40. Poglavlje—Valam, Sin Veorov

(Ovo poglavlje zasnovano je na 4.Mojsijevoj 22-24)

Vrativši se na Jordan poslije zauzimanja Vasana i pripremajući se za skoro osvajanje Hanana, Jevreji su se ulogorili pored rijeke, iznad njenog ušća u Mrtvo more, nasuprot jerihonskoj ravnici. Nalazili su se na samim granicama Moava, čije je stanovnike zahvatio užasan strah zbog tolike blizine napadača.SPP 379.1

Izrailj nije uznemiravao stanovnike Moava, ali su oni zabrinuto, sluteći zlo, pratili sve što se događa u okolnim zemljama. Amoreje, pred kojima su bili prinuđeni da se povuku, Jevreji su pobijedili, pa su se i teritorije koje su oni oteli Moavcima, sada nalazile u izrailj - skim rukama. Vasanske čete su podlegle tajanstvenoj sili obavijenoj stubom od oblaka, a njihove divovske tvrđave Jevreji su zauzeli. Moavci se nisu usuđivali da ih otvoreno napadnu; pribjegavanje oružanoj sili izgledalo je beznadežno u sukobu s natprirodnim snagama koje su se borile na strani protivnika. Odlučili su zato, kao što je to faraon nekada učinio, da se posluže vračanjem i tako osujete Božje djelovanje. Htjeli su da navuku prokletstvo na Izrailj.SPP 379.2

Stanovnike Moava i Madijance, spajale su i nacionalne i vjerske veze. Valak, vladar Moava, raspirio je strah srodnog naroda i osigurao njegovu saradnju u ostvarivanju planova protiv Izrailja, upućujući mu poruku: Sada će ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju! U to vrijeme moglo se čuti da Valam, stanovnik Mesopotamije, ima natprirodne moći, pa je njegova slava doprla i do Moava. Odlučili su zato da njega pozovu u pomoć. U skladu s tom odlukom, starješine Moavske i starješine Madijanske poslale su svoje glasnike Valamu da ga pridobiju da svoje vračarske i čarobnjačke moći upotrijebi protiv Izrailja.SPP 379.3

Poslanici su odmah krenuli na svoje dugo putovanje preko planina i pustinja u Mesopotamiju; kada su našli Valama, prenijeli su mu poruku svoga vladara: Evo, iziđe narod iz Misira, evo, prekrilio je zemlju i stoji prema meni. Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biće blagosloven, a koga prokuneš biće proklet!SPP 379.4

Valam je nekada bio dobar čovjek i Božji prorok; ali je postao otpadnik od Boga i postao rob lakomosti, tvrdeći da služi Najvišemu. Božansko djelovanje u korist Izrailja nije mu ostalo nepoznato. Kada su glasnici objavili svoju poruku, dobro je znao da mora da odbije Valakove darove i otpusti poslanike. Međutim, upustio se u igru s iskušenjem i zamolio poslanike da prenoće kod njega, izjavivši da im ne može precizno odgovoriti sve dok ne bude upitao Gospoda za savjet. Valam je znao da svojim prokletstvom ne može da nanese štetu Izrailjcima. Bog je bio na njihovoj strani i sve dok Mu budu bili vjerni, nikakva neprijateljska sila, ni zemaljska ni paklena, neće moći da im naškodi. Ipak, njegovom ponosu laskale su riječi poslanika: Koga blagosloviš. biće blagosloven, a koga prokuneš biće proklet! Osim toga, bogati darovi i mogućnosti za buduću slavu probudili su njegovu pohlepu. Lakomo je prihvatio ponuđeno blago, a onda je, iskazujući čvrstu odlučnost da ostane poslušan Božjoj volji, pokušao da ispuni Valakove želje.SPP 380.1

U toku noći Božji anđeo je došao Valamu s porukom: Ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven!SPP 380.2

Valam je u zoru oklijevajući, otpustio poslanike, ali im nije rekao šta mu je Gospod objavio. Gnjevan što su zamisli o dobitku i častima iznenada propale, razdraženo je uzviknuo: Vratite se u svoju zemlju, jer mi ne da Bog da idem s vama!SPP 380.3

Valamu je omiljela plata nepravedna. (2. Petrova 2,15) Grijeh lakomosti, koji Bog proglašava idolopoklonstvom, učinio ga je prevrtljivcem i koristeći taj nedostatak, sotona je potpuno ovladao njime. Ta mana izazvala je njegovu propast. Kušač uvijek nudi svetovne dobitke i časti da bi ljude odvratio od službe Bogu. On im govori da pretjeranom savjesnošću uskraćuju svoje blagostanje. Tako navodi mnoge da skrenu s puta strogog poštenja. Prvi pogrešan korak olakšava sljedeći i ljudi postaju sve drskiji. Oni postaju spremni da učine i usudiće se da učine i najstrašnija djela, kada se jednom nađu u vlasti pohlepe i želje za vladanjem. Mnogi varaju sebe da mogu privremeno da skrenu s puta strogog poštenja da bi stekli neku svjetovnu prednost, i da će kad budu postigli cilj u svakom trenutku moći da promijene ponašanje. Takvi se sami upliću u sotonine zamke i vrlo rijetko imaće snage da se iz njih izvuku.SPP 380.4

Kad su poslanici izvjestili Valaka da je prorok odbio da pođe s njima, nisu naglasili da mu je to Bog zabranio. Pretpostavljajući da se iza Valamovog odbijanja krije samo želja za bogatijom nagradom, vladar je poslao mnogobrojnije poslanstvo i uglednije poslanike, obećao veće počasti i pristao na sve uslove koje će prorok tek postaviti. Njegova hitna poruka je glasila: Nemoj se zatezati, molim te, nego dođi k meni! Jer ću te dobro darivati, i što mi god rečeš činiću, zato dođi, molim te, prokuni mi ovaj narod!SPP 381.1

Tako se Valam i drugi put našao na probi. Odgovarajući na molbe poslanika glumio je veliku savjesnost i poštenje, uvjeravajući ih da ga nikakvo zlato i srebro ne bi moglo navesti da postupi suprotno Božjoj volji. Zapravo, priželjkivao je da ispuni vladarev zahtjev. Iako mu je Božja volja bila jasno otkrivena, pozvao je poslanike da ostanu da bi još jednom upitao Boga, kao da je Svemogući čovjek koji se može nagovoriti.SPP 381.2

U toku noći, Gospod se javio Valamu i rekao: Kada su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što ti kažem ono da činiš! To je bila mjera u kojoj je Bog dozvolio Valamu da sprovede svoju volju, pošto je to uporno želio. On se nije trudio da ispuni Božju volju, već je birao svoje puteve, a onda je pokušavao da obezbijedi Božje odobrenje.SPP 381.3

U današnje vrijeme hiljade ljudi isto se ponašaju. Oni bi bez teškoća ispunili svoju dužnost kada bi bila u skladu s njihovim željama. Ona im je jasno objavljena u Bibliji ili je određena okolnostima i zdravim razumom. Ali, pošto su ta uputstva suprotna njihovim željama i sklonostima, oni ih često odbacuju i usuđuju se da traže od Boga da im kaže šta da čine. Pokazujući prividno veliku savjesnost, oni se dugo i ozbiljno mole da dobiju svjetlosti. Ali, sa Bogom se niko ne može igrati. On često dozvoljava takvim osobama da se povode za svojim željama, ali i da trpe njihove posljedice. Ali ne posluša narod moj glasa mojega... i ja im pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima. (Psalam 81,11.12) Kada neko jasno sagleda svoju dužnost, neka se ne usuđuje da izlazi pred Boga i da se moli da bude oslobođen. Umjesto toga, trebalo bi da se krotko i ponizno moli, da traži Božju snagu i mudrost da zadovolji Njegove zahtjeve.SPP 381.4

Moavci su bili nemoralan, idolopoklonički narod, ali uzimajući u obzir svjetlost koju su primili, njihova krivica u očima Neba nije bila tako velika kao Valamova. On je sebe proglašavao za Božjeg proroka, i zato se moglo pomisliti da za svaku svoju riječ ima Božje odobrenje. Zbog toga mu nije smjelo biti dozvoljeno da govori ono što je želio, već ono što će mu Bog dati da kaže. Ali što ti kažem, ono da činiš, glasila je Božja naredba.SPP 382.1

Valam je dobio dozvolu da krene s moavskim poslanicima ukoliko ga oni toga jutra ponovo pozovu. Uvrijeđeni zbog odlaganja i očekujući da će još jednom biti odbijeni, oni su odlučili da se vrate ne dogovarajući se s njim. Više nije imao nikakvog izgovora da udovolji Valakovim zahtjevima, ali on je odlučio da dobije nagradu i, uzjahavši životinju na kojoj je obično jahao, krenuo je na put. Plašeći se da bi Bog u svakom trenutku mogao da povuče odobrenje, jahao je brzo i nestrpljivo u nastojanju da mu očekivana nagrada ne izmakne.SPP 382.2

Međutim, stade anđeo Gospodnji na put da mu ne da. Životinja je vidjela Božjeg vjesnika, nevidljivog za ljude, pa je skrenula s puta u polje. Surovo je udarajući, Valam je vratio životinju na put; ali, u uskom prolazu između nekih zidova, anđeo se ponovo pojavio i životinja je, trudeći se da izbjegne prijeteću pojavu, pritisnula uza zid nogu svoga gospodara. Ne shvatajući da se Nebo umiješalo, ne znajući da mu je Bog prepriječio put, Valam je, ozlojeđen, nemilosrdno udarao životinju i natjerao je da produži.SPP 382.3

I ponovo, u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo, pojavio se anđeo, zauzevši kao i prije prijeteći stav, pa je jadna životinja, drhteći od straha, zastala, a zatim pala pod težinom svoga jahača. Valama je obuzeo bezgranični gnjev, pa je svojim štapom, surovije nego ikada, počeo da udara životinju. Bog joj je tada otvorio usta i skot nijemi, progovorivši glasom čovječjim, zabrani bezumlje prorokovo. (2. Petrova 2,16) Kazala mu je: Šta sam ti učinila da me biješ već treći put?SPP 382.4

Ljutit što je bio ometen na putu, Valam je odgovorio životinji kao da se obraća nekom razumnom biću: Što mi prkosiš! Da imam mač u ruci, sada bih te ubio! Tako se pokazalo da navodni vračar, na putu da izrekne prokletstvo nad cijelim narodom da bi ga lišio snage, nema moći ni da ubije životinju na kojoj jaše!SPP 382.5

Valamove oči su se otvorile i ugledao je anđela sa golim mačem, kako se sprema da ga ubije. Preplašen, on savi glavu svoju i pokloni se licem svojim. Anđeo mu je rekao: Zašto si bio magaricu svoju već tri puta? Evo, ja izađoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. Kada me ugleda magarica, ukloni se ispred mene već tri puta, a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih već ubio, a nju bih ostavio u životu!SPP 383.1

Valam je svoj život dugovao jadnoj životinji prema kojoj je tako surovo postupao. Čovjek koji se izdavao za Božjeg proroka, koji je govorio da ima otvorene oči, da je vidio utvaru Svemogućega, bio je tako zaslijepljen pohlepom i častoljubljem da nije mogao da vidi Božjeg anđela koga je vidjela njegova magarica. Bog ovoga svijeta oslijepio je razume nevjernika. (2. Korinćanima 4,4) Koliko je tako zaslijepljenih? Oni žure zabranjenim putevima, kršeći božanski Zakon, i nisu u stanju da shvate da su Bog i Njegovi anđeli protiv njih! Slično Valamu, i oni se ljute na one koji žele da spriječe njihovu propast.SPP 383.2

Postupanjem prema životinji Valam je otkrio duh koji upravlja njime. Pravednik se brine za život svoga živinčeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. (Priče 12,10) Malo je onih koji zaista shvataju koliko je grešno zlostavljati životinje ili ih zbog nemarnosti izlagati patnjama. Onaj koji je stvorio čovjeka stvorio je i životinje. Dobar je Gospod prema svima i žalostiv prema svim svojim djelima. (Psalam 145,9) Životinje su stvorene da služe čovjeku, ali on nema pravo da im nanosi bol surovim postupcima ili pretjeranim iscrpljivanjem.SPP 383.3

Upravo zbog čovekovog grijeha sva tvar uzdiše i tuži s nama. (Rimljanima 8,22) Zbog grijeha, patnje i smrt zadesile su ne samo čovjeka, već i životinje. Čovjekova dužnost je da olakšava, umjesto da otežava, patnje koje je svojim prijestupom nametnuo Božjim stvorenjima. Onaj koji zlostavlja životinje samo zato što ih posjeduje, nije samo kukavica, već i tiranin. Sklonost prema nanošenju patnji, bez obzira da li je riječ o našim bližnjima ili o životinjama, sotonskog je porijekla. Mnogi ne misle da će njihova surovost ikada biti otkrivena, jer jadne neme životinje ne mogu da govore. Ali, kada bi se oči tih ljudi otvorile kao Valamove, vidjeli bi Božjeg anđela kao svjedoka, koji će posvjedočiti protiv njih na nebeskom sudu. Izvještaj će otići na Nebo, a dolazi i dan kada će kazna biti izrečena svima koji su zlostavljali Božja stvorenja.SPP 383.4

Kada je ugledao Božjeg glasnika, Valam je užasnuto uzviknuo: Zgriješio sam, jer nisam znao da ti stojiš preda mnom na putu, ako tebi nije po volji, ja ću se vratiti! Gospod mu je ipak dozvolio da nastavi putovanje, ali je naglasio da božanska sila mora upravljati riječima koje bude izgovarao. Bog će na kraju uvjeriti Moavce da su Jevreji pod zaštitom Neba. On je to i učinio kada im je pokazao da je Valam nemoćan da bez Božjeg odobrenja izgovori riječi kletve protiv njih.SPP 384.1

Moavski vladar, obaviješten da se Valam približava, izašao je s velikom pratnjom do granice svoje zemlje da ga dočeka. Začuđen što je Valam toliko odlagao svoj dolazak, iako mu je bila obećana velika nagrada, prorok je odgovorio: Evo sam došao k tebi, ali, hoću li moći što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono ću govoriti! Valam je duboko žalio što mu je bilo nametnuto ovo ograničenje; plašio se da neće moći da ispuni svoj zadatak, jer je Gospodnja sila preuzela upravu nad njegovim postupcima.SPP 384.2

Uz velike počasti vladar je, zajedno s najvećim dostojanstvenicima svoje zemlje, otpratio Valama do visine Valove, odakle je imao pregled jevrejskog logora. Zamislite proroka kako stoji na visokoj stijeni i posmatra logor Božjeg izabranog naroda, dole u ravnici! Mali broj Izrailjaca znao je šta se događalo u njihovoj neposrednoj blizini! Koliko su malo znali o Božjem staranju, o brizi koju je pokazivao prema njima i danju i noću! Kako su mutna opažanja Božjeg naroda! Kako sporo njegovi pripadnici, bez obzira na vrijeme u kome žive, shvataju veličinu Njegove ljubavi i milosti! Kada bi samo mogli da prepoznaju uzvišenu Božju silu koja je stalno na njihovoj strani, zar Mu se ne bi od srca zahvaljivali za Njegovu ljubav, zar ne bi bili puni strahopoštovanja dok razmišljaju o Njegovom veličanstvu i Njegovoj moći?SPP 384.3

Valam je donekle znao kako su Jevreji prinosili žrtve, pa se ponadao da će, nadmašivši ih veličinom i cijenom svojih priloga, moći da obezbijedi Božji blagoslov i tako ostvari svoje grešne namjere. Razmišljajući tako, dozvolio je da shvatanja Moavaca idolopoklonika zavladaju njegovim umom. Njegova mudrost je postala ludost; njegov duhovni pogled izgubio je oštrinu, sam je sebe oslijepio pokorivši se sotonskoj sili.SPP 384.4

Prema Valamovim uputstvima bilo je podignuto sedam oltara i on je na svakom od njih prinio žrtvu. Povukao se zatim na visinu da se sretne s Bogom, obećavši da će objaviti Valaku sve što mu Bog bude otkrio.SPP 385.1

Moavski vladar, zajedno s plemićima i knezovima stajao je pored oltara, dok je oko njih okupljeno mnoštvo željno čekalo da se prorok vrati. Konačno se pojavio, i narod je očekivao da čuje riječi kojima će on zauvijek onemogućiti tu neobičnu silu koja je stala na stranu omrznutih Izrailjaca:SPP 385.2

Iz Arama dovede me Valak, car Moavski S planine istočne,
Govoreći: hodi, prokuni mi Jakova,
Hodi, naruži Izrailja!
Kako bih kleo onoga koga ne kune Bog?
Ili, kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži?
Jer svrh stijena vidim ga,
I s humova gledam ga,
Gle, ovaj će narod nastavati sam,
I s drugim narodima neće se pomiješati.
Ko će izbrojiti prah Jakovljev,
I broj od četvrti Izrailja?
Da bih ja umro smrću pravedničkom,
I kraj moj da bi bio kao njihov!SPP 385.3

Valam priznaje da je došao da prokune Izrailj i da je ono što je izrekao potpuno suprotno njegovim osjećanjima. Primoran je da izrekne blagoslov, iako je njegova duša puna kletvi.SPP 385.4

Dok je posmatrao izrailjski logor, Valam je iznenađeno zapažao znake njihove visoke kulture. Bili su mu predstavljeni kao grubo, neorganizovano mnoštvo, koje pustoši zemlju i čije pljačkaške čete predstavljaju napast za okolne narode, šire strah i užas među njima; ali ono što je vidio svjedočilo je o nečemu potpuno suprotnom. Posmatrao je široko prostranstvo i savršenu organizaciju njihovog logora što je svjedočilo o potpunoj disciplini i savršenom redu. Znao je da Bog gaji posebnu naklonost prema Izrailju i da mu je dao istaknuto mjesto kao svom izabranom narodu. Oni nisu bili jednaki sa ostalim narodima, već uzvišeniji od svih ostalih. Ovaj će narod nastavati sam i s drugim narodima neće se pomiješati. U vrijeme kada su ove riječi bile izgovorene, Izrailjci nisu bili tu stalno nastanjeni, i njihov izuzetni položaj, njihove navike i običaji, nisu bili poznati Valamu. Ali, kako se ovo proročanstvo doslovno ispunilo u istoriji Izrailja! Za vrijeme njihovog robovanja, vjekovnog rasejanja po narodima, ostali su poseban narod. Na isti način je i Božji narod pravi Izrailj iako rasijan po narodima, na ovoj Zemlji samo putnik i došljak, čiji je pravi zavičaj na Nebu.SPP 385.5

Valamu nije bila pokazana samo istorija jevrejskog naroda kao nacije, već je imao priliku da vidi rast i napredovanje pravog Božjeg Izrailja sve do kraja vremena. Vidio je kako posebna naklonost Najvišega prati one koji Ga vole i koji Ga se boje. Gledao je kako ih podržava Njegova ruka, dok prolaze kroz mračnu dolinu sjena smrtnoga. Vidio ih je kako izlaze iz svojih grobova, krunisani slavom, čašću i besmrtnošću. Posmatrao je izbavljene kako se raduju neuništivim ljepotama obnovljene Zemlje. Uživajući u prizoru, uzviknuo je: Ko će izbrojiti prah Jakovljev i broj četvrti Izrailja? Dok je gledao krune slave na svakom čelu, radost koja zrači sa svakog lica, dok je unaprijed osjećao radost tog beskrajnog života u nepomućenoj sreći, izrekao je svečanu molitvu: Da bih ja umro smrću pravedničkom, i kraj moj da bi bio kao njihov!SPP 386.1

Da je bio spreman da prihvati prosvjetljenje koje mu je Bog dao, Valam bi sam učinio da se ove njegove riječi obistine; odmah bi prekinuo sve veze s Moavom. Ne bi se više igrao s Božjom milošću, već bi se u dubokom pokajanju vratio Njemu. Ali, Valamu je omiljela plata nepravednička, nju je želio da dobije.SPP 386.2

Valak je s dubokim povjerenjem očekivao da će biti izrečena kletva koja će kao kuga pasti na Izrailj; pa je na prorokove riječi uzbuđeno uzviknuo: Šta to radiš od mene? Ja te dozvah da prokuneš neprijatelje moje, a gle, ti ih blagosiljaš jednako! Valam, trudeći se da ono što je morao da učini predstavi kao svoju zaslugu, počeo je da glumi da je riječi koje je božanska moć istisnula sa njegovih usana izgovorio savjesno poštujući Božju volju. Zato je odgovorio: Zar neću paziti i govoriti ono što mi je Gospod metnuo u usta?SPP 386.3

Čak ni sada Valak nije odustao od svoje namjere. Učinilo mu se da je veličanstveni prizor prostranog jevrejskog logora tako preplašio Valama da se nije usudio da svoje čini baci na njih. Odlučio je da odvede proroka na mjesto s koga će se vidjeti samo mali dio jevrejskog mnoštva. Ako bude uspio da nagovori Valama da dio po dio Izrailja prokune, uskoro će i cijeli logor biti osuđen na propast. I tako je na vrhu planine Fazge sve pripremljeno za novi pokušaj. Ponovo su podigli sedam oltara i na njima prinijeli iste žrtve. Vladar i njegovi knezovi ostali su kraj žrtava, dok se Valam povukao da razgovara s Bogom. Ponovo je proroku bila povjerena Božja poruka, koju nije mogao ni da prećuti ni da promijeni.SPP 387.1

Kad se pojavio pred nestrpljivom, zabrinutom grupom, čulo se pitanje: Šta veli Gospod? Odgovor je, kao i prethodni put, uplašio vladare i knezove:SPP 387.2

Što kaže neće li učiniti,
I što reče neće li izvršiti?
Gle, primih da blagoslovim,
Jer je On blagoslovio, a ja neću poreći!
Ne gleda na bezakonje u Jakovu,
Ni na nevaljalstvo u Izrailju,
Gospod je njegov s njime,
i graja u njemu kao car kad nadvlada.SPP 387.3

Uplašen ovim otkrivenjima, Valam je uzviknuo: Jer nema čini na Jakova ni vračanja na Izrailja! Veliki vračar je isprobao svoju moć da bi zadovoljio želje Moavaca, ali bi se baš tim povodom o Izrailju moglo kazati: Gledaj šta učini Bog! Sve dok budu pod Božjom zaštitom, nijedno pleme ni narod, pa ni uz pomoć svih sotonskih sila, neće ih moći nadvladati. Sav svijet će se diviti divnom djelu koje je Bog učinio za svoj narod da čovjek, koji je odlučio da krene grešnim putem, može da bude toliko pod upravom Božje sile da umjesto kletve izgovori najbogatija i najdragocjenija obećanja, i to jezikom uzvišene i razigrane poezije. Tadašnja naklonost Boga prema Izrailju trebalo je da bude zalog Njegovog zaštitničkog staranja o Njegovoj poslušnoj, vjernoj djeci u svim vremenima. Kad sotona bude pokrenuo zle ljude da kleveću, progone i uništavaju Božji narod, njegovi pripadnici treba da se sjete ovog događaja i da to sjećanje ojača njihovu hrabrost i učvrsti njihovu vjeru u Boga.SPP 387.4

Vladar Moava, obeshrabren i očajan, uzviknuo je: Nemoj ga ni kleti, ni blagosiljati! Ipak, iskra nade još je tinjala u njegovom srcu, pa je odlučio da pokuša još jednom. Odveo je Valama na brdo Fegor, na kojem je bio podignut hram posvećen razuzdanom obožavanju njihovog boga Vala. I ovde je podignut isti broj oltara kao i ranije i prinesen isti broj žrtava; ali se Valam nije povukao u osamu, kao prije, da sazna Božju volju. Nije ni pokušavao da vrača, već je, stojeći pored oltara, pogledao u daljinu, prema izrailjskim šatorima. Ponovo se Božji Duh spustio na njega i božanska poruka potekla je s njegovih usana:SPP 388.1

Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove,
I kolibe tvoje, Izrailju!
Pružili su se kao potoci,
Kao vrtovi kraj rijeke,
Kao mirisava drveta koja je posadio Gospod,
Kao kedri na vodi.
Poteći će voda iz vedra njegova,
I sjeme će njegovo biti među velikim vodama,
I car će se njegov podignuti svrh Agaga,
I carstvo će se njegovo uzvisiti...
Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav,
Ko će ga probuditi?
Ko tebe blagosilja, biće blagosloven,
A ko tebe kune, biće proklet!SPP 388.2

Blagostanje i napredak Božjeg naroda ovdje su predstavljeni najljepšim slikama iz prirode. Prorok upoređuje Izrailj s plodnim dolinama, sa kojih se prikuplja obilna žetva; s rascvjetalim vrtovima koji se navodnjavaju iz nepresušnih izvora, s mirisnim sandalovim drvećem i dostojanstvenim kedrovima. Posljednja slika spada među najljepše i najprikladnije među onima u nadahnutoj Riječi. Livanske kedre poštovali su svi narodi na Istoku. Drveće iz ove porodice u koju oni spadaju može se naći u svim krajevima svijeta. Oni rastu od arktičkih do tropskih područja, uživajući u toplini, hrabro odolijevajući hladnoći; bujaju raskošnim zelenilom duž riječnih tokova, ali se uzdižu visoko i iznad spržene i žedne pustoši. Prodiru korijenjem u dubinu uzmeđu planinskih stijena i smjelo se uspravljaju prkoseći olujama. Njihovo lišće je svježe i zeleno i onda kada sve ostalo uvene pod ledenim dahom zime. Među svim ostalim drvećem, livanski kedrovi ističu se snagom, čvrstinom i neuništivom životnošću; sve je to poslužilo kao simbol onih čiji je život sakriven s Hristom u Bogu. (Kološanima 3,3) Pismo kaže: Pravednik se...kao kedar na Livanu uzvišuje. (Psalam 92,12) Božanska ruka postavila je kedar za kralja šuma. Jele ne mogahu se izjednačiti s njegovim granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi (Jezekilj 31,8); s njime se nije moglo uporediti nijedno drvo u Božjem vrtu. Kedar je često upotrebljavan kao simbol kraljevskog dostojanstva. Činjenica da se i Pismo njime služi da bi predstavilo pravednike, pokazuje koliko Nebo cijeni one koji ispunjavaju Božju volju.SPP 388.3

Valam je prorekao da će izrailjski vladar biti veći i moćniji od Agaga. To ime nosili su vladari Amaličana, koji su u to vrijeme bili vrlo snažan narod; ali će Izrailj, ukoliko bude ostao vjeran Bogu, pokoriti sve svoje neprijatelje. Božji Sin je bio vladar Izrailja; Njegov prijesto trebalo je da jednog dana bude postavljen na Zemlji, a Njegova moć da se uzvisi iznad svih zemaljskih carstava.SPP 389.1

Dok je slušao prorokove riječi Valam je osjetio kako se ruše sve njegove nade, kako ga obuzima strah, kako se u njemu rađa gnjev. Bio je ogorčen što se Valam usudio da mu pruži i najmanje ohrabrenje da će dobiti povoljan odgovor, iako je znao da se sve zavjerilo protiv njega. Prezrivo je osudio prorokovo prevarno, dvolično ponašanje. LJutito je uzviknuo: Odlazi u svoje mjesto, rekoh da ću te darivati, a eto, Gospod ti ne da dara! Odgovor je glasio da je vladar bio na vrijeme upozoren da će Valam izgovarati jedino riječi koje mu Gospod bude dao da izgovori.SPP 389.2

Prije nego što će se vratiti svome narodu, Valam je izrekao najljepše i najuzvišenije proročanstvo o Otkupitelju svijeta i konačnom uništenju Božjih neprijatelja:SPP 389.3

Vidim ga, ali ne sad,
Gledam ga, ali ne izbliza,
Izaći će zvijezda iz Jakova,
I ustaće palica iz Izrailja,
Koja će razbiti knezove Moavske,
I razoriti sve sinove Sitove.SPP 389.4

Završio je govor nagovještavajući potpuno uništenje Moava i Edoma, Amalika i Keneja, ne ostavljajući tako moavskom vladaru ni trunke nade.SPP 390.1

Razočaran u svojim očekivanjima da će steći bogatstvo i položaj, svjestan da je pao u nemilost kod vladara i da je na sebe navukao Božje nezadovoljstvo, Valam se vratio kući iz svoje neuspjele, samovoljne misije. Božji Duh ga je napustio, koji je do tada usmjeravao njegove postupke. Ponovo ga je obuzela lakomost, dotle samo privremeno suzbijana. Bio je spreman da se posluži svim raspoloživim sredstvima da bi dobio nagradu koju mu je Valak obećao. Znao je da blagostanje Izrailjaca zavisi od njihove poslušnosti Bogu i da će ih neko poraziti jedino kada ih navede na grijeh. Odlučio je da ponovo zadobije Valakovu naklonost tako što će pomoći Moavcima da navuku prokletstvo na Izrailj.SPP 390.2

Odmah se vratio u moavsku zemlju i objavio svoje planove vladaru. I sami Moavci bili su duboko uvjereni da će Gospod štititi Izrailjce sve dok mu ostanu vjerni. Valam je zato planirao da ih odvoji od Boga tako što će ih navesti na idolopoklonstvo. Ako bude uspio da ih nagovori da se priključe razvratnom obožavanju Vala i Astarte, njihov svemoćni Zaštitnik postaće njihov neprijatelj, pa će ubrzo pasti kao plijen surovih, ratobornih okolnih naroda. Vladar je oberučke prihvatio plan, a Valam je ostao da pomogne u njegovom ostvarenju.SPP 390.3

Valam je doživio da vidi uspjeh svojih demonskih zamisli. Vidio je kako Božje prokletstvo stiže Božji narod i kako hiljade Izrailjaca padaju kao žrtve Njegovih kazni; ali božanska pravednost koja je kažnjavala grehove Izrailjaca nije mogla dozvoliti da joj izmakne kušač. Valam je poginuo u ratu između Izrailjaca i Madijanaca. Predosjetio je da mu se bliži kraj, jer je uzviknuo: Da bih ja umro smrću pravedničkom, i kraj moj da bi bio kao njihov! Međutim, pošto nije izabrao život pravednika, doživio je sudbinu Božjih neprijatelja.SPP 390.4

Valamova sudbina bila je slična Judinoj, a i njihov karakter bio je veoma sličan. Obojica su pokušali da sjedine služenje Bogu i mamonu i doživjeli izrazit poraz. Valam je priznao pravoga Boga, i tvrdio da Mu služi; Juda je vjerovao u Isusa kao u Mesiju i pridružio se Njegovim sljedbenicima. Valam se nadao da će službu Gospodu pretvoriti u odskočnu dasku za sticanje bogatstva i svjetovnih časti; kada u tome nije uspio, spotakao se, pao i propao. Juda je očekivao da će mu veza sa Isusom donijeti bogatstvo i položaj u zemaljskom carstvu, koje će, kako je vjerovao, Mesija uskoro osnovati. Propast njegovih nada navela ga je na otpadništvo i odvela u propast. I Valam i Juda dobili su veliko prosvjetljenje i uživali posebne prednosti, ali im je jedan jedini grijeh, uz koji su se privili, otrovao karakter i izazvao njihovu propast.SPP 390.5

Veoma je opasno dozvoliti jednoj jedinoj nehrišćanskoj osobini da se učvrsti u srcu. Jedan jedini grijeh koji gajimo, malopomalo izopačiće karakter i staviti sve njegove plemenite snage pod vlast zlih želja. Uklanjanje samo jedne jedine zaštitne barijere iz savjesti, popuštanje samo jednoj jedinoj zloj navici, zanemarivanje jednog jedinog visokog zahtjeva dužnosti, probiće odbrambeni zid duše i otvoriti put sotoni da uđe i da nas zavede. Jedini sigurni put je da svoje molitve iz iskrena srca svakodnevno upućujemo Bogu, kao što je to činio David, govoreći: Utvrdi stope moje na stazama tvojim da ne zađu koraci moji! (Psalam 17,5)SPP 391.1