Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    41. Poglavlje—Otpadništvo Na Jordanu

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 4.Mojsijevoj 25)

    Radosnih srca i sa obnovljenom vjerom u Boga pobjednička vojska Izrailjeva vratila se iz Vasana. Osvojila je dragocene teritorije i bila sigurna da će uskoro zauzeti i cijeli Hanan. Samo ih je reka Jordan dijelila od Obećane zemlje. Odmah s druge strane rijeke, bogato prekrivena zelenilom, navodnjavana potocima koji su tekli s okolnih razvučenih planina, širila se plodna ravnica, pod sjenkama raskošnog palminog drveća. Na zapadnoj strani ravnice uzdizale su se zidine i palate Jerihona, okružene mnogobrojnim palminim šumarcima, tako da je i cijeli grad nosio ime Grad palmi.SPP 392.1

    Na istočnoj strani Jordana, između rijeke i strme visoravni, preko koje su prešli, prostirala se ravnica, široka nekoliko kilometara, koja se pružala duž reke. U ovoj zaklonjenoj dolini vladala je prava tropska klima. Ovdje je u izobilju raslo bagremovo drvo ili drvo sitim, po kome je i cijela dolina dobila ime Sitimska dolina. Upravo su se u njoj ulogorili Izrailjci, kojima su bagremovi šumarci duž rijeke nudili ugodne zaklone. Ali, u ovoj privlačnoj okolini morali su da se suoče sa zlom, smrtonosnijim od moćnih vojski naoružanih ljudi ili od divljih pustinjskih zvijeri. Ovaj kraj, tako pun prirodnih ljepota, iskvarili su njegovi stanovnici. Za vrijeme javnih bogosluženja u čast Vala, njihovog vrhovnog božanstva, stalno su se odigravali najnemoralniji i najbezbožniji prizori. Na sve strane mogla su se vidjeti mjesta poznata po idolopoklonstvu i raskalašnosti, čija su imena dovoljno govorila o poročnosti i nemoralnosti naroda.SPP 392.2

    Okolina je svakako vrlo nezdravo uticala na Izrailjce. Njihov um se privikavao na zlo koje ih je okružavalo; život u izobilju i neradu donosio je svoje negativne posljedice; gotovo nesvjesno i neopaženo počeli su da se udaljavaju od Boga i sebe stavljaju u položaj lakog plijena iskušenja.SPP 392.3

    Za vrijeme logorovanja pored Jordana, Mojsije se spremao da osvoji Hanan. Ovo je potpuno zaokupilo velikog vođu, ali je za narod takvo vrijeme napetosti i iščekivanja bilo vrlo naporno. Nije prošlo mnogo sedmica i njihova istorija bila je uprljana najstrašnijim skretanjem s puta vrline i poštenja.SPP 392.4

    Izrailjci i njihovi neznabožački susjedi u početku su se rijetko susretali, ali su poslije nekog vremena madijanske žene počele same da dolaze u logor. Njihovo prisustvo nije izazivalo nikakvu uzbunu i one su vrlo tiho ostvarivale svoje planove da ni Mojsijevu pažnju nisu privukle. Prilikom druženja s Izrailjcima, ove žene su smišljeno nastojale da ih navedu na kršenje Božjeg zakona, da im omilje neznabožačke obrede i običaje i da ih navedu na idolopoklonstvo. Ove pobude bile su tako vješto prikrivane plaštom prijateljstva da ih nisu mogli naslutiti čak ni čuvari naroda.SPP 393.1

    Vladar Moava zakazao je na Valamov predlog, održavanje velike svetkovine u čast svojih bogova, a tajno su se dogovorili da Valam pokuša da nagovori i Izrailjce da joj prisustvuju. Oni su ga smatrali Božjim prorokom i zato mu nije bilo teško da ostvari svoj zadatak. Veliki broj Izrailjaca mu se pridružio u posmatranju svetkovine. Usudili su se da stupe na zabranjeno tlo i tako upali u sotoninu zamku. Omamljeni muzikom i igrom, privučeni ljepotom neznabožačkih sveštenica, odbacili su svoju vjernost Gospodu. Kada su se pridružili veselju i svetkovanju, neumjereno uživanje u vinu pomračilo je njihovu svjest, i porušilo barijere samosavlađivanja. Strasti su potpuno preovladale opteretivši njihovu savjest razuzdanošću, pa su dopustili da ih nagovore da se poklone idolima. Prinijeli su žrtve na neznabožačkim oltarima i učestvovali u veoma sramotnim obredima.SPP 393.2

    Ubrzo se otrov, kao smrtonosna zaraza, proširio po cijelom izrailjskom logoru. Oni koji bi lako savladali neprijatelje u otvorenom boju pali su kao žrtve podmuklog lukavstva neznabožačkih žena. Izgledalo je kao da su ljudi bili opčinjeni. Starješine i rukovodeći ljudi među prvima su pali u grijeh; u stvari, toliko je ljudi bilo zahvaćeno da je otpadništvo postalo opštenarodna pojava. I Izrailj prionu uz Velfegora. Kada je Mojsije konačno bio obaviješten i kada je shvatio kakvo zlo se događa, zavjera neprijatelja već je postigla takav uspjeh da su Izrailjci ne samo učestvovali u razvratnim obredima na brdu Fegor, već su ti obredi obavljani i u samom izrailjskom logoru. Duboko ogorčenje ispunilo je starog vođu, ali se raspalio i Božji gnjev.SPP 393.3

    Neznabožački razvratni običaji su za Izrailjce učinili ono što sva Valamova vračanja nisu uspjela odvojili su ih od Boga. Kazne koje su brzo uslijedile osvjestile su narod i doprinijele da shvati veličinu svog grijeha. Strašna epidemija izbila je u logoru i desetine hiljada ljudi za kratko vrijeme pali su kao njene žrtve. Osim toga, Bog je zapovijedio da vođe otpadnika budu osuđene na smrt. Naređenje je smjesta izvršeno. Otpadnici su pobijeni, a njihova tijela obješena i izložena pogledima svih Izrailjaca tako da cio narod, vidjeći kakvom su oštrom kaznom kažnjene vođe, može jasno da shvati koliko je Bog gnjevan zbog njihovog grijeha i kako je strašan Njegov gnjev protiv njih.SPP 394.1

    Svi su shvatili da je kazna bila pravedna, pa je narod požurio prema Svetilištu da u suzama i dubokoj poniznosti prizna svoj grijeh. Dok je narod plakao pred Bogom na vratima Svetilišta, dok je zaraza još sijala smrt, dok su vlasti još izvršavale svoj strašni zadatak, Zamrije, pripadnik izrailjskog plemstva, ušao je drsko u logor, u pratnji madijanske bludnice, princeze, kćeri Sura, narodnog kneza u domu oca svoga među Madijancima i uveo je u svoj šator. Nikad porok nije bio drskiji ni tvrdoglaviji. Opijen vinom, Zamrije je razglasio grijeh svoj kao Sodom (Isaija 3,9), hvališući se svojom sramotom. Dok se taj izrailjski knez drsko hvalisao svojim grijehom kao da se ruga božanskoj osveti i prezire narodne sudije, sveštenici i starješine su se ponizno klanjali, obuzeti žalošću, plačući između trijema i oltara i zavapili Gospodu da poštedi svoj narod i da ne dopusti sramotu svoga nasljedstva. Fines, sin Eleazara prvosveštenika, prvi se snašao, ustao je iz skupa, uzeo koplje, ušao za čovjekom Izrailjcem u šator i probo ih oboje. Tako je epidemija bila zaustavljena. Svešteniku koji je izvršio božansku kaznu, sav Izrailj odao je priznanje. Sveštenička služba bila je zauvijek potvrđena njemu i njegovom domu.SPP 394.2

    Bog mu je takođe odao priznanje u svojoj poruci: Fines, sin Eleazara, sina Arona sveštenika, odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevih... zato mu kažem: evo, dajem mu svoj zavjet mirni. Imaće on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vječnoga, jer revnova za Boga svojega i očisti sinove Izrailjeve.SPP 394.3

    Kazne, koje su bile izrečene Izrailju zbog grijeha u Sitimu, zatrle su ostatke onog velikog mnoštva koje je, gotovo četrdeset godina prije toga, navuklo na sebe presudu da će pomrijeti u ovoj pustinji. Brojanje naroda po Božjoj naredbi, za vrijeme logorovanja u jordanskoj ravnici, pokazalo je da među njima ne bješe nijedan od onih koje izbrojiše Mojsije i Aron sveštenik kada brojaše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj... i ne osta ih nijedan osim Haleva, sina Jefonijina, i Isusa, sina Navina. (4. Mojsijeva 26,64.65)SPP 395.1

    Bog je kaznio Izrailjce zato što su popustili zavodljivim pozivima Madijanaca; ali ni kušači nisu mogli izbjeći gnjev božanske pravednosti. Amaličani, koji su napali Izrailjce kod Rafidina, pobivši umorne i iznemogle, zaostale iza glavnine, bili su kažnjeni tek poslije dugo vremena; ali su Madijanci, koji su Jevreje naveli na grijeh, morali brzo da osjete Božje kazne, jer su predstavljali mnogo opasnije neprijatelje. Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima (4. Mojsijeva 31,2), glasila je Božja naredba Mojsiju, pak ćeš se onda pribrati k rodu svojemu! Ova naredba je bila smjesta izvršena. Po hiljadu vojnika izabrano je iz svakog plemena i poslano u bitku pod Finesovim vodstvom. I zavojštiše na Madijance, kako zapovijedi Gospod Mojsiju...pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im pobiše... pet careva Madijanskih, i Valama, sina Veorova, ubiše mačem. (4. Mojsijeva 31,7.8) Žene, koje je napadačka vojska zarobila, bile su pobijene na Mojsijevu zapovijest, kao najkrivlje i najopasnije od svih neprijatelja Izrailju.SPP 395.2

    Takav je bio kraj onih koji su poželjeli zlo Božjem narodu. Psalmista kaže: Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namijestili uhvati se noga njihova. (Psalam 9,15) Jer neće odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neće ostaviti. Jer će se sud vratiti na pravdu. Kada se ljudi spremaju na dušu pravednikovu, Gospod će im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloću istrijebiće ih. (Psalam 94,14.15.21.23)SPP 395.3

    Kada je Valam bio pozvan da prokune Jevreje, nije uspio, ni svim svojim vračanjima, da dozove zlo na njih, jer Gospod nije vidio bezakonje u Jakovu, ni nevaljalstvo u Izrailju. (4. Mojsijeva 23,21.23) Međutim, kada su oni, popustivši pred iskušenjem, prekršili Božji zakon, odbrana ih je napustila. Kada je Božji narod vjeran Njegovim zapovijestima, nema čini na Jakova, ni vračanja na Izrailja. Upravo zato sotona se služi svom svojom snagom i svim svojim zloćudnim vještinama da ih navede na grijeh. Ako oni koji tvrde da su čuvari Božjeg zakona postanu prekršioci njegovih propisa, sami se odvajaju od Boga i postaju nesposobni da se održe pred svojim neprijateljima.SPP 395.4

    Izrailjci, koje Madijanci nisu mogli savladati ni oružjem ni svim svojim čaranjem, pali su kao plijen madijanskih bludnica. Takva je snaga koju žene koje služe sotoni, upotrebljavaju da zavedu i unište duše. Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onih koje je sve pobila. (Priče 7,26) Na isti način bili su zavedeni sinovi Sitovi da se odreknu svog poštenja; tako je pokvareno sveto potomstvo. Na taj način je Josif bio iskušavan. Tako je Samson ostao bez snage, a David poklekao. Solomun, najmudriji među vladarima, koga je sam Bog tri puta nazvao svojim milim sinom, na taj način postao je rob strasti i žrtvovao svoje poštenje na oltaru te iste očaravajuće sile.SPP 396.1

    Ovo se pak sve događaše za ugled njima, a napisa se za nauku nama, na koje posljedak svijeta dođe. Jer koji misli da stoji, neka se čuva da ne padne. (1. Korinćanima 10,11.12) Sotona dobro poznaje materijal sa kojim radi u ljudskom srcu. On zna jer je to pitanje hiljadama godina proučavao s čudovišnom revnošću koje su slabe tačke svakog karaktera; i u mnogim naraštajima uspijevao je da savlada najjače ljude, knezove u Izrailju, istim iskušenjem kojim se tako uspješno poslužio kod Velfegora. Vjekovima postoje ruine karaktera nasukanih na hridi tjelesnih strasti. I kada se budemo približili kraju vremena, kada će se Božji narod naći na granicama nebeskog Hanana, sotona će, kao i u stara vremena, udvostručiti svoje napore da ga spriječi da uđe u tu dobru zemlju. On svakoj duši postavlja svoje zamke. Ne moraju se čuvati samo neznalice i neobrazovani; on će iskušavati i one na najvišim mjestima, na najsvetijim položajima. Ukoliko ih navede da zagade svoju dušu, preko njih će uspjeti da uništi mnoge. On se služi istim sredstvima kojima se služio prije tri hiljade godina. Svjetovnim prijateljstvima, privlačnošću ljepote, traženjem uživanja, veseljima, svetkovinama, čašom vina, on pokušava da nas navede na kršenje sedme zapovijesti.SPP 396.2

    Sotona je naveo Izrailjce na raskalašnost prije nego što ih je pridobio da prihvate idolopoklonstvo. Oni koji će osramotiti Božji lik u sebi, koji će okaljati Njegov hram u svojoj duši neće se ustručavati ni od kakvog sramoćenja Boga ukoliko ono zadovoljava želje njihovog izopačenog srca. Popuštanje tjelesnim strastima slabi umne snage i ponižava dušu. Moralne i intelektualne sile otupljuju i umrtvljuju se zadovoljavanjem životinjskih sklonosti; robovi strasti nisu u stanju da shvate svetu obaveznost Božjeg zakona, da cijene službu pomirenja ili da pravilno odrede vrijednost svoje duše. Dobrota, neporočnost, istina, poštovanje Boga, ljubav prema onome što je sveto sve te svete sklonosti i plemenite želje koje povezuju čovjeka s nebeskim svijetom nestaju u ognju strasti. Duša postaje zadimljena i opustošena razvalina, stan zlih duhova, i tamnica svih ptica nečistih i mrskih. (Otkrivenje 18,2) Bića, stvorena po obličju Božjem, izjednačuju se tako sa životinjama.SPP 396.3

    Družeći se s idolopoklonicima, učestvujući u njihovim svetkovinama, Jevreji su bili navedeni na kršenje Božjeg zakona i navlačenje Božje kazne. Navodeći Hristove sljedbenike da se udružuju s bezbožnicima, da učestvuju u njihovim zabavama, sotona i danas najuspješnije namamljuje Hristove sljedbenike na grijeh. Zato iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote. (2. Korinćanima 6,17) Bog danas zahtijeva od pripadnika svog naroda da se razlikuju od svijeta, po navikama, običajima i načelima, isto onoliko koliko je to nekada tražio od svog naroda Izrailja. Ako budu vjerno slijedili učenja Njegove riječi, ta razlika će postojati, jer drugačije ne može ni biti. Upozorenja Jevrejima da se ne izjednačavaju s neznabošcima nisu ništa neposrednija i izričitija od onih kojima se zabranjuje hrišćanima da se prilagođavaju duhu i običajima bezbožnika. Hristos nam govori: Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi Očine u njemu. (1. Jovanova 2,15) Ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoće svetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje. (Jakov 4,4) Hristovi sljedbenici treba da se odvoje od grešnika, birajući njihovo društvo jedino kada im mogu činiti dobro. Nikad ne možemo pretjerati u odlučnosti da izbjegavamo društvo onih koji nas svojim uticajem odvlače od Boga. Dok se budemo molili: Ne uvedi nas u napast, moramo se truditi da izbjegavamo iskušenja, koliko god nam je to moguće.SPP 397.1

    Upravo u vrijeme kada su živjeli u blagostanju i sigurnosti Izrailjci su bili navedeni na grijeh. Zanemarili su da Boga stalno imaju pred očima, zaboravili su na molitve i gajili duh samopouzdanja. Popuštanjem svojim željama u blagostanju ostavili su tvrđavu duše bez straže, pa su nemoralne misli prodrle u nju. Upravo su izdajnici u zidinama oborili utvrđena načela i predali Izrailj u ruke sotoni. Na isti način sotona se i sada trudi da izazove propast duše. Vrlo dug pripremni proces, nepoznat svijetu, odvija se u srcu hrišćanina prije nego što on otvoreno učini grijeh. Um se odjednom ne spušta iz neporočnosti i svetosti u iskvarenost, izopačenost i zločin. Potrebno je vrijeme da se oni koji su stvoreni po Božjem obličju pretvore u surova i sotonska bića. Gledanjem se mijenjamo. Gajeći nečiste misli čovjek može tako da oblikuje svoj um da mu grijeh koji je nekada mrzio postane ugodan.SPP 397.2

    Sotona se služi svim sredstvima da zločin i ponižavajuće strasti omili ljudima. Ne možemo prolaziti ulicama naših gradova da ne vidimo upadljive oglase o zločinima koji se opisuju na stranicama književnih djela ili se predstavljaju na pozorišnim daskama. Um se privikava na druženje s grijehom. Ponašanje nemoralnih i zlih veliča se na stranicama časopisa i sve što može da razbudi strasti objavljuje u obliku uzbudljivih priča. Ljudi toliko čitaju i slušaju o zločinima da njihova osjetljiva savjest, koja bi nekada užasnuto ustuknula pred takvim prizorima, otvrdnjava i oni se naslađuju tim prizorima lakomo ih upijajući.SPP 398.1

    Mnoge zabave, omiljene u savremenom svijetu, pa čak i među onima koji tvrde da su hrišćani, imaju isti cilj kao i zabave neznabožaca. U stvari, vrlo su rijetke one koje sotona nije iskoristio da uništi duše. Preko drama on se već vjekovima trudi da rasplamsa strasti i uzdigne poroke. Opera, sa svojim zavodljivim sjajem i zanosnom muzikom, kostimirane zabave, plesovi, kockarnice, sve je to u sotoninoj službi za rušenje barijera načela i otvaranje vrata čulnim zadovoljstvima. Na svakom zabavnom skupu na kojem se pothranjuje oholost ili zadovoljavaju apetiti, na kojem se ljudi navode da zaborave Boga i izgube iz vida svoje vječne interese, sotona okiva dušu svojim lancima.SPP 398.2

    Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. (Priče 4,23) Tako nas savjetuje mudri čovjek. Čovjek je onakav kakve su misli njegovog srca (Priče 23,7). Srce se mora obnoviti pod uticajem Božje milosti, jer će inače uzalud težiti čistom životu. Onaj ko pokušava da izgradi plemenit, besprekoran karakter nezavisno od Hristove milosti, gradi svoju kuću na živom pjesku. Surove oluje iskušenja sigurno će je oboriti. Davidova molitva treba da postane i molba svih nas: Učini mi, Bože, čisto srce i duh pravi ponovi u meni! (Psalam 51,10) A kad dobijemo ovaj nebeski dar, mi, koje je sila Božja vjerom sačuvala za spasenje (1. Petrova 1,5), treba da gradimo savršenstvo.SPP 398.3

    Međutim, na nama je da obavimo djelo koje će nam pomoći da se odupremo iskušenju. Oni koji ne žele da padnu kao plijen sotoninih lukavstava moraju budno da čuvaju sve prilaze svojoj duši, moraju da izbjegavaju da čitaju, da gledaju ili slušaju sve ono što će ih navesti na nečiste misli. Mislima se ne smije dozvoliti da slobodno lutaju i da se bave svakom temom koju im nameće neprijatelj duša. Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svoga uma budite trijezni... ne vladajući se po prvim željama u svom neznanju, nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. (1. Petrova 1,1315) Pavle kaže: A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i ako još ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. (Filibljanima 4,8) Sve to zahtijevaće ozbiljne molitve i neprestanu budnost. Moramo se predati stalnom uticaju Svetog Duha, koji će privući um onome što je nebesko, naviknuti ga da se bavi onim što je čisto i sveto. Osim toga, moramo marljivo proučavati Božju riječ. Kako će mladić očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim riječima. Psalmista kaže: U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju da ti ne griješim. (Psalam 119,9.11)SPP 399.1

    Izrailj je svojim grijesima kod Velfegora navukao na sebe Božje kazne, iako se isti grijesi danas ne kažnjavaju tako brzo, ipak će jednog dana sigurno biti kažnjeni. Ako pokvari ko crkvu Božju, pokvariće njega Bog! (1. Korinćanima 3,17) I sama priroda je propisala strašne kazne za te prestupe kazne, koje će prije ili kasnije stići svakog prestupnika. Upravo su ti grehovi, više od svih drugih, doveli do strašne degeneracije ljudskog roda, do bolesti i bijede na koje je svijet osuđen. Ljudi mogu uspjeti da svoje prestupe sakriju od svojih bližnjih, ali će ipak požnjeti svoju platu u patnjama, bolestima, maloumnosti i smrti. Iza ovog života čeka nas sud sa svojim nagradama ili vječnim kaznama. Oni koji tako čine neće naslijediti carstva Božjega, već će zajedno sa sotonom i zlim anđelima biti bačeni u jezero ognjeno koje je smrt druga. (Galatima 5,21; Otkrivenje 20,14)SPP 399.2

    Jer s usana tuđe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja, ali joj je posljedak gorak kao pelen, oštar kao mač naoštren s obe strane. (Priče 5,3.4) Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se vratima kuće njene, da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, da se ne bi tuđinci nasitili tvoga blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuđoj kući, i da ne ridaš na posljedak, kada se potroši tijelo tvoje i meso tvoje. (Priče 5,8-11) Jer k smrti vodi dom njen i k mrtvima staze njene. Ko god uđe k njoj, ne vraća se. (Priče 2,18.19) U dubokom grobu su zvanice njene. (Priče 9,18)SPP 400.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents