Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    7. Poglavlje—Potop

    (Ovo poglavlje zasnovano je na l.Mojsijevoj 6. i 7)

    U Nojevo vrijeme Zemlju je pritiskalo dvostruko prokletstvo, posljedice Adamovog prestupa i ubistva koje je počinio Kajin.SPP 67.1

    Sve to, međutim, nije mnogo promijenilo izgled prirode. Pojavili su se očigledni dokazi raspadanja, ali je zemlja ostala plodna i prekrasna, obasuta darovima božanskog proviđenja. Brežuljci su bili ovjenčani veličanstvenim drvećem koje je nosilo vinovu lozu otežalu od plodova. Prostrane, plodne ravnice bile su prekrivene zelenilom, odisale su mirisima hiljada cvjetova. Raznovrsnih plodova zemlje bilo je u neograničenim količinama. Drveće je po veličini, ljepoti i savršenstvu oblika nadmašivalo ovo današnje; drvo je bilo građeno od finih vlakana i čvrste mase, vrlo slične kamenu i gotovo isto toliko trajno. Zlata, srebra i dragog kamenja bilo je u izobilju.SPP 67.2

    I ljudski rod je zadržao veliki dio svoje prvobitne životne snage. Prošlo je tek nekoliho naraštaja otkako je Adam imao pristup drvetu koje je produžavalo život i ljudski vijek se odmjeravao stoljećima. Da su se ti dugovječni ljudi, sa svojim izuzetnim sposobnostima planiranja i ostvarivanja, posvetili Božjoj službi, učinili bi da ime njihovog Stvoritelja postane slavno na Zemlji i ostvarili bi namjeru s kojom im je dao život. Međutim, oni to nisu učinili. Bilo je i mnogo divova, visokih ljudi i veoma snažnih, poznatih po mudrosti, vještih u smišljanju najprivlačnijih i najčudesnijih djela; međutim, njihova krivica zbog popuštanja bezakonju bila je srazmjerna njihovoj vještini i umnim sposobnostima.SPP 67.3

    Bog je ovim pretpotopnim ljudima dao mnogo bogatih darova; ali oni su Njegovu darežljivost upotrijebili da proslave sebe, Njegove darove pretvarali su u prokletstvo, vezujući se osjećanjima uz darove, a ne uz Darodavca. Služili su se zlatom i srebrom, dragim kamenjem i izabranim drvetom da grade sebi stanove, trudeći se da nadmaše jedni druge ljepotom svojih boravišta i vještinom gradnje. Pokušavali su da zadovolje jedino želje svojih oholih srca, da se naslađuju prizorima uživanja i iskvarenosti. Ne želeći da zadrže Boga u svojim sjećanjima, uskoro su počeli da odriču Njegovo postojanje. Obožavali su prirodu umjesto Boga prirode. Slavili su ljudsku genijalnost, klanjali se djelima svojih ruku, i učili svoju djecu da ničice padaju pred raznim likovima.SPP 67.4

    Na zelenim poljima i u sjenci raskošnog drveća podizali su oltare svojim idolima. Prostrani šumarci, koji su preko cijele godine ostajali zeleni, bili su posvećeni obožavanju lažnih bogova. S tim šumarcima bili su povezani prekrasni parkovi, čije su duge, vijugave staze bile zasvođene rodnim drvećem svih vrsta, ukrašene slikama, snabdjevene svim onim što je moglo da zadovolji čula ili probudi raskalašne želje naroda i namami da učestvuje u idolopokloničkim obredima.SPP 68.1

    Ljudi su istisnuli Boga iz svojih misli i počeli da obožavaju bića koja su izmislili. Postajali su sve izopačeniji. Psalmista opisuje posljedice koje izaziva obožavanje idola. On kaže: »Takvi su oni koji ih grade i svi koji se uzdaju u njih.” (Psalam 115,8) Čovjek se mijenja gledanjem i to je pravilo za ljudski um. On se nikad neće uzdići iznad svojih zamisli o istini, čistoti i svetosti. Ako se um nikada ne uzdigne iznad ljudskog shvatanja, ako se uz pomoć vjere nikada ne potrudi da razmišlja o beskrajnoj mudrosti i ljubavi, čovjek će padati sve niže. Obožavaoci lažnih bogova svojim božanstvima pridavali su ljudske karakteristike i strasti, pa su i njihova mjerila karaktera spala na nivo grešnog čovjeka. Zato su i postali iskvareni. »I Gospod vidjeći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na Zemlji i da su sve misli srca njihovih svagda samo zle... a zemlja se pokvari pred Gospodom i napuni se zemlja bezakonja.« Bog je ljudima dao svoje zapovijesti kao pravilo života, ali oni su prekršili Njegov zakon i pojavili su se svi mogući grijesi. Nevaljalstvo ljudi postalo je otvoreno i drsko, pravednost je bila zgažena i vika potlačenih doprla je do Neba.SPP 68.2

    Mnogoženstvo se pojavilo vrlo rano, suprotno redu koji je Bog utvrdio u početku, pokazujući svoju volju. Gospod je Adamu dao jednu ženu. Međutim, poslije pada u grijeh, ljudi su odlučili da slijede svoje grešne želje; i upravo zato je došlo do naglog umnožavanja zločina i djela dostojnih prezira. Nisu poštovane ni bračne veze ni pravo vlasništva. Ko god bi poželio ženu ili imanje svoga bližnjega, uzimao ih je silom, a ljudi su uživali u svojim nasilničkim djelima. Naslađivali su se ubijanjem životinja; upotreba hrane od mesa činila ih je još surovijim i krvožednijim, sve dok i na ljudski život nisu počeli da gledaju zaprepašćujuće ravnodušno.SPP 68.3

    Svijet je bio u svojoj prvoj mladosti; ali bezakolje se već tako ukorijenilo i proširilo da ga Bog više nije mogao podnositi. Rekao je: »Hoću da istrebim sa Zemlje ljude koje sam stvorio!« Izjavio je da se Njegov duh neće dovijeka boriti s grešnim ljudskim rodom. Ako ne budu prestali da svojim grijesima zagađuju svijet i njegove bogate riznice, On će ih izbrisati iz svijeta koji je stvorio, a uništiće i ono čime ih je s uživanjem blagosiljao; ukloniće životinje u polju i bilje koje je davalo tako obilan prinos u hrani, pretvoriće prekrasnu zemlju u široka prostranstva pustoši i rasula.SPP 69.1

    Usred sve veće iskvarenosti, Matusal, Noje i mnogi drugi trudili su se da sačuvaju saznanje o živome Bogu i zaustave poplavu nemorala. Sto dvadeset godina prije Potopa, Gospod je preko svog svetog anđela objavio Noju svoju namjeru i naredio mu da sagradi kovčeg. Dok bude gradio kovčeg, trebalo je da najavljuje da će Bog pustiti poplavu na Zemlju i uništiti bezakonike. Oni koji budu povjerovali poruci, koji se, pokajanjem i promjenom života budu pripremili za taj događaj, dobiće oproštenje i biće spaseni. Enoh je objavio svojoj djeci ono što mu je Bog otkrio o Potopu, a Matusal i njegovi sinovi, koji su doživjeli da čuju Nojevo propovijedanje, pomagali su mu prilikom građenja kovčega.SPP 69.2

    Bog je pokazao Noju tačne mjere kovčega i dao mu izričita uputstva za svaku pojedinost. Ljudska mudrost ne bi mogla da isplanira tako veliku čvrstu i izdržljivu strukturu. Bog je bio planer, a Noje glavni graditelj. Kovčeg je bio načinjen kao korito broda, tako da je mogao da plovi, ali je po nekim karakteristikama bio mnogo sličniji kući. Imao je tri sprata, ali samo jedna vrata, sa strane. Svjetlost je ulazila odozgo, a odjeljenja su bila tako raspoređena da su sva imala dovoljno svjetlosti. Kao materijal za gradnju poslužila je čempresova ili goferova građa, koja je bez truljenja mogla da opstane stotinama godina. Građenje ovako ogromnog broda bilo je sporo i naporno. S obzirom na ogromnu veličinu i građu tadašnjeg drveća, tada je u pripremu drveta bilo potrebno uložiti mnogo više truda nego danas, iako su ljudi bili mnogo snažniji nego sada. Sve što je čovjek mogao da učini bilo je učinjeno da bi djelo bilo savršeno, ali barka ipak nije mogla sama da izdrži vjetrove koji će doći na Zemlju. Samo je Bog mogao da sačuva svoje sluge na olujnim vodama.SPP 69.3

    »Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga što još ne vide načini kovčeg za spasenje doma svojega, kojim osudi sav svijet i posta nasljednik pravde po vjeri.« (Jevrejima 11,7) Dok je Noje objavljivao svoju vijest opomene svijetu, njegovo djelo je svjedočilo o njegovoj ozbiljnosti. Na taj način njegova vjera se usavršila i postala vidljiva. On je cijelom svijetu pružio primjer da vjeruje upravo ono što je Bog kazao. Sve što je imao, uložio je u kovčeg. Kada je počeo da gradi ogromnu lađu na suvoj zemlji, sa svih strana je dolazilo mnoštvo ljudi da posmatra taj čudni prizor i čuje ozbiljne, vatrene riječi tog jedinstvenog propovjednika. Svaki udarac čekićem prilikom gradnje kovčega predstavljao je svjedočanstvo ljudima.SPP 70.1

    U početku je izgledalo da će mnogi prihvatiti opomenu, međutim nisu se obratili Bogu s iskrenim pokajanjem. Bili su nespremni da odbace svoje grijehe. Do dolaska Potopa, njihova vjera je bila na probi i oni nisu položili ispit. Savladani sveopštim nevjerovanjem, na kraju su se pridružili svojim nekadašnjim istomišljenicima u odbacivanju svečane opomene. Neki su bili duboko uvjereni i svakako bi poslušali riječi opomene; ali, toliko je bilo onih koji su se rugali i smijali, da su se i oni ispunili istim duhom, oglušili se o pozive milosti i uskoro se našli među najdrskijim i najupornijim rugačima; jer niko nije tako nerazborit i ne pada tako duboko u grijeh kao oni koji su nekada imali svjetlost, ali su odbacili uvjeravanja Božjega Duha.SPP 70.2

    Nisu svi pripadnici tog naraštaja, u punom smislu riječi, pripadali idolopoklonicima. Mnogi su tvrdili da služe Bogu. Govorili su da su njihovi idoli samo slikovite predstave Božanstva i da preko njih ljudi mogu jasnije da shvate božansko Biće. Pripadnici ove grupe najodlučnije su odbacivali Nojevo propovijedanje. Pošto su pokušavali da Boga predstave u materijalnom obliku, njihov um je postao slijep prema Njegovom veličanstvu i sili; prestali su da shvataju svetost Njegovog karaktera i posvećenu, nepromjenljivu prirodu Njegovih zahtjeva. Kako je grijeh postajao sveopšta pojava, izgledao im je sve manje grešan, i oni su konačno izjavili da Božji zakon više nije na snazi; da se protivi Božjem karakteru da kažnjava grešnike i da zato Božje kazne nikada neće pogoditi Zemlju. Da su pripadnici tog naraštaja poštovali božanski zakon, prepoznali bi Božji glas u opomenama Njegovog sluge; ali, njihov um je postao tako zaslijepljen odbacivanjem svjetlosti da su stvarno povjerovali da je Nojeva vijest samo obmana.SPP 70.3

    Ni mnoštvo, ni većina nisu se našli na strani pravde! Svijet se svrstao protiv Božje pravde i Njegovih zakona, a Noja je proglasio fanatikom. Sotona, navodeći Evu da bude neposlušna Bogu, pokušao je da je ubijedi: »Nećete vi umrijeti!” (1. Mojsijeva 3,4) Veliki ljudi, svjetovno usmjereni, poštovani, kao i mudraci, ponavljali su to isto. Govorili su: »Božje prijetnje treba samo da nas zaplaše i nikada se neće ostvariti. Ne treba da se plašite. Prijetnja da će Bog uništiti svijet koji je stvorio, da će kazniti bića koja je načinio, nikada se neće ispuniti. Budite mirni, ne bojte se! Noje je tvrdoglavi fanatik!« Svijet je ismijavao ludosti nerazumnog starca. Umjesto da svoje srce ponize pred Bogom, istrajali su u neposlušnosti i pokvarenosti, kao da im se Bog nije obratio preko svog sluge.SPP 71.1

    Međutim, Noje je stajao čvrst kao stijena usred oluje. Iako okružen sveopštim prezrenjem i ismijavanjem, pokazivao je sveto poštenje i nepokolebljivu vjernost. Sila je pratila njegove riječi, jer se Božji glas obraćao ljudima preko svog sluge. Veza sa Bogom činila ga je jakim, ulivala mu beskrajnu snagu, jer je u toku sto dvadeset godina njegov svečani glas očekivao u ušima pripadnika toga naraštaja, najavljujući događaje koji se, prema proceni ljudske mudrosti, nikada neće dogoditi.SPP 71.2

    Pretpotopni svijet je dokazivao da se prirodni zakoni stoljećima nisu mijenjali. Godišnja doba uvijek su se smjenjivala prema utvrđenom redoslijedu. Sve do tada kiša nikada nije padala; zemlja je natapana maglom i rosom. Rijeke se nikada nisu izlivale iz svojih korita, već su svoje vode spokojno nosile prema moru. Nepromjenljive naredbe zadržavale su vode da ne preplavljuju obale. Međutim, ti mudraci nisu priznavali ruku Onoga koji je zadržavao vode, govoreći: »Dovde ćeš dolaziti i dalje nećeš!« (O Jovu 38,11)SPP 71.3

    Kako je vrijeme prolazilo bez izrazitih promena u prirodi, ljudima čija su srca ponekad drhtala od straha, počela je da se vraća sigurnost. Smatrali su, kao što i danas mnogi smatraju, da je priroda iznad Boga prirode i da su njeni zakoni tako nepokolebljivo utvrđeni da ih ni sam Bog ne može promijeniti. Objašnjavajući da bi cijela priroda bila izbačena iz svoga toka kada bi Nojeva poruka bila tačna, učinili su da u očima cijelog sveta ta poruka izgleda kao obmana - kao velika prevara. Svoj prezir prema Božjoj opomeni pokazali su tako što su se ponašali isto kao prije nego što je bila objavljena. Nastavili su da održavaju svetkovine i neumjerene gozbe; jeli su i pili, sadili i gradili, kovali planove o dobicima u budućnosti; odlazili su sve dalje u svom bezakonju, u drskom nepoštovanju Božjih zahtjeva, samo da bi dokazali da se ne plaše Beskonačnog. Naglašavali su da bi ugledni ljudi - mudri, razumni, veliki ljudi - svakako ustanovili o čemu je riječ kada bi u Nojevim riječima bilo makar zrnce istine.SPP 71.4

    Da su stanovnici pretpotopnog svijeta prihvatili opomenu i pokajali se za svoja zla djela, Gospod bi odustao od gnjeva, kao što je kasnije učinio u slučaju Ninevije. Međutim, svojim tvrdoglavim otporom prema ukorima savjesti i opomenama Božjeg proroka ovaj naraštaj je prevršio mjeru bezakonja i sazreo za uništenje.SPP 72.1

    Vrijeme milosti koje im je bilo dodijeljeno približavalo se kraju. Noje je vjerno slijedio Božja uputstva Kovčeg je bio završen, svaki njegov dio načinjen onako kako je Gospod naredio. Zalihe hrane za ljude i životinje bile su utovarene. Božji sluga sada je uputio svoj posljednji svečani poziv narodu. Sa čežnjom, tako dubokom da se riječima jedva mogla izraziti, on ih je preklinjao da potraže spasenje dok se još može naći. Ljudi su ponovo odbacili njegove riječi, glasno izražavajući prezir, dobacujući podrugljive pošalice. Iznenada je tišina zavladala mnoštvom. Životinje svih vrsta, od najkrvoločnijih do najpitomijih, dolazile su s planina i šuma i spokojno prilazile kovčegu. Buka, slična iznenadnom udaru vjetra, čula se sa svih strana kada su ptice, koje su svojom mnogobrojnošću zamračile nebo, u savršenom redu krenule prema kovčegu. Životinje su poslušale Božju zapovijest, dok su ljudi ostali neposlušni. Pod vođstvom svetih anđela, ulazile su »k Noju u kovčeg, sve dvoje po dvoje, muško i žensko”, dok je čistih životinja bilo više, po sedam. Svijet je zadivljeno posmatrao prizor i neke je obuzeo strah. Pozvani su filozofi da objasne ovu jedinstvenu pojavu, ali uzalud. Bila je to misterija koju nisu mogli da shvate. Međugim, ljudi su toliko otvrdnuli stalnim odbacivanjem svjetlosti da čak ni taj prizor nije mogao da ostavi neki trajniji utisak. Ljudski rod je osuđen na propast, posmatrao Sunce koje je blistalo u svoj svojoj slavi, gledao prirodu odjevenu u ljepotu skoro jednaku edemskoj, i pokušao da odagna svoj strah neobuzdanim zabavama i svojim nasilničkim djelima upravo prizove izlivanje već probuđenog Božjeg gnjeva.SPP 72.2

    Bog je zapovijedio Noju: »Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj, jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka!” Svijet je odbacio Nojeve opomene, ali su njegov uticaj i primjer donijeli blagoslov njegovoj porodici. Da bi ga nagradio za vjernost i poštenje, Bog je zajedno s njim izbavio i sve članove njegove porodice. Kakvog li ohrabrenja roditeljima da se pokažu vjerni!SPP 73.1

    Milost je prestala da se zalaže za grešni ljudski rod. Životinje i ptice ušle su u svoja utočišta. Zajedno sa svojim domom i Noje se našao u kovčegu, »i Gospod zatvori vrata za njima«. Vidio se bljesak zasljepljujuće svjetlosti i oblak slave, sjajniji od munje, spustio se s neba i ostao da lebdi pred ulazom u kovčeg. Masivna vrata, koja oni u kovčegu nisu mogli da zatvore, nevidljive ruke su polako privukle. Noje je bio zatvoren u kovčegu, a oni koji su odbacili božansku milost ostali su napolju, isključeni. Pečat Neba bio je stavljen na ulaz; Bog je zatvorio vrata i samo ih je On mogao otvoriti. Isto tako, kada Hristos bude završio svoje posredovanje za grešne ljude, prije dolaska na nebeskim oblacima, vrata milosti biće zatvorena. Tada božanska milost neće više obuzdavati bezakonike i sotona će uspostaviti potpunu vlast nad onima koji su odbacili milost. Oni će pokušati da unište Božji narod; ali, kao što je Noje bio zaštićen u barki, tako će i pravednici biti zaštićeni božanskom snagom.SPP 73.2

    Sedam dana pošto je Noje sa svojom porodicom ušao u kovčeg, nije bilo znakova da se približava nevrijeme. Za to vrijeme njihova vjera je bila na probi. Bilo je to vrijeme likovanja za svijet izvan barke. Prividno odlaganje bezakonika je učvrstilo u uvjerenju da je Nojeva vijest samo varka i da Potop nikada neće doći. Ne obazirući se na svečane prizore koje su posmatrali - životinje i ptice koje ulaze u kovčeg i anđele koji zatvaraju vrata - oni su nastavili da uživaju u svojim zabavama i bučnim gozbama, rugajući se čak i ovim značajnim dokazima božanske moći. Masovno su se okupljali oko kovčega, ismijevajući njegove stanovnike drskom smelošću koja je nadmašivala sve što su do tada činili.SPP 73.3

    Međutim, osmog dana tamni oblaci prekrili su nebo. Odjeknula je potmula grmljavina i sjevnule su munje. Uskoro su počele da padaju i krupne kapi niše. Ljudima koji do tada nisu vidjeli tako nešto, srca su zadrhtala od straha. Svi su se potajno raspitivali: »Da nije možda Noje ipak u pravu i da je svijet zaista osuđen na propast?« Nebo je postajalo sve tamnije, a kiša je sve obilnije padala. Životinje su tumarale okolo, obuzete divljim strahom, a svojim neskladnim urlicima kao da su oplakivale svoju sudbinu i udes koji je zadesio ljude. A onda, »razvališe se svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske«. Izgledalo je kao da se voda iz oblaka sliva u moćnim vodopadima. Rijeke su preplavile svoje obale i prekrile doline. Mlazevi vode izbijali su iz zemlje i neopisivom snagom, bacali masivne stijene stotinama metara u visinu. Vraćajući se, stijene su se duboko zabijale u tlo.SPP 73.4

    Ljudi su prvo posmatrali uništenje onoga što su svojim rukama načinili. Njihove veličanstvene građevine, prekrasni parkovi i šumarci u kojima su obožavali svoje idole uništile su munje s neba, tako da su njihove ruševine ležale razbacane na sve strane. Oltari na kojima su prinošene i ljudske žrtve bili su oboreni, a idolopoklonici su drhtali pred silom živoga Boga, znajući da su svojom pokvarenošću i idolopoklonstvom izazvali sopstveno uništenje.SPP 74.1

    Kada se bijes oluje pojačao, drveće, kuće, stijene i zemlja letjeli su u svim smjerovima. Neopisivi užas zahvatio je i ljude i životinje. Huku vjetra nadjačavali su jauci ljudi koji su prezreli božanski autoritet. I sam sotona, koji je bio primoran da ostane među sukobljenim elementima, uplašio se za svoje postojanje. On je uživao da upravlja tako moćnim rodom i želio je da njegovi pripadnici žive da bi nastavili da čine bezakonje i da se bune protiv Vladara Neba. Zato je sada počeo da izriče kletve protiv Boga, optužujući Ga za nepravde i surovosti. Mnogi ljudi su, povodeći se za sotonom, hulili na Boga i da je bilo moguće, svakako bi Ga zbacili s prijestola moći. Drugi su, izbezumljeni od straha, pružali ruke prema kovčegu i preklinjali da uđu. Ali, njihove molbe bile su uzaludne. Savjest im se konačno probudila, govoreći im da postoji Bog koji vlada na Nebu. Sada su Ga iskreno dozivali, ali Njegovo uho više nije čulo njihov vapaj. U tom strašnom trenutku shvatili su da su kršenjem Božjeg zakona izazvali svoju propast. Međutim, iako su se bojali kazne, iako su priznali svoj grijeh, nisu osjetili pravu skrušenost, istinsko gađenje prema grijehu. Da je kazna bila opozvana, oni bi nastavili da prkose Nebu. Isto tako, kada se Božji sudovi izliju na Zemlju prije nego što bude uništena ognjem, nepokajani će znati šta su i kada su pogriješili - da su prezreli Božji sveti zakon. Ipak, neće pokazati ništa više pravog pokajanja od grešnika iz starog svijeta.SPP 74.2

    Neki su, iz očajanja, pokušali da prodru u kovčeg, ali je njegova čvrsta građa odoljela njihovim naporima. Drugi su se hvatali za njega sve dok ih nabujala voda nije odnijela ili su gubili uporište poslije sudara sa stijenama i drvećem. Masivni kovčeg je podrhtavao svakim vlaknom pod udarima nemilosrdnog vjetra i valjao se s talasa na talas. Životinje u njemu urlicima su izražavale svoj strah i jad. Ali, usred sukobljenih elemenata ipak je nastavljao da sigurno plovi. Anđelima, koji su se isticali snagom, bilo je naređeno da ga čuvaju.SPP 75.1

    Životinje, izložene oluji, trčale su prema ljudima kao da od njih očekuju pomoć. Neki ljudi sebe i svoju djecu vezivali su uz snažne životinje, znajući da će se one žilavo boriti za život i da će se penjati na najviše vrhove da bi se izbavile od vode koja nadolazi. Neki su se vezivali uz veliko drveće na vrhovima bregova ili planina; ali se drveće rušilo i zajedno sa svojim teretom od živih stvorenja padalo u razbjesnele talase. Mjesta koja su obećavala sigurnost napuštana su jedno za drugim. Dok se voda sve više podizala, ljudi su utočište tražili na najvišim planinama. Često su se čovjek i životinja zajednički borili da nađu tlo i zajedno nestajali u talasima.SPP 75.2

    S najviših vrhova ljudi su gledali oko sebe i posmatrali beskrajni okean. Svečane opomene Božjeg sluge nisu im više izgledale kao predmet ruganja i prezira. Kako su ti osuđeni grešnici čeznuli za prilikama koje su propustili! Koliko su preklinjali da dobiju samo još jedan sat milosti, jednu novu priliku, da čuju samo jedan novi poziv s Nojevih usana! Ali, slatki glas milosti više nikada neće čuti. Ljubav, ništa manje od pravednosti, zahtijevala je da Božji sudovi učine kraj grijehu. Osvetnički talasi prekrili su posljednje utočište i oni koji su prezirali Boga nestali su u mračnim dubinama.SPP 75.3

    »Jer navalice neće da znaju da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božjom rečju. Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe, a sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonih ljudi.« (2. Petrova 3,5-7) Nova oluja dolazi. Zemlju će još jednom pohoditi Božji gnjev opustošenja kojim će biti uništeni i grijeh i grešnici.SPP 75.4

    Grijesi koji su izazvali osvetu protiv stanovnika pretpotopnog svijeta postoje i danas. Strah Božji je protjeran iz ljudskih srca, a prema Njegovom zakonu postupa se ravnodušno i prezrivo. Krajnja posvetovljenost tadašnjeg naraštaja može se uporediti sa stanjem današnjeg naraštaja. Hristos je rekao: »Jer kako što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kada Noje uđe u kovčeg, i ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.” (Matej 24, 38.39) Bog nije osudio pretpotopne stanovnike zato što su jeli i pili; On im je i dao plodove zemlje u izobilju da bi zadovoljio njihove fizičke potrebe. Njihov grijeh bio je u tome što su te darove uzimali ne osjećajući zahvalnost prema Darodavcu, što su se izopačili popuštajući prohtjevima bez ikakvog ograničenja. Bilo im je dozvoljeno da sklapaju brakove. Brak je božanska ustanova; bila je to jedna od prvih ustanova koje je Bog uspostavio. On je dao posebna uputstva o braku, odijevajući ga svetošću i ljepotom; ali su ta uputstva bila zaboravljena; brak je bio izopačen i prilagođen zadovoljavanju strasti.SPP 75.5

    Slično je i danas. U onome što je dozvoljeno, pretjeruje se do krajnosti. Prohtjevi se zadovoljavaju bez ograničenja. Oni koji se predstavljaju kao Hristovi sljedbenici danas jedu i piju s pijanicama, iako njihova imena stoje u počasnim crkvenim izvještajima. Neumjerenost optužuje moralne i duhovne snage i priprema put za popuštanje nižim strastima. Mnoštvo ljudi ne osjeća nikakvu moralnu obavezu da obuzda svoje čulne prohtjeve i tako postaju robovi strasti. Ljudi žive da bi zadovoljili svoja čula; žive samo za ovaj svijet i za ovaj život. Razuzdanost prožima sve društvene slojeve. Poštenje se žrtvuje na oltaru raskoši i razmetanja. Oni koji žure da steknu bogatstvo izvrću pravdu i tlače siromahe, a robove i ljudske duše i sada kupuju i prodaju. Prevare, podmićivanja i krađe ima podjednako i u visokim i nižim krugovima i niko ih ne osuđuje. Novine su pune izvještaja o ubistvima - o zločinima koji se čine tako hladnokrvno i bez razloga da izgleda kao da je svako osjećanje čovjekoljublja nestalo iz ljudskog srca. Surovosti su postale tako uobičajene da o njima niko ne raspravlja niti koga iznenađuju. Duh anarhije prožima sve narode i njegovi izlivi, koji s vremena na vrijeme užasavaju svijet, predstavljaju samo dokaz o zapretenim vatrama strasti i bezakonja koje će, kada jednom izmaknu kontroli, opustošiti Zemlju i napuniti je jadom. Slika koju nam nadahnuta Riječ daje o stanovnicima pretpotopnog svijeta potpuno tačno predstavlja stanje prema kojem se savremeno društvo ubrzano kreće. Čak i sada, u ovom stoljeću, i u takozvanim hrišćanskim zemljama, događaju se zločini isto onako crni i strašni kao i oni zbog kojih su bili uništeni grešnici staroga svijeta.SPP 76.1

    Prije Potopa Bog je poslao Noja da opomene svijet, da povede ljude na pokajanje i tako im omogući da izbjegnu propast koja im prijeti. Pošto se vrijeme Hristovog drugog dolaska približava, Bog šalje svoje sluge da opomenu svijet da se pripremi za taj veliki događaj. Mnoštvo ljudi neprestano krši Božji zakon i zato ih On u svojoj milosti sada poziva da poštuju njegove svete propise. Svima koji odbace svoje grijehe, koji se pokaju pred Bogom i pokažu vjeru u Hrista nudi se pomilovanje. Ali, mnogi smatraju da odbacivanje grijeha zahtjeva suviše velike žrtve. Pošto njihov život nije u skladu s čistim načelima Božje moralne vladavine, oni odbacuju Njegove opomene i ne priznaju autoritet Njegovog zakona.SPP 77.1

    Od mnoštva stanovnika Zemlje prije Potopa samo je osam duša prihvatilo i poslušalo Božji poziv upućen preko Noja. Sto dvadeset godina je propovjednik pravednosti upozoravao svijet na uništenje, ali njegova vijest bila je odbačena i prezrena. Tako će biti i sada. Prije nego što Zakonodavac bude došao da kazni neposlušne, prestupnici će biti pozvani na pokajanje, pozvani da priznaju svoje podanstvo Bogu, ali će većina odbaciti opomenu. Apostol Petar kaže: »I ovo znajte najprije da će u posljednje dane doći rugači koji će živjeti po svojim željama i govoriti: gdje je obećanje o njegovu dolasku? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako, od početka stvorenja!« (2. Petrova 3,3.4) Zar ne čujemo kako ove riječi ponavljaju, ne samo oni koji su otvoreno stali uz bezbožnike, već i mnogi koji se pojavljuju na propovjedaonicama? Takvi uzvikuju: »Nema razloga da se uznemiravamo. Prije nego što Hristos bude došao cijeli svijet treba da se obrati i da pravednost caruje hiljadu godina! Mir, mir! Sve se događa kao što se od početka događalo. Neka se niko ne uzbuđuje zbog uznemirujućih vijesti tih zloslutnika!« Međutim, ova nauka o milenijumu nije u skladu sa učenjem Hrista i Njegovih apostola. Isus je postavio značajno pitanje: »Sin čovečji kada dođe, hoće li naći vjeru na Zemlji?” (Luka 18,8) I, kao što smo već vidjeli, sam izjavljuje da će stanje na Zemlji biti slično stanju u Nojevo vrijeme. Pavle nas upozorava da možemo očekivati da će se bezakonje umnožiti kada se kraj bude približio: »A Duh razgovjetno govori da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, slušajući lažne duhove i nauke đavolske!” (1. Timotiju 4,1) Apostol naglašava da će »u posljednje dane nastati vremena teška«. (2. Timotiju 3,1) On daje i strašnu listu grijeha koji će postojati među onima koji imaju obličje pobožnosti.SPP 77.2

    Kada se vrijeme milosti približilo kraju, stanovnici pretpotopnog svijeta prepustili su se uzbudljivim zabavama i svetkovinama. Oni koji su bili uticajni i imali moć uložili su veliki napor da misli ljudi zaokupe veseljem i uživanjima, da ne bi prihvatili posljednju svečanu opomenu. Zar ne vidimo da se sve to ponavlja u naše vrijeme? Dok Božje sluge propovijedaju vijest da je kraj svemu pred vratima, svijet je zaokupljen zabavama i trkom za uživanjima. Uzbuđenja koja se stalno nižu jedno za drugim izazivaju ravnodušnost prema Bogu i onemogućuju ljudima da se prepuste uticaju istina koje ih jedino mogu izbaviti od propasti.SPP 78.1

    U Nojevo vrijeme filozofi su izjavljivali da svijet ne može biti uništen vodom; a danas ima naučnika koji se trude da dokažu da svijet ne može biti uništen vatrom - da bi to bilo nespojivo s prirodnim zakonima. Međutim, Bog prirode, Stvoritelj koji upravlja njenim zakonima, može da se posluži djelima svojih ruku da bi ostvario svoje namjere.SPP 78.2

    Kada su veliki i mudri ljudi na opšte zadovoljstvo dokazali da svijet ne može da bude uništen vodom, kada je strahovanje naroda bilo utišano, kada su Nojevo proročanstvo svi proglašavali zabludom, a njega fanatikom - tada je došlo Božje vrijeme! »Taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana i otvoriše se ustave nebeske!« Rugači su nestali u talasima Potopa. Uprkos svoj svojoj oholoj filozofiji, ljudi su prekasno ustanovili da je njihova mudrost samo ludost, da je Zakonodavac veći od prirodnih zakona i da Svemogući ima dovoljno sredstava za ostvarenje svojih namjera. »I kao što je bilo u vrijeme Nojevo... tako će biti i u onaj dan kada će se javiti Sin čovječji!” (Luka 17,26.30) »Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, i stihije će se od vatre raspasti, i zemlja i djela što su na njoj izgoreće!” (2. Petrova 3,10) Kada zaključci filozofa budu odagnali strah od Božjih sudova, kada vjerske vođe budu najavljivale duga razdoblja mira i napretka, kada svijet bude zaokupljen svojim poslovima i uživanjima, sađenjem i građenjem, gonjenjem i uživanjem, kada bude odbacivao Božje opomene i rugao se Njegovim vjesnicima - tada će iznenada doći pogibao i nijedan neće pobjeći (1. Solunjanima 5 ,3)!SPP 78.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents