35. Poglavlje—Korejeva Pobuna

(Ovo poglavlje zasnovano je na 4. Mojsijevoj 16. i 17)

Kazne koje su zadesile Izrailj poslužile su da se za neko vrijeme suzbije gunđanje i nepokornost naroda, ali se buntovni duh zadržao u srcima i na kraju donio veoma gorke plodove. Dotadašnje pobune bile su samo nemiri u narodu, koje su nastajale kao posljedica spontanog djelovanja uzbuđene svjetine; međutim, sada je bila organizovana potajna zavjera s čvrstom namjerom da se potkopa autoritet starješina koje je sam Bog postavio.SPP 338.1

Korej, glavni inspirator ovog pokreta, pripadao je Levitima, Katovoj porodici i bio Mojsijev rođak, vrlo sposoban i uticajan čovjek. Iako je bio određen da služi u Svetilištu, postao je nezadovoljan svojim položajem i željan svešteničkog dostojanstva. Činjenica da je sveštenička služba bila povjerena Aronu i njegovoj porodici, iako je do tada predstavljala pravo prvenaca iz svake porodice, izazvala je zavist i nezadovoljstvo i navela Koreja da se neko vrijeme potajno protivi Mojsijevom i Aronovom autoritetu, iako se nije usuđivao da učini neko javno buntovno djelo. Konačno je skovao drzak plan da obori i građanske i vjerske vlasti. Nije propustio da nađe saučesnike. U blizini šatora Koreja i ostalih Katovih sinova, s južne strane Svetilišta, protezao se logor Ruvimovog plemena, pa se dogodilo da šatori Datana i Avirona, dvojice knezova iz toga plemena, budu najbliži Korejevom šatoru. Ovi knezovi spremno su podržali njegove častoljubive planove. Kao potomci najstarijeg Jakovljevog sina smatrali su da im pripada pravo da obavljaju građansku vlast, pa su odlučili da s Korejem podijele počasti svešteničke službe.SPP 338.2

Raspoloženje u narodu je pogodovalo ostvarenju Korejevih planova. Puni gorčine izazvane razočaranjem, lako su podlegli nekadašnjim osjećanjima sumnje, zavisti i mržnje, pa su se njihovi prigovori ponovo podigli protiv njihovog strpljivog vođe. Izrailjci su stalno gubili iz vida činjenicu da se nalaze pod Božjim vođstvom. Zaboravljali su da je Anđeo zavjeta njihov nevidljivi vođa, da i Hristos, obavijen stubom od oblaka, ide pred njima i da Mojsije od Njega prima sva uputstva.SPP 338.3

Bili su nespremni da prihvate strašnu presudu da će svi morati da pomru u pustinji, pa im je bio prihvatljiv svaki izgovor da povjeruju da ih vodi Mojsije, a ne Bog i da im je on odredio budućnost. Ni najveći napori najkrotkijeg čoveka na Zemlji nisu bili dovoljni da suzbiju nepokornost ovog naroda; iako su se znaci Božjeg nezadovoljstva mogli vidjeti u njihovoj sredini, redovi su im bili proređeni i broj smanjen, pouku nisu uzeli k srcu. Opet su pali kao žrtve iskušenja.SPP 339.1

Mojsije je bio mnogo smireniji i srećniji, dok je živio skromnim pastirskim životom, nego sada na položaju starješine nepreglednog skupa nemirnih duhova. Međutim, nije smio da bira. Umjesto savijenog pastirskog štapa dobio je palicu moći i nije je mogao odložiti, sve dok ga Gospod ne oslobodi te odgovornosti.SPP 339.2

Onaj koji čita tajne svih srca otkrio je namjere Koreja i njegovih drugova i uputio svom narodu opomene i savjete uz čiju pomoć se mogao sačuvati od prevara tih podmuklih ljudi. Narod je vidio da je Božja kazna zadesila Mariju zato što je zavidjela Mojsiju i prigovarala njegovom vodstvu. Gospod je objavio da je Mojsije veći od proroka. Njemu govorim iz usta k ustima! Zatim je dodao: Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? (4. Mojsijeva 12,8) Ove pouke nisu bile namijenjene samo Mariji i Aronu, već i cijelom Izrailju.SPP 339.3

Korej i njegovi drugovi zavjerenici uživali su prednost da prisustvuju posebnim objavljivanjima Božje sile i veličine. Bili su među ličnostima koje su zajedno s Mojsijem izišle na goru i vidjele Božju slavu. Međutim, od tada se dogodila promjena. Iskušenje, u početku neznatno, našlo je mjesta u njihovom srcu; počelo je zatim da jača kada je dobilo podsticaj, i tako je išlo sve dalje dok sotona nije preuzeo upravu nad njihovim mislima i naveo ih da krenu u širenje nezadovoljstva. Izražavajući veliku privrženost blagostanju naroda, u početku su svoje nezadovoljstvo šapatom prenosili jedni drugima, a zatim i vodećim ljudima u Izrailju. Njihova podmetanja bila su tako svesrdno prihvatana da su se usudili da krenu korak dalje, dok na kraju nisu i sami povjerovali da ih pokreće revnost za Gospoda.SPP 339.4

Uspjeli su da pridobiju dvije stotine i pedeset knezova, uglednih ljudi iz skupa. Uživajući tako snažnu i uticajnu podršku, mislili su da će uspjeti da potpuno promijene sistem vlasti i znatno unaprijede Mojsijevu i Aronovu upravu.SPP 340.1

Ljubomora se pretvorila u zavist, a zavist u pobunu. Razmatrali su Mojsijevo pravo na tako veliku vlast i čast, sve dok nisu došli do zaključka da on zauzima vrlo zavidan položaj, i da bi svaki od njih tu službu mogao da obavlja isto tako uspješno kao i on. Zavaravali su sami sebe i jedni druge da su Mojsije i Aron sami sebi dodijelili svoje službe. Nezadovoljnici su izjavili da su se te starješine uzdigle iznad Gospodnjeg skupa, prisvajajući sebi vlast i svešteničku čast, iako njihova porodica ničim nije zaslužila da se uzdigne iznad ostalih Izrailjaca; da oni nisu ništa svetiji od ostalog naroda, i da bi im zato bilo dovoljno da se izjednače sa ostalom braćom, koja uživaju istu prednost Božje posebne prisutnosti i zaštite.SPP 340.2

Zavjerenici su se zatim okrenuli narodu. Onima koji nisu u pravu i koji zaslužuju prijekor ništa nije ugodnije od slušanja izraza naklonosti i hvale. Na taj način Korej i njegovi drugovi privukli su pažnju naroda i zadobili podršku skupa. Optužba da je gunđanje naroda izazvalo Božji gnjev bila je odbačena kao pogrešna. Kazali su da zbor nije pogriješio, jer je samo tražio svoja prava; ali da se Mojsije pokazao kao oholi starješina, koji je ljude proglasio grešnicima, iako je riječ bila o svetom narodu u čijem središtu stanuje sam Gospod.SPP 340.3

Korej je zatim razmotrio istoriju njihovog putovanja kroz pustinju i podsjetio ih da su često bili u teškom položaju, da su mnogi stradali zbog gunđanja i neposlušnosti. Njegovim slušaocima je tako postalo jasno da su mnoge njihove nevolje mogle biti izbjegnute da se Mojsije drugačije ponašao. Zaključili su da je on odgovoran za sve njihove nevolje, da je čak i njihovo isključenje iz Hanana samo posljedica njegovog i Aronovog pogrešnog rukovođenja; da bi i njihovo putovanje, da ih je Korej predvodio, da ih je hrabrio, govoreći im o njihovim dobrim djelima, umjesto da ih ukorava zbog grijeha, proteklo vrlo mirno i srećno. Umjesto da besciljno lutaju kroz pustinju, krenuli bi pravo u Obećanu zemlju.SPP 340.4

U širenju nezadovoljstva u zajednici snažnije nego ikada, postojalo je jedinstvo nezadovoljnika. Uspjeh je ohrabrio Koreja i učvrstio ga u uvjerenju da bi Mojsijevo prisvajanje vlasti, ukoliko ne bude obuzdano, moglo biti kobno za slobodu Izrailjaca; tvrdio je da mu je Bog otkrio pravo stanje i da ga je ovlastio da prije nego što bude kasno, u sistem vlasti unese promjene. Mnogi, međutim, još nisu bili spremni da prihvate Korejeve optužbe protiv Mojsija. Sjećali su se njegovog strpljivog, požrtvovnog rada i savjest im nije dala mira. Bilo je zato neophodno da se njegovom dubokom zalaganju za dobro Izrailja pripišu i neke sebične pobude; tako je ponovljena optužba da ih je izveo u pustinju da pomru da bi mogao da prigrabi njihovu imovinu.SPP 340.5

Ovaj posao neko vrijeme obavljan je potajno. Ali, čim je pokret stekao dovoljno snage da javno istupi, Korej se pojavio kao predvodnik i javno optužio Mojsija i Arona za prisvajanje vlasti na koju su on i njegovi drugovi imali isto toliko prava. Osim toga, optužio ih je da su narodu uskratili slobodu i nezavisnost. Zavjerenici su izjavili: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod, zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?SPP 341.1

Mojsije nije očekivao tako čvrsto organizovanu zavjeru. Kada je shvatio njeno strašno značenje, pao je ničice i tiho uputio molitvu Bogu. Ustao je žalostan, ali smiren i osnažen. Bio je siguran u Božje vodstvo. Rekao je: Sjutra će pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao, onoga će i pustiti k sebi! Proba je morala da bude odložena za sljedeće jutro da bi svi imali dovoljno vremena za razmišljanje. A onda su svi koji su željeli svešteničku službu morali doći s kadionicom u ruci i pred cijelim skupom prinijeti tamjan u Svetilištu. Svi su znali da su čak i sveštenici, Nadav i Avijud, bili uništeni kada su se usudili da prinesu tuđ oganj i tako prezru božansku zapovijest. Mojsije je zato uputio izazov svojim tužiocima da odluku prepuste Bogu ako već žele da se bave tako opasnim pozivom.SPP 341.2

Obraćajući se posebno Koreju i njegovim prijateljima Levitima, Mojsije je rekao: Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva, pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo? Zato se ti i sva družina tvoja skupiste na Gospoda. Jer Aron šta je, da vičete na nj?SPP 341.3

Datan i Aviron nisu bili tako smjeli i drski kao Korej, i Mojsije, vjerujući da su bili uvučeni u zaveru i da nisu sasvim nemoralni, pozvao ih je da se pojave pred njim, da bi mogao da sasluša njihove optužbe. Međutim, oni nisu želeli da dođu i grubo su odbili da priznaju njegovu nadležnost. Njihov odgovor, izgovoren glasno pred cijelim skupom, ovako je glasio: Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama! Jesi li nas odveo u zemlju u kojoj teče mlijeko i med? Jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? Hoćeš li oči ovim ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo!SPP 342.1

I tako su zemlju svoga robovanja opisali istim riječima koje je Gospod upotrijebio da bi opisao njihovo obećano nasljedstvo. Optužili su Mojsija da utvrđuje svoj autoritet, govoreći da djeluje pod Božjim vodstvom. Izjavili su da više neće dozvoljavati da ih vodi kao slijepce, malo prema Hananu, a malo prema pustinji, kako u tom trenutku odgovara njegovim vlastoljubivim zamislima. I tako je onaj koji je bio kao nježni otac, kao strpljivi pastir, bio predstavljen kao uzurpator i tiranin najcrnjeg karaktera. Krivica za isključenje iz Hanana bila je pripisana njemu, iako je ono došlo kao kazna za njihove grehove.SPP 342.2

Bilo je očigledno da narod podržava nezadovoljnike; ali Mojsije nije ni pokušao da sebe opravda. On se svečano, pred cijelim skupom, obratio Bogu kao svjedoku da su mu pobude čiste i ponašanje časno i pozvao Ga da mu bude Sudija.SPP 342.3

Sljedećeg jutra, dvije stotine i pedeset knezova, s Korejem na čelu, pojavilo se s kadionicama u rukama. Bili su odvedeni u trijem Svetilišta, dok se narod okupio oko njega da vidi rezultat. Mojsije nije okupio narod da prisustvuje porazu Koreja i njegovih drugova, već su buntovnici, u svojoj slijepoj drskosti, sazvali zbor da bude svjedok njihove pobjede. Najveći dio skupa otvoreno je stao na Korejevu stranu, koji je s velikim nadama očekivao da pobijedi u sukobu s Aronom.SPP 342.4

I dok su se tako svi okupili pred Gospodom, slava Gospodnja pokaza se svemu zboru. Božansko upozorenje bilo je upućeno Mojsiju i Aronu: Odvojte se iz toga zbora da ih odmah zatrem! Međutim, oni su pali ničice i zavapili: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu, ovaj jedan je zgriješio, i na sav li ćeš se zbor gnjeviti?SPP 342.5

Korej se već udaljio iz ovog skupa da bi se pridružio Datanu i Avironu, kada se i Mojsije, praćen sedamdesetoricom starješina, uputio da tim ljudima koji su odbili da dođu k njemu prenese poslednju opomenu. Mnoštvo ga je slijedilo, ali se Mojsije, prije nego što će objaviti poruku buntovnicima, po božanskom naređenju obratio okupljenima: Odstupite od šatora tih bezbožnika i ne dodirujte se ničega što je njihovo da ne izginete zbog grehova njihovih! Narod je poslušao opomenu, jer je predosjećanje da predstoji neposredna Božja kazna obuzelo sva srca. Vođe buntovnika vidjeli su da ih napuštaju svi oni koje su prevarili, ali se nisu pokolebali u svojoj tvrdoglavosti. Stali su sa svojim porodicama na vrata svojih šatora, kao da se rugaju Božjoj opomeni.SPP 343.1

U ime Boga Izrailjevog, Mojsije je sada mogao da objavi pred cijelim skupom: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova djela, i da ništa ne činim od sebe: ako ovi ljudi pomru kao što umiru svi ljudi i budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod. Ako li što novo učini Gospod i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svime što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda!SPP 343.2

Oči čitavog Izrailja bile su uperene prema Mojsiju, i svi su sa strahom i užasom očekivali šta će se zbiti. Kad je on prestao da govori, čvrsto tlo se razdvojilo i buntovnici su živi nestali u rasjelini, zajedno sa svim što je bilo njihovo, i nesta ih iz zbora. Narod se razbježao, svjestan da je učestvovao u njihovom grijehu.SPP 343.3

Međutim, izlivanje božanskih kazni još nije bilo završeno. Oganj koji je sijevnuo iz oblaka progutao je dvije stotine i pedeset knezova koji su prinosili tamjan. Ti ljudi, koji se nisu prvi pobunili, nisu ni bili uništeni zajedno s glavnim zavjerenicima. Njima je bilo dozvoljeno da vide njihov kraj i da tako dobiju priliku da se pokaju; međutim, njihove simpatije su bile na strani pobunjenika i zato su podijelili njihovu sudbinu.SPP 343.4

Kada je Mojsije pozvao Izrailjce da se sklone od propasti koja im prijeti, i tada su Božji sudovi mogli biti zaustavljeni da su se Korej i njegovi istomišljenici pokajali i zatražili oproštenje. Međutim, svojom tvrdoglavom upornošću oni su zapečatili svoju sudbinu. Cio skup učestvovao je u njihovoj krivici, jer su svi, u većoj ili manjoj mjeri, stali na njihovu stranu. Ipak, u svojoj velikoj milosti Bog je načinio razliku između vođa pobune i onih koji su ih slijedili. Onima koji su dozvolili da budu zavedeni pružena je prilika da se pokaju. Dobili su dovoljno dokaza da su pogriješili i da je Mojsije u pravu. Izrazito pokazivanje Božje sile uklonilo je svaku nesigurnost.SPP 343.5

Isus, Anđeo koji je išao pred Jevrejima, pokušao je da ih spasi od uništenja. Oproštenje im je bilo ponuđeno. Božji sudovi su se veoma približili i kao da su ih pozivali da se pokaju. Posebno, uporno djelovanje Neba zaustavilo je njihovu pobunu. I tada, da su se odazvali pozivima Božjeg proviđenja, mogli su da budu spaseni. Ali, iako su pobjegli od Božjih sudova, bojeći se uništenja, nisu se izliječili od buntovništva. Vratili su se te noći u svoje šatore uplašeni, ali ne i pokajani.SPP 344.1

Korej i njegovi drugovi toliko su laskali mnoštvu da je na kraju stvarno povjerovalo da je veoma dobro, da mu je Mojsije učinio nepravdu i da je zloupotrijebio njegovo povjerenje. Ako sada budu priznali da su Korej i njegovi drugovi pogriješili, a da je Mojsije u pravu, onda će biti prinuđeni da kao Božju riječ prime i presudu da moraju pomrijeti u pustinji. Nisu bili spremni da se pokore toj sudbini i zato su pokušali da vjeruju da ih je Mojsije prevario. Iskreno su se nadali da će biti uspostavljen novi poredak u kome će pohvale zamijeniti ukore, a spokojstvo nemire i rasprave. Ljudi koji su izginuli govorili su im laskave riječi, pokazivali da im je stalo do njih i da ih vole, pa je narod zaključio da su Korej i njegovi drugovi sigurno bili dobri ljudi, a da je Mojsije na neki način prouzrokovao njihovu propast.SPP 344.2

Najtežu uvredu Bogu nanose ljudi koji preziru i odbacuju oruđa kojima se On služi da bi im osigurao spasenje. Izrailjci su otišli i dalje od toga! Oni su planirali da ubiju Mojsija i Arona, a ipak nisu mogli da shvate da treba da se mole Bogu da im oprosti taj veliki grijeh. Tu noć vremena milosti nisu proveli u pokajanju i priznanju, već u iznalaženju načina da se odupru dokazima da se nalaze među najvećim grešnicima. I dalje su gajili mržnju prema ljudima koje je Bog postavio i skupljali snagu da se odupru njihovom autoritetu. Prirodno je da im se i sotona našao pri ruci da izopači njihove procjene, da ih zaslijepi i odvuče u propast.SPP 344.3

Sav Izrailj užasnuto je pobjegao s mesta na kome su osuđeni grešnici zapomažući propali u dubinu, jer su smatrali: Da i nas ne proždre zemlja! A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsija i na Arona, govoreći: pobiste narod Gospodnji! Pripremali su se da primjene nasilje protiv svojih vjernih, požrtvovanih vođa.SPP 344.4

U tom trenutku pokazala se Božja slava u oblaku iznad Svetilišta, a glas iz oblaka obratio se Mojsiju i Aronu: Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem!SPP 345.1

Krivica za grijeh nije počivala na Mojsiju, zato se on i nije plašio, nije požurio da ode i skup prepusti uništenju. Mojsije je oklijevao, pokazujući u toj užasnoj krizi da mu je kao istinskom pastiru posebno stalo do stada koje Mu je povjereno. Zavapio je Bogu da u svom gnjevu nepovratno ne uništi narod koji je sam izabrao. Svojim posredovanjem uspio je da zaustavi ruku osvetnicu da ne istrijebi taj neposlušni, buntovni Izrailj.SPP 345.2

Međutim, djelo gnjeva je započelo, pomor je krenuo da obavi svoj smrtonosni posao. Po nalogu svoga brata, Aron je uzeo kadionicu i požurio da usred skupa obavi djelo pomirenja. I stajaše među mrtvima i živima. Zajedno s dimom tamjana koji se uzdizao prema nebu, podizale su se k Bogu i Mojsijeve molitve iz Svetilišta; pomor se zaustavio, ali ne prije, nego što je popadalo četrnaest hiljada Izrailjaca, poginulih zbog grešnog gunđanja i pobune.SPP 345.3

Ipak, pružen je i još jedan dokaz da je sveštenstvo povjereno Aronovoj porodici. Prema Božjem uputstvu, svako pleme je pripremilo štap i na njemu napisalo svoje ime. Aronovo ime bilo je na štapu Levijevog plemena. Štapovi su bili izloženi u Svetilištu, pred kovčegom svjedočanstava. Pojavljivanje cvjetova na bilo kojem od tih štapova, trebalo je da posluži kao dokaz da je Gospod tom plemenu povjerio svešteničku službu. Sljedećeg jutra, gle, procvjetala palica Aronova od doma Levijeva, bješe napupala i procvjetala i bademi zreli na njoj! Štap je bio pokazan narodu, a kasnije je čuvan u Svetilištu kao svjedočanstvo budućim naraštajima. Ovo čudo uspješno je riješilo problem sveštenstva.SPP 345.4

Tako je bilo jasno potvrđeno da su Mojsije i Aron govorili prema Božjem ovlašćenju, a narod je morao da prihvati neprijatnu istinu da će pomrijeti u pustinji. Čuo se uzvik: Pomrijesmo, propadosmo, svi propadosmo! Priznali su da su pogriješili buneći se protiv svojih starješina i da su Korej i njegova četa dobili pravednu Božju kaznu.SPP 345.5

U Korejevoj pobuni na djelu je bio, u manjem obimu, isti duh koji je pokrenuo sotoninu pobunu na Nebu. Oholost i častoljublje naveli su Lucifera da se žali na Božju vladavinu i pokuša da obori poredak koji je bio uspostavljen na Nebu. Od trenutka svog pada, trudio se da u ljudski um utisne taj isti duh zavisti i nezadovoljstva, to isto častoljubivo stremljenje za položajima i častima. Na isti način djelovao je na misli Koreja, Datana i Avirona, trudeći se da u njima rasplamsa želju za samouzdizanjem, da raspiri zavist, nepovjerenje i pobunu. Naveo ih je da odbacujući ljude koje je Bog postavio, odbace i Boga. Međutim, iako su gunđajući protiv Mojsija i Arona u stvari hulili na Boga, buntovnici su bili toliko zaslijepljeni da su sebe smatrali pravednima, a one koji su ih vjerno ukoravali za grijeh ljudima koje pokreće sotona.SPP 346.1

Zar i sada ne postoje ista zla koja su izazvala Korejevu propast? Oholost i častoljublje su široko rasprostranjeni; a kada se gaje te osobine, otvaraju se vrata zavisti i želji za vladanjem; duše se udaljavaju od Boga i nesvjesno svrstavaju na sotoninu stranu. Slično Koreju i njegovim drugovima, čak i među takozvanim Hristovim sledbenicima, mnogi tako neobuzdano razmišljaju, planiraju i rade na svom uzdizanju da budu spremni da zadobiju naklonost naroda, da izopače istinu, da krivotvore, da govore laži o Gospodnjim slugama, da im čak pripisuju iste niske i sebične pobude koje ispunjavaju njihova vlastita srca. Istrajno ponavljajući laži, ne obazirući se na suprotne dokaze, na kraju i sami počinju da vjeruju svojim lažima. Dok se trude da unište povjerenje naroda u ljude koje je Bog postavio, oni zaista vjeruju da čine dobro djelo, da stvarno služe Bogu.SPP 346.2

Jevreji nisu bili spremni da se pokore Gospodnjim uputstvima i zabranama. Nisu podnosili ograničenja, niti su bili spremni da trpe prekore. U tome se krila tajna njihovog gunđanja protiv Mojsija. Da im je bilo dozvoljeno da čine ono što žele, bilo bi mnogo manje prigovora protiv starješine. U čitavoj istoriji Crkve Božje sluge morale su da se suočavaju sa tim istim duhom.SPP 346.3

Svojom grešnom popustljivošću ljudi omogućavaju sotoni da zavlada njihovim umom i da ih navodi na sve veće bezakonje. Odbacivanje vidjela pomračuje im misli i otvrdnjava srce, tako da lako padaju dublje u grijeh i odbacuju još jasnije vidjelo, sve dok se u njima konačno ne učvrsti navika da čine zlo. Grijeh u njihovim očima više ne izgleda grešno. Onaj ko vjerno propovijeda Božju riječ i tako osuđuje njihove grijehe, često navlači njihovu mržnju. Nespremni da podnesu bol i žrtve neophodne za sprovođenje reforme, oni ustaju na Gospodnjeg slugu i ukore koje im on upućuje proglašavaju nezasluženim i preoštrim. Slično Koreju, izjavljuju da narod nije kriv, i da je onaj koji upućuje prijekore izazvao sve probleme. Umirujući savjest sličnim prevarama, zavidljivi i nezadovoljni ujedinjavaju se u sijanju razdora u Crkvi i oslabljuju ruke onima koji žele da je grade.SPP 346.4

Svaki korak onih koje je Bog pozvao da vode Njegovo djelo izazivao je sumnje; svako njihovo djelo zavidljivi i kritički raspoloženi pogrešno su predstavljali. Tako je to bilo u vrijeme Lutera, braće Vesli i drugih reformatora. Tako je i danas.SPP 347.1

Kor ej ne bi krenuo svojim zlim putem da je znao da su sva uputstva i svi ukori, upućeni Izrailju, dolazili od Boga. Međutim, on je to mogao znati! Bog je pružao uvjerljive dokaze da upravo On vodi Izrailj. Međutim, Korej i njegovi drugovi odbacivali su vidjelo sve dok nisu postali tako zaslijepljeni da ih ni najuverljiviji prikazi Božje moći nisu mogli osvjedočiti; sve su pripisivali ljudskim ili sotonskim silama. Isto je učinio i narod, koji je dan posle uništenja Koreja i njegove družine došao Mojsiju i Aronu, govoreći: Pobiste narod Gospodnji! Iako im je uništenje ljudi koji su ih zaveli, pružilo najuvjerljiviji dokaz božanskog nezadovoljstva njihovim ponašanjem, usudili su se da Njegove kazne pripišu sotoni, izjavljujući da su Mojsije i Aron, služeći se silom nečastivoga, izazvali smrt dobrih i svetih ljudi. Tim djelom su zapečatili svoju sudbinu. Učinili su grijeh protiv Svetoga Duha, grijeh kojim ljudsko srce postaje okorjelo, neosjetljivo za uticaj Božje milosti. Hristos je rekao: Ako ko reče riječ na Sina čovečjega, oprostiće mu se; a koji reče riječ na Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. (Matej 12,32) Naš Spasitelj je izgovorio ove riječi kada su djela milosti koja je učinio božanskom silom, Jevreji pripisali Velzevulu. Upravo posredovanjem Svetoga Duha Bog razgovara sa ljudima, a oni koji namjerno odbacuju to sredstvo kao sotonsko, prekidaju odnose između svoje duše i Neba.SPP 347.2

Bog djeluje silom svoga Duha da ukori i osvjedoči grešnika; i kada djelovanje Duha bude konačno odbačeno, Bog više ništa ne može da učini za tu dušu. Posljednje sredstvo Božje milosti bilo je upotrijebljeno. Prestupnik se odvojio od Boga, i više nema lijeka kojim bi se grijeh mogao izliječiti. Nema više nikakve dodatne sile koju bi Bog mogao upotrijebiti da osvjedoči i obrati grešnika. Ostavi ga (Osija 4,17), glasi božanska zapovijest. Jer kada mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će pojesti one koji se suprote. (Jevrejima 10,26.27)SPP 347.3