Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    43. Poglavlje—Mojsijeva Smrt

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 5.Mojsijevoj 31 do 34)

    Cjelokupno Božje postupanje prema Njegovom narodu, osim o Njegovoj milosti i ljubavi, veoma izrazito svjedoči o Njegovoj strogoj i nepristrasnoj pravednosti. To se posebno pokazalo u istoriji jevrejskog naroda. Bog je izlio svoje obilne blagoslove na Izrailj. Njegova nježna naklonost prema tom narodu dirljivo je opisana: Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, tako ga Gospod vođaše! A ipak, kako su bile brze i oštre kazne kojima ih je pohodio za njihove prestupe!SPP 407.1

    Bog je pokazao svoju beskrajnu ljubav kada je svoga jedinorodnog Sina dao za spasenje izgubljenog ljudskog roda. Hristos je došao na Zemlju da ljudima otkrije karakter svoga Oca, jer je Njegov život bio ispunjen djelima božanske nježnosti i saučešća. Međutim, Hristos lično izjavljuje: Dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. (Matej 5,18) Isti glas koji strpljivo i nježno poziva grešnika da dođe k Njemu i nađe oproštaj i mir, na posljednjem sudu narediće onima koji su odbacili Njegovu milost: Idite od mene, prokleti! (Matej 25,41) Bog je u cijeloj Bibliji predstavljen ne samo kao nježni Otac, već i kao pravedni sudija. Iako uživa da pokazuje milost, iako oprašta bezakonja i prestupe i grijehe, On nikako ne pravda krivoga. (2. Mojsijeva 34,7)SPP 407.2

    Veliki Vladar svih naroda objavio je da Mojsije neće odvesti skup Izrailjaca u dobru zemlju, pa ni usrdne molitve Božjeg sluge nisu mogle dovesti do povlačenja presude. Mojsije je znao da mora da umre, međutim, ni jednog trenutka nije prestao da se stara o Izrailju. Iskreno se trudio da pripremi skup da primi obećano nasljedstvo. Na Božju zapovijest, Mojsije i Isus Navin krenuli su prema Svetilištu, dok se stub od oblaka podigao i stao iznad njegovog ulaza. Narod je na tom mjestu svečano povjeren Isusovom staranju. Mojsijevo djelovanje, kao starješine u Izrailju, time je bilo dovršeno, međutim, on je zaboravljao na sebe kada su bili u pitanju interesi njegovog naroda. Pred okupljenim mnoštvom, u Božje ime svom nasljedniku uputio je riječi svetog ohrabrenja: Budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo i ja ću biti s tobom! Okrenuo se zatim narodnim starješinama i upraviteljima i svečano ih pozvao da se vjerno drže Božjih uputstava koja im je predao.SPP 407.3

    Dok je narod gledao tog starca, koji će uskoro otići iz njihove sredine, s novim i dubljim poštovanjem sjetio se njegove roditeljske nježnosti, njegovih mudrih savjeta i neumornog rada. Koliko su se puta Mojsijeve molitve, kada su svojim grijesima navukli Božje kazne, izborile za njih pred Gospodom i učinile da ih poštedi! Njihov bol postao je još veći zbog griže savjesti. U gorkom kajanju, sjetili su se svoje nemoralnosti koja je navela Mojsija na grijeh zbog koga je sada morao da umre.SPP 408.1

    Uklanjanje njihovog omiljenog starješine predstavljalo je za Izrailjce udarac oštriji od bilo čega što ih je moglo snaći da su se njegov život i služba nastavili. Time je Bog, pored ostaloga, želio da ih nauči da život svoga budućeg vođe ne otežavaju toliko koliko su to činili Mojsiju. Bog se svom narodu obraća preko blagoslova kojima ih obasipa; ali kad njegov narod ne cijeni dobijene blagoslove, On im se obraća uskraćenim blagoslovima, tako da narod postane svjestan svojih grehova i vrati Mu se svim svojim srcem.SPP 408.2

    Istog dana Mojsiju je bila izrečena zapovijest: Iziđi...na goru Navav...i vidi zemlju Hanansku, koju dajem sinovima Izrailjevim u državu i umri na gori! Mojsije je često odlazio iz logora, slušajući Božje naloge, da razgovara s Bogom; ali je sada morao da krene na novi i tajanstveni zadatak. Morao je da preda svoj život Stvoritelju. Mojsije je znao da će morati da umre sam; nijednom zemaljskom prijatelju nije bilo dozvoljeno da mu posluži u njegovim posljednjim trenucima. Događaj koji mu je predstojao, bio je obavijen tajanstvenošću i neizvjesnošću od koje je uzdrhtalo njegovo srce. Najteže mu je bilo da se odvoji od naroda o kome se starao i koji je volio, naroda s kojim su tako dugo bili u vezi svi njegovi interesi i sav njegov život. Ali, naučio je da se oslanja na Boga i s nepokolebljivom vjerom predao je sebe i svoj narod božanskoj ljubavi i milosti.SPP 408.3

    Poslednji put Mojsije je stajao pred skupom svog naroda. Na njega se ponovo spustio Božji Duh. Najnježnijim i najdirljivijim jezikom izrekao je tada blagoslov svakom plemenu pojedinačno, završivši blagoslovom kojim je obuhvatio sva plemena:SPP 409.1

    Izrailju, niko nije kao Bog,
    Koji ide po nebu tebi u pomoć,
    I u veličanstvu svojemu na oblacima!
    Zaklon je Bog vječni I pod mišicom vječnom.
    On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: zatri!
    Da bi nastavao Izrailj sam, bezbrižno,
    Izvor Jakovljev,
    U zemlji obilnoj žitom i vinom.
    I nebo će njegovo kropiti rosom.
    Blago tebi, Izrailju,
    Ko je kao ti, Narod kojega je sačuvao Gospod,
    Štit pomoći tvoje i mač slave tvoje?
    SPP 409.2

    (5. Mojsijeva 33,26-29)

    Mojsije se okrenuo i tiho, sam krenuo uz planinu. Popeo se na goru Navav, na vrh Fazge. Stajao je na tom usamljenom vrhu, i izoštrenim pogledom posmatrao prizor koji se prostirao pred njime. Daleko na zapadu širile su se plave vode velikog mora; na sjeveru, se brdo Hermon ocrtavalo na horizontu; na istoku se prostirala Moavska visoravan, a iza nje Vasan, poprište izrailjske borbe i pobjede; dok se na jugu nalazila pustinja kojom su tako dugo lutali.SPP 409.3

    Usamljeni Mojsije počeo je da se prisjeća svog života, prepunog naglih zaokreta i teškoća, od dana kada je okrenuo leđa dvorskim počastima i očekivanom vladanju Egiptom, da bi podijelio sudbinu Božjeg izabranog naroda. Sjetio se dugih godina koje je proveo u pustinji napasajući Jotorova stada, pojavljivanja Anđela u grmu koji je gorio, poziva da oslobodi Izrailj. Ponovo je gledao velika čuda koja je moćna božanska sila učinila za svoj izabrani narod, sjećao se Njegove milosti i Njegovog strpljenja za vrijeme dugogodišnjih lutanja i stalnih buna. Uprkos svemu što je Bog učinio za njih, uprkos svim njegovim molitvama i trudu, samo dvojica odraslih pri padnika iz tog nepreglednog mnoštva bila su proglašena dovoljno vjernim da mogu ući u Obećanu zemlju. Dok je razmišljao o rezultatima svog rada, Mojsiju se učinilo da je cio njegov život, pun nevolja i žrtvovanja, naizgled bio gotovo potpuno uzaludan.SPP 409.4

    Ipak, nije žalio što je nosio sav taj teret. Znao je da mu je Bog povjerio i tu misiju i to djelo. Kad je prvi put pozvan da izvede Izrailj iz ropstva, ustuknuo je pred odgovornošću; ali, od trenutka kada je preuzeo obavezu, nije odbacivao svoje breme. Čak i onda kad mu je Bog predlagao da ga oslobodi, da uništi buntovni Izrailj, Mojsije nije pristao. Iako su njegove nevolje bile velike, uživao je i posebne dokaze Božje naklonosti; stekao je bogato iskustvo putujući kroz pustinju, gledao ispoljavanje Božje moći i slave, ali i dokaze Njegove ljubavi; bio je siguran da je donio mudru odluku kada je izabrao da podnosi nevolje s Božjim narodom, umjesto da privremeno uživa u slastima grijeha.SPP 410.1

    Dok je razmatrao iskustva koja je stekao kao starješina Božjeg naroda, shvatio je da samo jedno rđavo djelo kvari sve dobre izvještaje. Kada bi se taj prestup mogao izbrisati, ne bi mu bilo teško da umre! Siguran da Bog ne traži ništa osim pokajanja i vjere u obećanu Žrtvu, Mojsije je ponovo priznao svoj grijeh i u Isusovo ime zatražio oproštaj.SPP 410.2

    A onda mu je, kao u panorami, bila prikazana Obećana zemlja. Vidio je svaki njen dio, ne nejasno i neodređeno kao u velikoj daljini, već jasno i oštro, čija ljepota ga je zadivila. Prikazana mu je ne onakva kakva je tada bila, već kakva će biti, kada se na nju budu izlili Božji blagoslovi i kada Izrailj bude zavladao njome. Izgledalo mu je kao da posmatra drugi Edem. Bilo je planina obraslih livanskim kedrima, brežuljaka prekrivenih maslinama i drugih s kojih se širio miris zrelog grožđa, širokih zelenih ravnica prepunih cvijeća i plodnog rastinja, ovdje tropskih palmi, tamo zatalasanih njiva pšenice i ječma, suncem obasjanih dolina, prepunih muzike potoka i pesme ptica, lijepih gradova i raskošnih vrtova, jezera bogatih obiljem morskim, stada koja pasu na planinskim obroncima, pa čak i nakupljenog blaga divljih pčela koje se krije među stijenama. Zaista je to bila zemlja koju je Mojsije, nadahnut Božjim Duhom, ovako opisao Izrailju: Blagoslovena je zemlja... od Gospoda blagom s neba, rosom, i iz dubine ozdo i blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od mjeseca, i blagom starih brda i blagom vječnih humova i blagom na zemlji i obiljem njenim.SPP 410.3

    Mojsije je vidio izabrani narod, učvršćen u Hananu, svako pleme na svojoj postojbini. Vidio je i njihovu istoriju poslije naseljavanja u Obećanoj zemlji; dugu, žalosnu priču o njihovom otpadništvu i kazni koja je uslijedila. Gledao ih je kako se zbog svojih grehova raseljavaju i odlaze među neznabošce, kako slava napušta Izrailj, kako se njihovi prekrasni gradovi pretvaraju u ruševine, a stanovnici odvode u ropstvo u strane zemlje. Vidio ih je kako se vraćaju u zemlju svojih otaca i kako na kraju potpadaju pod vlast Rima.SPP 411.1

    Bilo mu je dozvoljeno da prati proticanje vremena i vidi Prvi dolazak našeg Spasitelja. Gledao je Isusa kao novorođenče u Vitlejemu. Slušao je glasove anđeoskih četa kako se uzdižu u radosnim pjesmama slavljenja Boga i najavljivanja mira na Zemlji. Vidio je na nebu zvijezdu koja je mudrace sa Istoka dovela do Isusa, i osjetio veliku radost kada se sjetio proročkih riječi: Izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja! (4. Mojsijeva 24,17) Posmatrao je Isusov skromni život u Nazaretu, Njegovu službu ljubavi, saučešća i liječenja, vidio je kako ga odbacuje oholi, nevjerni narod. Začuđeno je slušao kako se hvališu uzdizanjem Božjeg zakona, dok istovremeno preziru i odbacuju Onoga preko koga je Zakon bio dat. Gledao je Isusa na Maslinskoj gori kako se plačući oprašta od grada koji je toliko volio. Dok je pratio konačno odbacivanje svog naroda koji je dobio neizmjerne blagoslove Neba tog naroda za koji je radio, za koga se molio i žrtvovao, za kojeg je bio spreman da zatraži da se njegovo ime izbriše iz knjige života, dok je slušao one strašne riječi: Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta (Matej 23,38) Mojsijevo srce se ispunilo bolom, gorke suze saosjećanja i žalosti za Božjim Sinom potekle su niz njegovo lice.SPP 411.2

    Pratio je Spasitelja do Getsimanije i vidio Njegovu predsmrtnu borbu u vrtu, izdaju, ruganje i bičevanje i raspeće. Mojsije je shvatio da je isto onako kao što je on podigao zmiju u pustinji i Božji Sin morao da bude podignut da nijedan koji ga vjeruje ne pogine nego da ima život vječni. (Jovan 3,15) Mojsije se ražalostio, bio je ogorčen i užasnut kada se suočio s licemjerstvom i sotonskom mržnjom jevrejskog naroda protiv njihovog Otkupitelja, moćnog Anđela, koji je išao pred njihovim očevima. Čuo je Hristov bolni uzvik: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Marko 15,34) Vidio Ga je kako leži u Josifovom novom grobu. Tama beznadežnog očajanja kao da je tada obavijala cijeli svijet. Međutim, pogledao je ponovo i vidio Njega kako izlazi kao Pobjednik, kako se uzdiže prema Nebu, u pratnji anđela koji Ga obožavaju i mnoštva onih koje je oteo od smrti. Vidio je blistava vrata kako se otvaraju da Ga prime, i kako nebeske čete pobjedničkim pjesmama pozdravljaju svog Zapovjednika. Tada mu je bilo otkriveno da će se i on naći među onima koji će dočekati Spasitelja i otvoriti Mu vječna vrata. Njegovo lice blistalo je svetim sjajem, dok je posmatrao taj prizor. Koliko su mu lake izgledale nevolje i žrtve ovog života kada ih je uporedio s onima koje je podnio Božji Sin, koliko beznačajne u poređenju s vječnom i od svega pretežnijom slavom! (2. Korinćanima 4,17) Radovao se što mu je bilo dozvoljeno, makar malo, da učestvuje u Hristovim patnjama.SPP 411.3

    Mojsije je pratio i Isusove učenike, dok su polazili da Njegovo jevanđelje odnesu svijetu. Vidio je da Bog, iako se izrailjski narod po tijelu pokazao nedostojnim visokog znanja na koje ga je Bog pozvao, iako je u svom nevjerovanju propustio da postane vidjelo svijetu, iako je prezreo Božju milost i proigrao blagoslove koje je dobio kao Božji izabrani narod neće odbaciti sjeme Avramovo i da se slavne namjere koje je želio da ostvari preko Izrailja ipak moraju ispuniti. Svi oni koji preko Hrista postanu djeca vjere trebalo je da se ubroje u Avramovo potomstvo, da postanu nasljednici zavjetnih obećanja, i da, slično Avramu, budu pozvani da čuvaju i objave Božji zakon i Jevanđelje Njegovog Sina svetu. Mojsije je vidio kako svjetlost Jevanđelja preko Isusovih učenika obasjava one koji sjede u tami (Matej 4,16), i kako se hiljade onih koji žive u neznabožačkim zemljama okupljaju da pristupe sjaju njene svjetlosti. Gledajući sve to, radovao se umnožavanju i napredovanju Izrailja.SPP 412.1

    Upravo se novi prizor ukazao pred njegovim očima. Vidio je kako sotona nastoji da navede Jevreje da odbace Hrista, iako će istovremeno tvrditi da poštuju Zakon Njegovog Oca. Vidio je zatim i hrišćanski svijet u okovima iste prevare, kako tvrdi da prihvata Hrista, iako odbacuje Njegov zakon. Slušao je sveštenike i starješine kako bijesno uzvikuju: Ukloni ga! Raspni ga! Raspni ga! Čuo je i uzvike takozvanih hrišćanskih učitelja: Uklonite zakon! Vidio je kako se Subota baca pod noge i kako se umjesto nje učvršćuje lažna ustanova. Ponovo je Mojsije bio zaprepašćen i užasnut. Kako oni koji vjeruju u Hrista mogu da odbace Zakon koji je On sam, svojim glasom, izgovorio na svetoj gori? Kako bi ljudi koji se boje Boga mogli odbaciti Zakon koji je temelj Njegove vladavine na Nebu i na Zemlji? Radosno je tada primijetio da jedna mala grupa vjernih i dalje poštuje i uzdiže Božji zakon. Vidio je i posljednje veliko ratoborno nastojanje zemaljskih sila da unište one koji drže Božji zakon. Vidio je i vrijeme u kome će Bog kazniti stanovnike Zemlje za njihova bezakonja, i kada će oni koji se boje Njegovog imena biti zaštićeni i sakriveni u dan Njegovog gnjeva. Čuo je tekst Božjeg zavjeta mira s onima koji su održali Njegov zakon, zavjeta koji je Bog izgovorio svojim glasom iz svoga svetoga stana, potresavši i nebo i Zemlju. Vidio je Drugi Hristov dolazak u slavi, gledao kako umrli pravednici ustaju na vječni život, a živi se preobražavaju ne okusivši smrt i kako se zajedno uznose prema Božjem gradu, pjevajući radosne pjesme.SPP 412.2

    I još jedan prizor ukazao se pred njim Zemlja oslobođena prokletstva, još ljepša od prekrasne Zemlje obećanja koja se do maloprije ukazivala pred njim. U njoj nije bilo grijeha, smrt u nju nije mogla ući. U njoj su spaseni narodi našli svoj vječni dom. Neopisivo radostan, Mojsije je posmatrao taj prizor ostvarenje još slavnijeg izbavljenja od onoga koje je ikada uspijevao da zamisli i u svojim najsmjelijim snovima. Zauvijek završivši svoje zemaljsko lutanje, Božji Izrailj je konačno ušao u dobru zemlju.SPP 413.1

    Vizija je ponovo izblijedila i on je opet gledao hanansku zemlju koja se pružala u daljinu. A onda je, kao umorni ratnik, legao da se odmori. I umrije onde Mojsije, sluga Gospodnji, u zemlji Moavskoj po riječi Gospodnjoj. A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji Moavskoj prema Vet-Fegoru, i niko ne dozna za grob njegov do današnjega dana. Mnogi, koji nisu bili spremni da slušaju Mojsijeve savjete dok je bio s njima, sada bi bili u opasnosti da upadnu u idolopoklonstvo nad njegovim mrtvim tijelom kada bi saznali gdje počiva. Za to je ono bilo sakriveno od ljudi. Međutim, Božji anđeli su sahranili tijelo Njegovog vjernog sluge i držali stražu nad njegovim usamljenim grobom.SPP 413.2

    Ali, ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu, u svim znacima i čudesima za koja ga posla Gospod da ih učini... i u svim djelima krepke ruke i u svim strahotama velikim koje učini Mojsije pred svim Izrailjem.SPP 414.1

    Da Mojsijev život nije bio ukaljan onim jednim grijehom, kada je propustio da Bogu ukaže čast što je izveo vodu iz stijene kod Kadisa, on bi ušao u Obećanu zemlju, bio bi prenesen na Nebo i ne bi okusio smrt. Ali, nije trebalo da dugo ostane u grobu. Sam Hristos, zajedno s anđelima koji su sahranili Mojsija, sišao je s Neba da pozove zaspalog slugu. Sotona je likovao kad je uspio da navede Mojsija da zgriješi Gospodu, i da tako padne pod vlast smrti. Veliki neprijatelj je izjavio da mu božanska presuda, Jer si prah, i u prah ćeš se vratiti (1. Mojsijeva 3,19) daje vlast nad mrtvima. Sila groba nikada do tada nije bila skršena, i sve one koji su ležali u grobu, on je smatrao svojim zarobljenicima, koji nikada neće biti oslobođeni iz te mračne tamnice.SPP 414.2

    Hristos se spremao da prvi put u istoriji vrati život umrlome. Kada se Knez života, uz pratnju blistavih bića, približio Mojsijevom grobu, sotona se uplašio za svoju vlast. Sa svojim zlim anđelima ustao je da spriječi prodor na teritoriju koju je smatrao svojom. Hvalisavo je izjavio da je Božji sluga postao njegov zatvorenik. Naglasio je da čak ni Mojsije nije bio u stanju da održi Božji zakon; da je sebi pripisao slavu koja je pripadala Gospodu učinio, dakle, isti grijeh koji je doveo do toga da sotona bude protjeran s Neba i da je svojim prestupom potpao pod njegovu vlast. Izdajnik nad izdajnicima ponovio je i sve nekadašnje optužbe protiv Božje vladavine, ponovo se požalio da je Bog nepravedno postupio prema njemu.SPP 414.3

    Hristos se nije upustio u raspravu sa sotonom. Mogao je da pokuša da protiv njega iznese strašno djelo koje su njegove prevare obavile na Nebu, izazvavši propast nepreglednog mnoštva njegovih stanovnika. Mogao je da govori o lažima izgovorenim u Edemu, koje su prouzrokovale Adamov grijeh i smrtnost ljudskog roda. Mogao je da podsjeti sotonu da je svojim djelovanjem, navodeći Izrailja na nezadovoljstvo i pobunu, doveo do toga da i njihov strpljivi i krotki vođa konačno izgubi strpljenje i da u trenutku nepažnje padne u grijeh koji ga je i stavio pod vlast smrti. Hristos je, međutim, sve prepustio Ocu, govoreći: Gospod neka ti zaprijeti! (Juda 9) Spasitelj nije raspravljao sa svojim protivnikom, ali je upravo tada i na tom mjestu počeo da slama silu palog neprijatelja i vraća umrle u život. Tu je pružen dokaz koji sotona nije mogao da ospori, dokaz nadmoćnosti Božjeg Sina. Vaskrsenje je postalo izvesno, jednom za svagda. Sotona je ostao bez plijena; umrli pravednici ponovo će oživjeti!SPP 414.4

    Grijeh je učinio da Mojsije potpadne pod sotoninu vlast. Svojom zaslugom, u skladu sa Zakonom, postao je zarobljenik smrti; ali je bio podignut i dobio pravo na vječni život u ime svog Otkupitelja, Njegovom zaslugom. Izašao je iz groba u proslavljenom tijelu i uznio se sa svojim Spasiteljem u Božji Grad.SPP 415.1

    Nikada se Božja pravednost i ljubav, sve do konačnog i savršenog izražavanja u Hristovoj žrtvi, nisu tako očigledno ispoljile kao u Božjem postupanju prema Mojsiju. Bog je isključio Mojsija iz Hanana, da bi ljudima pružio pouku koja se nikada neće zaboraviti da On zahtjeva potpunu poslušnost i da ljudi moraju paziti da ne pripišu sebi slavu koja pripada Stvoritelju. On nije mogao da usliši Mojsijevu molbu da dobije dio Izrailjevog nasljedstva, ali nije zaboravio niti odbacio svog slugu. Bog nebeski imao je razumijevanja za Mojsijeve patnje, On je zapažao svako djelo vjerne službe u tim dugim godinama sukoba i iskušenja. Zato je, na vrhu Fazge, pozvao Mojsija da primi beskrajno slavnije nasljedstvo od zemaljskog Hanana.SPP 415.2

    Mojsije se na Gori preobraženja pojavio zajedno sa Ilijom, koji je poslije njega bio uzet na Nebo. Otac ih je poslao svom Sinu kao nosioce svjetlosti i slave. Tako je konačno bila uslišena molitva koju je Mojsije uputio mnogo vjekova prije toga. I On je stao na goru dobru (5. Mojsijeva 3,25), u okviru nasljedstva svoga naroda, svjedočeći za Onoga u kome su se stekla sva obećanja Izrailjeva. To je bio posljednji prizor, otkriven smrtnim ljudima, u istoriji čovjeka koga je Nebo tako visoko cijenilo.SPP 415.3

    Mojsije je bio simbol Hrista. On je objavio Izrailju: Proroka ispred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte! (5. Mojsijeva 18,15) Bog je smatrao da je dobro da obuči Mojsija u nevoljama i siromaštvu da bi ga pripremio da čete Izrailjeve odvede u zemaljski Hanan. Božji Izrailj, na putu u nebeski Hanan, ima Zapovjednika kome nije bilo potrebno nikakvo zemaljsko poučavanje da bi se pripremio za misiju božanskog vođe; ipak, i On se usavršio stradanjem; i u čemu postrada i iskušan bi, u onome može pomoći onima koji se iskušavaju. (Jevrejima 2,10.18) Naš Izbavitelj nije pokazao nikakvu ljudsku slabost ili nesavršenstvo; ali je umro da bi nama obezbijedio ulaz u Obećanu zemlju.SPP 415.4

    I Mojsije, dakle, bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori. Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo. (Jevrejima 3,5.6)SPP 416.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents