obećanje poslušnima da će dugo postojati u toj dobroj zemlji. Međutim, ona ima i mnogo šire značenje. Njeno obećanje odnosi se na cijeli Božji Izrailj i na vječni život na ovoj Zemlji, kada bude oslobođena od prokletstva grijeha.SPP 257.1

    Ne ubij!

    Svako nepravedno ponašanje koje skraćuje život; duh mržnje i osvete, popuštanje svakoj strasti koja navodi da nepravedno postupamo prema bližnjima ili da im čak samo poželimo zlo (Jer svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski...); sebično zanemarivanje potreba siromašnih i napaćenih, popuštanje svojim prohtjevima, nepotrebno lišavanje, prekomjeran rad koji šteti zdravlju, sve to, u većoj ili manjoj mjeri, predstavlja kršenje šeste zapovijesti.SPP 257.2

    Ne čini preljube!

    Ova zapovijest ne zabranjuje samo sva nemoralna djela, već i nemoralne misli i želje, ali i svako ponašanje koje dovodi do njih. Neporočnost se traži ne samo u vidljivom ponašanju, već i u tajnim namjerama i osjećanjima srca. Hristos, koji je govorio o dalekosežnoj obaveznosti Božjeg zakona, proglašava da je zla misao ili pogled isto tako grijeh kao i nezakonito djelo.SPP 257.3

    Ne kradi!

    I javni i tajni grijesi obuhvaćeni su ovom zabranom. Osma zapovijest osuđuje otmice ljudi i trgovinu robljem, zabranjuje osvajačke ratove. Ona osuđuje krađu i pljačku. Ona zahtijeva strogo poštenje i u najmanjim pojedinostima svakodnevnog života. Ona zabranjuje poslovne prevare, zahtijeva vraćanje zakonitih dugova i isplaćivanje plata. Ona govori da se svaki pokušaj korišćenja prednosti koju nam pružaju neznanje, slabost ili nesreća bližnjega u nebeskim knjigama bilježi kao podvala.SPP 257.4

    Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.

    Ovom zapoviješću obuhvaćene su neistinite riječi svih vrsta, svaki pokušaj, svaka namjera da se bližnji dovede u zablu du. Osnovna karakteristika svake laži i jeste namjera da se bližnji prevari. Pogledom, pokretom ruke, izrazom lica, laž se može izreći isto tako uspješno kao i riječima. Svako namjerno preuveličavanje, svaki nagovještaj ili podmetanje, sračunati da prenesu pogrešan ili preuveličan utisak, čak i iznošenje pravih činjenica na takav način da dovedu u zabludu, predstavlja laž. Ova zapovijest zabranjuje svaki napor da se potkopa ugled bližnjega pogrešnim predstavljanjem stvarnosti ili zlim sumnjičenjima, opadanjem ili prenošenjem glasina. Čak i namjerno prećutkivanje istine, ukoliko može izazvati štetu bližnjemu, predstavlja kršenje devete zapovijesti.SPP 257.5

    Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene
    bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove,
    ni vola njegova, ni magarca njegova,
    niti išta što je bližnjega tvojega.

    Deseta zapovijest udara u sam korijen svih grehova, zabranjujući sebične želje iz kojih nastaju grešna djela. Onaj koji se iz poslušnosti prema Božjem zakonu uzdržava od gajenja čak i grešnih želja za onim što pripada drugome, neće biti kriv za neko zlo djelo prema stvorenjima s kojima ga je Bog udružio.SPP 258.1

    Tako su izgledali sveti propisi Dekaloga, izgovoreni usred grmljavine i ognja, usred čudesnog prikazivanja moći i veličanstva velikog Zakonodavca. Bog je objavljivanje svoga Zakona propratio ispoljavanjem svoje sile i slave, tako da Njegov narod nikada ne zaboravi taj prizor, da bude pokrenut da beskrajno obožava Autora zakona, Stvoritelja Neba i Zemlje. On je želio da i svim ljudima pokaže svetost, važnost i trajnost svoga Zakona.SPP 258.2

    Izrailjski narod je potpuno savladao veliki strah. Izgledalo im je kao da njihova uzdrhtala srca više ne mogu da izdrže strašnu silinu Božjih reči. Naime, kada su Božja velika pravila pravednosti bila objavljena pred njima, oni su jasnije nego ikada mogli da shvate užasnu prirodu grijeha i veličinu svoje krivice u očima svetoga Boga. Ustuknuli su od planine puni strepnje i strahopoštovanja. U jedan glas, mnoštvo se obratilo Mojsiju: Govori nam ti, i slušaćemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo! Vođa im je odgovorio: Ne bojte se, jer Bog dođe da vas iskuša i da vam pred očima bude strah njegov da ne biste griješili! Međutim, narod je i dalje stajao izdaleka, užasnuto posmatrajući kako Mojsije pristupa k mraku u kojemu bješe Bog.SPP 258.3

    Njihov um, zaslijepljen i iskvaren robovanjem i neznaboštvom, nije bio spreman da pravilno procijeni veličinu dalekosežnih načela Deset Božjih zapovijesti. Da bi obaveze Dekaloga mogli da shvate i primjene u punoj mjeri, dobili su i dodatna pravila, koja su objašnjavala i razrađivala propise Deset zapovijesti. Ovi dodatni propisi nazvani su zakonima, prvo zato što su bili doneseni u skladu s beskrajnom mudrošću i pravednošću, a drugo zato što su sudije bile obavezne da svoje odluke usaglašavaju s njima. Za razliku od Deset zapovijesti, ovi zakoni su Mojsiju bili objavljeni nasamo sa očekivanjem da ih prenese narodu.SPP 259.1

    Prvi od tih zakona odnosio se na sluge. U stara vremena sudije su ponekad zločince prodavale kao roblje; u nekim slučajevima povjerioci su prodavali svoje dužnike, siromaštvo je čak navodilo ljude da prodaju i svoju djecu. Međutim, Jevrejin se nije mogao prodati za cio život. Vrijeme njegove službe bilo je ograničeno na šest godina; sedme godine je morao da bude oslobođen. Krivci za otimanje ljudi, namjerno ubistvo i pobunu protiv roditeljskog autoriteta kažnjavani su smrću. Bilo je dozvoljeno držati robove tuđince, ali njihov život i ličnost bili su strogo zaštićeni. Ubica roba obavezno je bio kažnjen, povreda koju bi robu nanio gospodar, iako je riječ bila samo o gubitku zuba, davala mu je pravo na slobodu.SPP 259.2

    I sami Izrailjci su sve donedavno bili robovi, a sada, kada je trebalo da imaju sluge pod sobom, morali su da paze da ne pokažu duh surovosti i tlačenja, od koga su toliko patili pod svojim egipatskim nadzornicima. Sjećanje na njihovo gorko robovanje, trebalo je da im pomogne da sebe zamisle u položaju sluge, da budu ljubazni i saosjećajni, da prema drugima postupaju onako kako bi željeli da drugi postupaju prema njima.SPP 259.3

    Prava udovica i siročadi bila su posebno zaštićena, zakon je tražio da im se u njihovom bespomoćnom položaju ukazuje nježna pažnja. Gospod je objavio: Ako li koju ucvijeliš u čemu god i poviče k meni, čuću viku njenu i zapaliće se gnjev moj i pobiću vas mačem, pa će vaše žene biti udovice i vaša djeca sirote. Stranci koji bi se priključili Izrailju morali su biti zaštićeni od nepravdi i tlačenja. Došljaku nemoj činiti krivo niti ga cvijeliti, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj.SPP 259.4

    Uzimanje lihvarskih kamata od siromaha bilo je zabranjeno. Plašt ili pokrivač siromaha, uzet kao zalog, morao je da bude vraćen u sumrak. Onaj koji je bio kriv za krađu, morao je da vrati dvostruko. Zahtijevano je poštovanje prema sudovima i starješinama, a sudije su bile opomenute da ne izvrću pravdu, da ne staju na pogrešnu stranu i da ne primaju mito. Bilo je zabranjeno klevetati i ogovarati, zahtijevana su ljubazna djela, čak i prema ličnim neprijateljima.SPP 260.1

    Bog je ponovo podsjetio narod na svetu obavezu svetkovanja Subote. Bile su ustanovljene i godišnje svetkovine, kada su se svi muškarci u zemlji morali pokazati pred Gospodom, prinoseći Mu žrtve zahvalnice i prvine od onoga čime ih je blagoslovio. Bio je objavljen i cilj svih tih propisa; nisu bili nametnuti kao način samovoljnog služenja vrhovnom vlašću, već radi dobra Izrailja. Gospod je rekao: Bićete mi sveti ljudi, dostojni priznanja svetoga Boga.SPP 260.2

    Mojsije je trebalo da zapiše sve ove zakone i da ih pažljivo čuva kao temelj budućeg jevrejskog državnog zakonodavstva. Oni su, zajedno sa Deset zapovijesti kojima su služili kao tumačenje, predstavljali i uslov za ispunjenje Božjih obećanja upućenih Izrailju.SPP 260.3

    A onda im je Gospod uputio poruku: Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego, ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što ti kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Za vrijeme izrailjskog lutanja, Hristos je, u stubu oblaka i ognja, bio njihov Vođa. Iako su neki simboli ukazivali na Spasitelja koji će tek doći, On je bio već prisutni Spasitelj, koji je davao Mojsiju naredbe za narod, koji im je bio predstavljen kao jedini Izvor blagoslova.SPP 260.4

    Sišavši s planine, dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednim glasom i rekoše: činićemo sve što je rekao Gospod. Ovaj zavjet, zajedno s Gospodnjim riječima koje su bili obavezni da slušaju, Mojsije je zapisao u knjigu.SPP 260.5

    Zatim je uslijedilo svečano prihvatanje zavjeta. U podnožju planine podignut je oltar, a pored njega dvanaest stubova za dvanaest plemena Izrailjevih kao svjedočanstvo da su prihvatila zavjet. Posle toga mladići, izabrani za tu službu, prinijeli su žrtve paljenice.SPP 260.6

    Poškropivši oltar krvlju žrtava, Mojsije uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. Tako su ponovo svečano pročitani uslovi zavjeta i svako je mogao da ih slobodno prihvati ili odbije. Još u početku svi su obećali da će slušati Gospodnji glas; ali od tada im je bio objavljen Božji zakon, njegova načela bila su im potanko objašnjena tako da su mogli znati šta sve zavjet sadrži. Narod je ponovo jednodušno odgovorio: Šta je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo! Kada Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi... te poškropi knjigu i sav narod, govoreći: ovo je krv zavjeta koji Bog načini s vama. (Jevrejima 9,19.20)SPP 261.1

    Sada je trebalo pripremiti izabrani narod da potpuno prihvati Gospoda kao svoga vladara. Mojsije je dobio naređenje: Iziđi gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih i poklonite se izdaleka. I Mojsije sam neka pristupi Gospodu. Dok se narod molio u podnožju gore, ovi izabrani ljudi bili su pozvani da izađu na goru. Sedamdeset starješina trebalo je da pomažu Mojsiju u upravljanju Izrailjem, pa im je Bog dao svoj Duh i učinio čast da im pokaže svoju moć i veličinu. I vidješe Boga Izrailjeva i pod nogama njegovim kao djelo od kamena safira i kao nebo kada je vedro. Oni nisu vidjeli Božanstvo, već samo slavu Njegove prisutnosti. Do tada ne bi podnijeli takav prizor, ali ih je pokazivanje Božje moći ispunilo strahopoštovanjem i navelo na pokajanje; razmišljali su o Njegovoj slavi, neporočnosti i milosti, sve dok se nisu mogli približiti Onome na koga su mislili.SPP 261.2

    Mojsije i Isus Navin, koji mu služaše, bili su sada pozvani da izađu pred Boga. Pošto je trebalo da neko vrijeme budu odsutni, Mojsije je odredio Arona i Ora da ga uz pomoć sedamdeset starješina privremeno zamjenjuju. I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bješe slava Gospodnja na gori Sinajskoj. Šest dana je oblak pokrivao planinu kao posebni dokaz Božje izuzetne prisutnosti; ali, Bog se još nije pokazivao niti je otkrivao svoju volju. Mojsije je čekao da bude pozvan u odaju u kojoj prebiva Svemogući. Bilo mu je rečeno: Popni se k meni na goru i ostani ovdje! Iako su njegovo strpljenje i njegova poslušnost bili na provjeri, nije se umorio od čekanja niti je napustio svoje mjesto. Ovo vrijeme čekanja bilo je za njega vrijeme pripreme, dubokog samoispitivanja. Čak ni ovaj omiljeni Božji sluga nije se mogao odmah pojaviti pred Njim i izdržati pokazivanje Njegove slave. Šest dana je morao da posvjećuje sebe Bogu, ispitujući svoje srce, razmišljajući i moleći se prije nego što je bio spreman da neposredno razgovara sa svojim Stvoriteljem.SPP 261.3

    Sedmoga dana, u subotu, Mojsije je bio pozvan da uđe u oblak. Gusti oblak otvorio se na vidiku svemu Izrailju i slava Gospodnja pokazala se kao oganj koji proždire. I Mojsije uđe usred oblaka i pope se na goru, i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći. U ovih četrdeset dana provedenih na gori nije bilo uključeno šest dana pripreme. Tih šest dana Isus Navin je bio s Mojsijem, hranili su se manom i pili sa potoka koji je tekao sa gore. Međutim, Isus Navin nije ušao sa Mojsijem u oblak. Ostao je napolju i nastavio da svakoga dana jede i pije čekajući Mojsijev povratak, dok je Mojsije postio četrdeset dana i noći.SPP 262.1

    Za vrijeme boravka na gori, Mojsije je primio uputstva o građenju Svetilišta u kome će se Božja prisutnost pokazivati na poseban način. I neka mi načine svetinju da među njima nastavam! (2. Mojsijeva 25,8), glasila je Božja zapovijest. I treći put je bilo naređeno svetkovanje Subote! To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka! Da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem. Čuvajte, dakle, subotu jer vam je sveta... ko bi god radio kakav posao u nju istrijebiće se ona duša iz naroda svojega. (2. Mojsijeva 31,17.13.14)) Upravo je bilo dato uputstvo da se odmah izgradi Svetilište za službu Bogu, pa je narod mogao da zaključi da bi bilo opravdano, pošto je riječ o zgradi koja treba da posluži Bogu na slavu, i pošto je njima takvo bogoslužbeno mjesto veoma potrebno, da se na njemu radi i Subotom. Da bi ih sačuvao od ove zablude, Bog im je poslao upozorenje. Čak ni svetost ni hitnost ovog posebnog djela za Boga nije smjela da ih navede da prekrše svetost Božjeg dana odmora.SPP 262.2

    Od tada je narod uživao čast da njihov Vladar stalno boravi među njima. I nastavaću među sinovima Izrailjevim i biću im Bog. I osvetiću šator od sastanka i oltar (2. Mojsijeva 29,45.44), glasilo je obećanje dato Mojsiju. Kao simbol Božjeg autoriteta i kao oličenje Njegove volje, Mojsije je dobio primerak Dekaloga uklesan Božjim prstom na dvjema kamenim pločama (5. Mojsijeva 9,10; 2. Mojsijeva 32,15.16) da se kao svetinja čuva u Svetilištu, koje će, kada bude podignuto, postati vidljivo središte narodnog bogosluženja.SPP 262.3

    Iz robovskog položaja Izrailjci su bili uzdignuti iznad svih naroda da budu posebno blago Cara nad carevima. Bog ih je izdvojio iz svijeta, da bi mogao da im povjeri sveti zalog. On ih je učinio čuvarima svoga Zakona, i namjeravao da preko njih među ljudima sačuva znanje o sebi. Preko njih nebeska svjetlost trebalo je da obasja svijet obavijen tamom i da se čuje glas koji poziva sve narode da se odreknu idolopoklonstva i počnu da služe živome Bogu. Ukoliko se Izrailjci budu pokazali dostojnim ovog svetog povjerenja, postaće moćna sila u svijetu. Bog će im biti odbrana i uzdignuće ih iznad svih naroda. Njegova svjetlost i istina otkriće se preko njih i oni će pod Njegovom mudrom i svetom upravom postati primjer nadmoćnosti Njegovog bogosluženja nad svim oblicima idolopoklonstva.SPP 263.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents