Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    29. Poglavlje— Sotonino Neprijateljstvo Prema Zakonu

    Prvi sotonin napor da obori Božji zakon uložen među bezgriješnim stanovnicima Neba u prvi mah doživio je prividan uspjeh. Nepregledno mnoštvo anđela bilo je zavedeno; ali se sotonina navodna pobjeda brzo pretvorila u poraz i gubitak, u odvajanje od Boga, u progonstvo sa Neba.SPP 278.1

    Kada se sukob ponovo razbuktao na Zemlji, sotona je opet stekao prividnu prednost. Čovjek je usljed grijeha postao sotonin zarobljenik, a njegovo carstvo prevarom je prešlo u ruke velikog varalice. Izgledalo je da sotonu više ništa ne može spriječiti da osnuje svoje nezavisno carstvo i prkosi autoritetu Boga i Njegovog Sina. Međutim, plan spasenja je omogućio da čovjek ponovo uspostavi sklad sa Bogom, da bude poslušan Njegovom zakonu i ljudi i Zemlja konačno budu oslobođeni iz ruku nečastivoga.SPP 278.2

    Ponovo je sotona bio pobijeđen i ponovo je odlučio da učini prevaru, nadajući se da će tako poraz pretvoriti u pobjedu. Da bi ojačao buntovni duh u srcima ljudi, proglasio je da je Bog nepravedan jer je dozvolio da čovjek prestupi Njegov zakon. Ako je već znao kakav će biti ishod, zašto je dozvolio da čovjek bude stavljen na probu, da sagriješi, i tako navuče na sebe svu ovu bijedu i smrt, govorio je lukavi kušač. Adamovi potomci, zaboravljajući Božje strpljenje i Njegovu milost koja im je omogućila drugu priliku, ne uzimajući u obzir zadivljujuću, ogromnu Žrtvu koju je Vladar Neba morao da prinese zbog ove pobune, poslušali su kušača i počeli da gunđaju protiv jedinog Bića koje bi ih moglo izbaviti od sotonine razorne sile.SPP 278.3

    Hiljade i hiljade ljudi sve do danas ponavljaju istu buntovnu optužbu protiv Boga. Ne žele da shvate da bi Bog, oduzevši čovjeku mogućnost da slobodno odlučuje, lišio svoje stvorenje prava koje mu kao razumnom biću pripada i pretvorio ga u obični automat. Bog ne želi silom da pokorava čovjekovu volju. Čovjek je stvoren kao slobodno moralno biće. Kao i stanovnici svih ostalih svjetova, i on jeSPP 278.4

    morao da bude izložen probi poslušnosti; ali nikada nije bio u prilici da je morao da se pokori zlu. Nikad nije bio izložen iskušenju ili zlu kome se nije mogao oduprijeti. Bog se za njega tako obilno postarao da nikada nije morao da bude pobijeđen u sukobu sa sotonom.SPP 279.1

    Kada su se ljudi namnožili na Zemlji, gotovo cio svijet se pridružio buntovnicima. I opet je izgledalo da je sotona pobijedio. Svemoćna ruka ponovo je, međutim, prekratila djelovanje bezakonja i Zemlja je Potopom bila očišćena od moralnog zagađenja.SPP 279.2

    Prorok kaže: Jer kada su sudovi tvoji na zemlji, uče se pravdi koji žive u vasiljenoj. Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uči se pravdi...i ne gleda na veličanstvo Gospodnje. (Isaija 26,9.10) Tako je bilo poslije Potopa. Oslobođeni Gospodnjih sudova, stanovnici Zemlje ponovo su se pobunili protiv Njega. Dva puta je svijet odbacio Božji zavjet i Njegove propise. I narod prije Potopa i Nojevi potomci poslije njega ustali su protiv Božjeg autoriteta. A onda je Bog sklopio savez s Avramom, izabrao je sebi narod koji će čuvati Njegov zakon. Da bi zaveo i uništio taj narod, sotona je odmah počeo da mu postavlja zamke. Sinovi Jakovljevi suočili su se s iskušenjem da sklapaju brakove s neznabošcima i da obožavaju njihove idole. Međutim, Josif je bio vjeran Gospodu i njegova vjernost stalno je svjedočila o njegovoj istinskoj vjeri. Da bi ugasio ovu svjetlost sotona se poslužio ljubomorom njegove braće i naveo ih da ga kao roba prodaju u daleku neznabožačku zemlju. Međutim, Bog je preusmjerio događaje tako da se znanje o Njemu proširilo među stanovnicima Egipta. I u Petefrijevoj kući i u tamnici, Josif je dobio obuku, obrazovanje koje ga je u strahu Božjem pripremilo za visoki položaj prvog faraonovog pomoćnika u carstvu. Iz faraonove palate njegov uticaj se proširio na cijelu zemlju i znanje o Bogu rasprostrlo se nadaleko i naširoko. Izrailjci u Egiptu postali su uspješni i bogati, i oni koji su ostali vjerni Bogu uživali su sveopšti ugled. Idolopoklonički sveštenici su se uznemirili kad su vidjeli kako nova religija stiče naklonost ljudi. Pošto ih je sotona nadahnuo svojim neprijateljstvom prema Bogu nebeskom, dali su sve od sebe da ugase tu svjetlost. Njima je bilo povjereno obrazovanje nasljednika prijestola, pa su upravo tim duhom odlučnog protivljenja Bogu, duhom idolopokloničke revnosti, oblikovali karakter budućeg vladara i naveli ga da tako surovo tlači Izrailjce.SPP 279.3

    Tih četrdeset godina poslije Mojsijevog odlaska iz Egipta, činilo se kao da je idolopoklonstvo pobijedilo. Iz godine u godinu nade Izrailjaca bivale su sve slabije. Faraon i narod radovali su se svojoj moći i rugali se Bogu Izrailjevom. Stanje je postajalo sve teže dok nije dostiglo vrhunac pod faraonom koji se suočio s Mojsijem. Kada se jevrejski vođa pojavio pred njim s porukom Gospoda, Boga Izrailjeva, nije ga nepoznavanje pravog Boga, već protivljenje Njegovoj sili, navelo da odgovori: Ko je Gospod da poslušam glas njegov?... Ne znam Gospoda! Od početka do kraja, faraonovo protivljenje božanskoj naredbi nije bilo posljedica neznanja, već mržnje i prkosa.SPP 280.1

    Iako su Egipćani tako dugo odbijali poznanje o Bogu, Gospod im je pružao prilike da se pokaju. U Josifovo vrijeme, Egipat je postao utočište Izrailjcima; ljubaznost prema Božjem narodu bila je i znak poštovanja prema njihovom Bogu; a sada je Onaj, koji dugo trpi, koji je spor na gnjev i obilan milošću, svakom zlu davao dovoljno vremena da obavi svoj posao; tako su Egipćani, kojima su upravo predmeti njihovog obožavanja donosili prokletstvo, imali dovoljno prilike da se uvjere u Gospodnju moć, pa su svi oni koji su to željeli, mogli da se pokore Njegovoj volji i izbjegnu Njegovu kaznu. Licemjerje i tvrdoglavost vladara doveli su do širenja znanja o Bogu i naveli mnoge među Egipćanima da počnu da Mu služe.SPP 280.2

    Upravo zato što su Izrailj ci bili spremni da se povežu sa neznabošcima i podražavaju njihovo idolopoklonstvo, Bog je dozvolio da se nađu u Egiptu u kome se Josifov uticaj tako moćno osjećao, u kome su im okolnosti omogućavale da ostanu poseban narod. Izrazito idolopoklonstvo Egipćana kao i njihova surovost i nasilništvo u posljednjem razdoblju boravka Izrailjaca u toj zemlji trebalo je da ih navedu da se počnu gnušati idolopoklonstva i da u Bogu svojih otaca potraže utočište. Sotona je iskoristio ovo djelo proviđenja da ostvari svoju namjeru, pomračio je um Izrailjaca i naveo ih da podražavaju običaje svojih neznabožačkih gospodara. U skladu sa egipatskim sujevjernim obožavanjem životinja, Jevrejima nije bilo dozvoljeno da za vrijeme svog robovanja prinose žrtve. Ceremonijalna služba ih zato nije upućivala na veliku Žrtvu i nj ihova vjera je oslabila. Kada je došlo vrijeme za oslobođenje Izrailja, sam sotona se založio da omete Božje namjere. On je odlučio da ovaj veliki narod, u to vrijeme više od dva miliona duša, treba da ostane u neznanju i sujevjerju. Narod, kome je Bog obećao da će biti blagosloven i da će se umnožiti, da će biti silan na Zemlji, preko koga je želio da otkrije poznanje svoje volje, narod kome je On želio da povjeri službu čuvara svog Zakona, taj isti narod, sotona je želio da zadrži u tami i okovima, da bi iz njihovih misli izbrisao sjećanje na Boga.SPP 280.3

    Dok su se čuda događala pred vladarem, sotona se istrajno trudio da poništi njihov uticaj i tako spriječi faraona da prizna nadmoćnost Boga Izrailjeva i posluša Njegov nalog. Uložio je svu snagu da bi spriječio Božje djelo i da bi se odupro Njegovoj volji. Postigao je samo da se pripremi put za još očiglednije pokazivanje božanske moći i slave, da postane još jasnije, i Izrailjcima i svim Egipćanima, da postoji svemoćni, istiniti i živi Bog.SPP 281.1

    Bog je oslobodio Izrailja silnim pokazivanjem svoje moći i izlivanjem svojih sudova na sve bogove Egipta. I izvede narod svoj u radosti...da bi čuvali zapovijesti njegove i zakone njegove pazili. (Psalam 105,43-45) Izbavio ih je iz njihovog robovskog položaja, da bi ih doveo u dobru zemlju, u zemlju koju je u svom proviđenju pripremio da im bude utočište od njihovih neprijatelja, zemlju u kojoj će moći da borave u sijenci Njegovih krila. On će ih dovesti sebi, obuhvatiti ih svojim vječnim rukama; da bi mu uzvratili za svu Njegovu dobrotu i milost zahtijevao je da nemaju drugih bogova osim Njega, živoga Boga, da uzdignu Njegovo ime i da Ga proslave na Zemlji.SPP 281.2

    Za vrijeme robovanja u Egiptu, mnogi Izrailjci su u velikoj mjeri zaboravili Božji zakon i pomiješali Njegove propise s neznabožačkim običajima i tradicijama. Bog ih je doveo na Sinaj i tu im je svojim glasom objavio svoj Zakon.SPP 281.3

    I sotona se sa svojim zlim anđelima našao na tom mjestu. Još dok je Bog objavljivao svoj Zakon svom narodu, sotona je kovao planove da Izrailjce navede na grijeh. Taj narod koga je Bog izabrao, on će oteti od Njega, i to naočigled samom Nebu. Navodeći Izrailjce na idolopoklonstvo, on će potkopati uspješnost svakog bogosluženja; jer kako se čovjek može oplemeniti ako bude obožavao ono što nije veće od njega, što se može simbolički predstaviti djelom njegovih ruku? Ako bude mogao da navede ljude da postanu tako slijepi prema sili, veličanstvu i slavi beskrajnog Boga da pokušaju da Ga predstave livenim likovima, čak i likovima životinja ili gmizavaca; ako ih bude mogao navesti da toliko zaborave svoje srodstvo s Božanstvom, da smetnu s uma da su oblikovani po ugledu na svoga Stvoritelja i počnu se klanjati tim ružnim i beživotnim predmetima onda će biti otvoren put prljavoj razuzdanosti i neobuzdanom iživljavanju zlih strasti srca, a njemu pružiti prilika da zadobije potpunu vlast.SPP 281.4

    U podnožju Sinaja sotona je počeo da ostvaruje svoj plan obaranja Božjeg zakona i tako je nastavio djelo koje je započeo na Nebu. Za četrdeset dana koje je Mojsije proveo na brdu, sotona je vrlo vrijedno sijao sjeme sumnje, otpadništva i pobune. Dok je Bog ispisivao svoj Zakon s namjerom da ga preda svom zavjetnom narodu, Izrailjci su, zaboravljajući vjernost Gospodu, zahtijevali da im se načine bogovi od zlata! Kad se Mojsije vratio sa mjesta strašne prisutnosti božanske slave, noseći pravila zakona kojima su se zakleli na poslušnost, zatekao ih je kako otvoreno prkose njegovim zapovijestima i s poštovanjem se klanjaju pred zlatnim likom!SPP 282.1

    Navodeći Izrailjce da ovako drsko vrijeđaju Boga i hule na Njega, sotona je planirao da izazove njihovo uništenje. Pošto budu pokazali da su tako duboko nemoralni, tako potpuno nesvjesni prednosti i blagoslova koje im je Bog ponudio, da su bili spremni da prekrše nekoliko puta ponavljane i svečano davane zavjete vjernosti, mislio je da će ih Gospod odbaciti i predati na uništenje. Tako bi uspio da se istrijebi Avramovo potomstvo, sjeme obećanja koje je trebalo da sačuva znanje o pravom Bogu i iz koga će doći Onaj koji treba da dođe, pravo Sjeme koje će pobijediti sotonu. Veliki buntovnik planirao je da uništi Izrailj i na taj način onemogući ostvarenje Božjih namjera. Međutim, ponovo je doživio poraz! Iako je bio grešan, izrailjski narod nije bio uništen! Iako su bili uništeni oni koji su drsko stali na sotoninu stranu, sam narod, koji se ponizio i pokajao, stekao je milost u Boga i bio pomilovan. Izvještaj o ovom grijehu treba da ostane trajno svjedočanstvo o krivici i istrijebljenju idolopoklonika i o pravednosti, dugom strpljenju i milosti istinitog Boga.SPP 282.2

    Cijeli svemir pratio je prizore u podnožju Sinaja. U djelovanju sukobljenih sila vidjela se razlika između Božje i sotonine uprave. Ponovo su bezgrešni stanovnici drugih svjetova mogli da gledaju posljedice sotonine pobune i vladavinu koju bi on uspostavio na Nebu da mu je bilo dozvoljeno da preuzme vlast.SPP 282.3

    Navodeći ljude da prekrše drugu zapovijest, sotona je želio da sroza njihove predstave o božanskom Biću. Uklanjajući četvrtu, naveo bi ih da potpuno zaborave Boga. Božji zahtjev da Mu se ukaže poštovanje i obožavanje, veće od onoga koje neznabošci ukazuju svojim bogovima, temelji se na činjenici da je On Stvoritelj i da Njemu sva ostala bića duguju svoje postojanje. Biblija to tako predstavlja. Prorok Jeremija kaže: A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni... bogova koji nisu načinili neba ni zemlje nestaće sa zemlje i ispod neba. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasionu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa. Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim, jer su laž liveni likovi njihovi i nema duha u njima. Taština su, djelo prevarno, kada ih pohodim, poginuće. Nije takav dio Jakovljev, jer je On tvorac svemu. (Jeremija 10,10-12.14-16) Subota, kao spomenik Božje stvaralačke sile, ukazuje na Njega kao na Stvoritelja Neba i Zemlje. Upravo zato je ona stalno svjedočanstvo o Njegovom postojanju, stalni podsjetnik koji ukazuje na Njegovu veličinu, Njegovu mudrost i Njegovu ljubav. Da je Subota oduvijek bila poštovana kao svetinja, nikada se ne bi pojavio nijedan ateista niti idolopoklonik.SPP 283.1

    Institucija Subote, porijeklom iz Edema, isto je tako stara kao i sam svijet. Poštovali su je svi patrijarsi, još od stvaranja. Za vrijeme robovanja u Egiptu, nadzornici su primorali Izrailjce da krše Subotu, i oni su u velikoj mjeri izgubili pojam o njenoj svetosti. Kada je na Sinaju bio proglašen Zakon, prve riječi četvrte zapovijesti su glasile: Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ, pokazujući da Subota nije tek tada ustanovljena; ukazujući da Subota potiče od stvaranja. U naporu da izbriše Boga iz čovjekovih misli, sotona je odlučio da ukloni taj veliki spomenik. Ukoliko bude uspio da navede čovjeka da zaboravi svoga Stvoritelja, on se više neće odupirati sili zla i sotona će imati siguran plijen.SPP 283.2

    Neprijateljstvo prema Božjem zakonu pokrenulo je sotonu da se bori protiv svih propisa Deset zapovijesti. Načelo djetinjske ljubavi i poslušnosti usko je povezano s velikim načelom ljubavi i odanosti prema Bogu, Ocu svega živoga. Odbacivanje roditeljskog autoriteta vrlo brzo dovodi i do odbacivanja božanskog autoriteta. Zato se lako mogu razumjeti sotonini pokušaji da olabavi obaveze pete zapovijesti. Pripadnici neznabožačkih naroda objavljena načela u ovoj zapovijesti jedva su poštovali. U mnogih naroda roditelji su zaboravljani ili čak ubijani čim bi zbog starosti postali nesposobni da se staraju o sebi. U porodici se prema majci postupalo s malo poštovanja, a poslije smrti muža bila je primorana da se pokori vlasti svog najstarijeg sina. Mojsije je naredio da djeca slušaju svoje roditelje; ali, kada su se Izrailjci udaljili od Boga, zajedno sa ostalima, zaboravili su i petu zapovijest.SPP 283.3

    Sotona je bio krvnik ljudski od početka (Jovan 8,44), i čim je stekao vlast nad ljudskim rodom, ne samo da je naveo ljude da mrze i ubijaju jedni druge, već je, da bi još otvorenije izrazio svoj drski prezir prema božanskom autoritetu, učinio da kršenje pete zapovijesti postane dio njihove religije.SPP 284.1

    Nametnuvši im izopačena shvatanja o božanskim osobinama, sotona je naveo neznabožačke narode da povjeruju da su im ljudske žrtve neophodne da bi zadobili naklonost svojih božanstava; tako su najteža, surova djela postala dio različitih oblika idolopoklonstva. Tu se može spomenuti običaj da se djeca prisiljavaju da prolaze kroz oganj ispred likova i idola. Ako bi neko dijete uspjelo da nepovrijeđeno prođe kroz oganj, ljudi su vjerovali da je njihova žrtva prihvaćena, da je dijete, koje je uspjelo da se spasi, u velikoj milosti bogova. Takvom djetetu ukazivali su velike počasti i ono je od tada uživalo veliki ugled; bez obzira na surovost svojih kasnijih zločina, nikada više nije bilo kažnjavano. Međutim, ako bi dijete bilo povrijeđeno dok je prolazilo kroz oganj, sudbina mu je bila zapečaćena; vjerovalo se, naime, da se gnjev bogova može ublažiti samo njegovom krvlju, pa je prinošeno na žrtvu. U vremenima velikog otpadništva, ova vrsta bezakonja bila je vrlo česta, u izvesnoj mjeri čak i među Izrailjcima.SPP 284.2

    Kršenje sedme zapovijesti vrlo rano postalo je običaj kao dio religije. U okviru idolopokloničkog bogosluženja obavljani su najraspusniji i najgnusniji obredi. I sami bogovi su predstavljani kao nemoralna bića, pa su i njihovi sljedbenici popuštali uzde svojim najnižim strastima. Neprirodni poroci su se umnožavali, a vjerske svetkovine obilježavane sveopštim i otvorenim nemoralom.SPP 284.3

    Mnogoženstvo je vrlo rano postalo običaj. Bio je to jedan od grehova kojim su pretpotopni stanovnici izazivali Božji gnjev. Poslije Potopa opet se vrlo brzo raširio, što se može pripisati sotoninom promišljenom naporu da izopači ustanovu braka, da umanji njene obaveze i oslabi njenu svetost. Bio je to najsigurniji način da se izbriše božanski lik u čovjeku i otvore vrata bijedi i porocima.SPP 284.4

    Od samog početka velike borbe sotona je želio da pogrešno predstavi Božji karakter i izazove pobunu protiv Njegovog zakona; izgledalo je da će njegov napor biti krunisan uspjehom. Mnoštvo stvorenih bića povjerovalo je njegovim prevarama i podiglo se protiv Boga. Međutim, usred tog djelovanja zla, Božje namjere se istrajno približavaju svom ostvarenju; svim stvorenim bićima Bog stalno otkriva svoju pravednost i svoju dobronamjernost. Podlijegavši sotoninim probama, cijeli ljudski rod se uvrstio među prestupnike Božjeg zakona, ali mu je žrtvom Božjeg Sina otvoren put da se vrati Bogu. Hristovom milošću ljudi mogu biti osposobljeni da budu poslušni zakonu Njegovog Oca. I zato je u sva vremena, usred otpadništva i buntovništva, Bog okupljao narod koji Mu je ostao vjeran, narod kojem je u srcu zakon Njegov (Isaija 51,7).SPP 285.1

    Sotona je prevarom zaveo anđele, na isti način vjekovima je nastavljao svoje djelo među ljudima, i tako će činiti do kraja. Kada bi otvoreno izjavio da se bori protiv Boga i Njegovog zakona, ljudi bi postali oprezni; međutim, on se prerušava, miješa istinu sa zabludom. Najopasnije laži uvijek su pomiješane sa istinom. Samo na taj način zablude izgledaju prihvatljive, samo tako mogu da zaokupe i unište dušu. U stvari, tako je sotona i privukao svijet na svoju stranu. Međutim, dolazi dan kada će njegovim uspjesima zauvijek doći kraj.SPP 285.2

    Božje postupanje prema pobuni dovešće do potpunog razobličavanja djelovanja koje je tako dugo skriveno obavljano. Posljedice sotoninog vladanja, plodovi odbacivanja božanskih propisa, biće otvoreno stavljeni na uvid svim stvorenjima. Božji zakon biće savršeno odbranjen. Svi će vidjeti da su sva Božja djela učinjena s namjerom da donesu vječno dobro Njegovom narodu; vječno dobro stanovnicima svih stvorenih svjetova. I sam sotona, u prisutnosti cijelog svemira, priznaće da je Božja vladavina pravedna, da je pravedan i Njegov zakon.SPP 285.3

    Nije daleko vrijeme kada će se Bog dići da odbrani svoj povređeni autoritet. Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo. (Isaija 26,21) Ali, ko će podnijeti dan njegovog dolaska? I ko će se održati kada se pokaže? (Malahija 3,2) Prije nego što se Bog spustio na Sinajsku goru da proglasi svoj Zakon, izrailjskom narodu je, zbog njegove grešnosti, bilo zabranjeno da se približi brdu da ne bi bio uništen blistavom slavom Njegovog prisustva. Ako je takvim pokazivanjem Njegove slave bilo obilježeno mjesto izabrano da se na njemu proglasi Božji zakon, kako će tek strašan biti Njegov sud, kada bude dolazio da primjeni ta sveta pravila? Kako će oni koji su gazili Njegov autoritet izdržati Njegovu slavu u veliki dan konačnog obračuna? Strašni prizori na Sinaju trebalo je da predstave ljudima ono što će se događati na sudu. Zvuci trube pozvali su Izrailja da izađe pred Gospoda. Glas Arhanđela i zvuci Božje trube sazvaće i žive i mrtve iz cijele Zemlje da se pojave pred svojim Sudijom. Otac i Sin, uz pratnju mnogih anđela, bili su prisutni na gori. U veliki dan suda, Hristos će doći u slavi Oca svojega s anđelima svojim. (Matej 16,27) Onda će sjesti na prijesto slave svoje i pred njim će se okupiti svi narodi.SPP 285.4

    Kad se božansko prisustvo pokazalo na Sinaju, Gospodnja slava je pred očima cijelog Izrailja bila kao oganj koji proždire. Ali, kad Hristos bude došao u slavi i svi sveti anđeli s Njim cijela Zemlja zasijaće od snažne svjetlosti Njegovog prisustva. Ide Bog naš i ne ćuti; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo ozgo i zemlju da sudi narodu svojemu. (Psalam 50,3.4) Ognjena rijeka će se pojaviti i poteći od Njega, učinivši da se elementi rastope od njene vreline, i zemlja s njima, i sva djela koja su na njoj izgorjeće. Kada se pokaže Gospod Isus s Neba s anđelima sile svoje, u ognju plamenome, koji će dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju Jevanđelja.. (2. Solunjanima 1,7.8)SPP 286.1

    Od vremena kada je čovjek stvoren, nikada se nije vidjelo takvo pokazivanje božanske moći kao onda kada je Zakon bio proglašen na Sinaju. Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božjega, ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. (Psalam 68,8) Usred najstrašnijih grčenja prirode, iz oblaka je odjekivao Božji glas, sličan trubi. Planina se tresla od podnožja do vrha, dok su čete Izrailjeve, blijede i uzdrhtale od užasa, ležale ničice, licem prema zemlji. Onaj kojega je glas onda potresao zemlju i sada obeća govoreći: još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. (Jevrejima 12,26) U Bibliji stoji: Gospod će s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiće glas svoj; i zatrešće se nebo i zemlja. (Jeremija 25,30; Joilo 3,16). U taj veliki budući dan, i samo nebo će se povući kao knjiga kada se savije. (Otkrivenje 6,14) Svaka planina i svako ostrvo pokrenuće se sa svoga mjesta. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njeno, te će pasti i neće više ustati. (Isaija 24,20)SPP 286.2

    Zato će svaka ruka klonuti, i u sviju se lica promijeniti i poblijedeti, i svako srce čovečje rastopiti se. I oni će se smesti, muke i bolovi spopašće ih. Gospod kaže: I pohodiću vasionu za zloću i bezbožnike za bezakonje, i ukinuću razmetanje oholih i ponos silnih oboriću. (Isaija 13,7.8.11; Jeremija 30,6)SPP 287.1

    Kad se Mojsije vratio sa mjesta Božje prisutnosti na gori, pošto je primio ploče Svjedočanstva, grešni Izrailj nije mogao da podnese svjetlost koja je blistala s njegovog lica. Koliko će teže biti prestupnicima da gledaju lice Božjega Sina kada se bude pojavio u slavi svoga Oca, okružen svim nebeskim četama, da izvrši sud nad onima koji su prestupili Njegov zakon i odbacili Njegovu službu pomirenja! Oni koji su kršili Božji zakon i bacili pod noge Hristovu krv, carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, sakriće se po pećinama i po kamenjacima gorskim i govoriće planinama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, jer dođe veliki dan gnjeva njegova i ko može opstati? (Otkrivenje 6,15-17) Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne... krticama i slijepim miševima, i ulaziće u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kada ustane da potre zemlju. (Isaija 2,20.21)SPP 287.2

    Tada će se vidjeti da je sotonina pobuna protiv Boga donijela propast njemu samom i svima koji su odlučili da postanu njegovi podanici. On je tvrdio da će prestup donijeti velika dobra prestupnicima, ali će se vidjeti da je plata za grijeh smrt! Jer, gle, ide dan koji gori kao peć, i svi će ponositi i svi koji rade bezbožno biti strnjika i upaliće ih dan koji ide, veli Gospod nad vojskama, i neće im ostaviti ni korijena ni grane. (Malahija 4,1) Sotona, korijen svakog zla, i svi zločinci, koji su njegove grane, biće konačno uništeni. Biće učinjen kraj grijehu, i svim nevoljama i propastima koje su nastale zbog njega. Psalmista kaže: Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda... pogibe spomen njihov! (Psalam 9,5.6)SPP 287.3

    Usred oluje božanskog suda Božja djeca, međutim, neće imati razloga za strah. Ali će Gospod biti utočište svome narodu i krijepost sinovima Izrailjevim! (Joilo 3,16) Dan koji će donijeti užas i uništenje prijestupnicima Božjeg zakona, poslušnima će donijeti radost i veselje...zahvaljivanje i pjevanje! (Isaija 51,3) Gospod je rekao: Skupite mi svece moje koji su učinili sa mnom zavjet na žrtvi. I nebesa će objaviti pravdu Njegovu, jer je taj sudija Bog!SPP 288.1

    Tada ćete se obratiti i vidjećete razliku između pravednika i bezbožnika, između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi. (Malahija 3,18) Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Evo, uzimam iz ruke tvoje čašu strašnu...nećeš više piti. Ja, ja sam utješitelj vaš! (Isaija 51,7.22.12) Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Gospod koji ti je milostiv. (Isaija 54, 10)SPP 288.2

    Veliki plan otkupljenja uspio je da svijet potpuno vrati u okrilje Božje naklonosti. Sve što je izgubljeno grijehom sada je vraćeno. Ne samo čovjek, i Zemlja je otkupljena da bude vječni stan poslušnih. Šest hiljada godina sotona se borio da Zemlju zadrži u svojoj vlasti. Sada se ostvarila prvobitna Božja namjera koju je imao prilikom stvaranja. Ali će sveci Višnjega preuzeti carstvo i držaće carstvo navijek i dovijeka. (Danilo 7,18)SPP 288.3

    Od istoka sunčanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje! (Psalam 113,3) U onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno. I Gospod će biti car nad svom zemljom. (Zaharija 14,9) U Bibliji stoji: Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrđena na nebesima! Vjerne su sve zapovijesti tvoje, tvrde su za vijek vijeka! (Psalam 111, 7.8) Sveti zakoni koje je sotona mrzio i pokušavao da uništi, biće poštovani u cijelom bezgrešnom svemiru. Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu niče što se posije, tako će Gospod Bog učiniti da nikne pravda i pohvala pred svim narodima. (Isaija 61,11)SPP 288.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents