Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    11. Poglavlje—Pozivanje Avrama

    (Ovo poglavlje zasnovano je na l.Mojsijevoj 12)

    Poslije raseljavanja iz Vavilona idolopoklonstvo je ponovo postalo skoro sveopšta pojava, pa je Gospod konačno dopustio otvrdnulim prestupnicima da idu svojim zlim putevima, a On je izabrao Avrama, iz Simove loze, i učinio ga čuvarem svoga Zakona za sve buduće naraštaje. Avram je odrastao usred sujevjerja i neznaboštva. Čak je i dom njegovog oca, u kojem se još sačuvalo znanje o Bogu, popustio zavodničkim uticajima svoje okoline i počeo, osim Gospodu, da služi i drugim bogovima. Međutim, prava vjera nije smjela da se ugasi. Bog je uvijek čuvao mali ostatak koji mu je služio. Adam, Sit, Enoh, Matusal, Noje, Sim, u neprekidnom nizu, čuvali su kroz vjekove dragocjena otkrivenja Njegove volje. Tarin sin preuzeo je ovo sveto nasljedstvo. Idolopoklonstvo ga je mamilo sa svih strana, ali uzalud. Vjeran među nevjernima, neiskvaren usred sveopšteg otpada, on je nepokolebljivo služio jedinom pravom Bogu. »Gospod je blizu svih koji ga prizivaju, svih, koji ga prizivaju u istini.” (Psalam 145,18) On je Avramu otkrivao svoju volju i davao jasna uputstva o zahtjevima svoga Zakona i o spasenju koje će biti omogućeno preko Hrista.SPP 97.1

    Avramu je bilo obećano mnogobrojno potomstvo i nacionalna veličina, posebno cijenjena među ljudima toga vremena: »Učiniću od tebe veliki narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti blagoslov.« Tome je dodato i uvjeravanje, koje je nasljedniku vjere bilo dragocjenije od svega, da će iz njegove loze doći Otkupitelj svijeta: »I u tebi će biti blagoslovena sva plemena na Zemlji.” Međutim, kao prvi uslov za ispunjenje obećanja, zahtijevan je ispit vjere, tražena je žrtva.SPP 97.2

    Avramu je bila objavljena Božja poruka: »Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati!” Da bi ga Bog mogao osposobiti za svoje veliko djelo čuvanja svetih proročanstava, Avram je morao da se odvoji od prijatelja iz mladosti. Uticaj rođaka i drugova ometao bi vaspitanje koje je Gospod namjeravao da pruži svome sluzi. Sada, kada se Avram, u posebnom smislu, povezao s Nebom, morao je da boravi među strancima. Njegov karakter je morao da bude poseban, morao je da se razlikuje od cijelog svijeta. On ni svoje ponašanje nije mogao da objasni prijateljima tako da ga ispravno shvate. Ono što je duhovno samo se duhovnim može razumijeti, pa zato ni njegovi idolopoklonički rođaci nisu mogli da shvate njegove pobude i postupke.SPP 97.3

    »Vjerom posluša Avram kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju je htio da primi u nasljedstvo i iziđe ne znajući kuda ide.« (Jevrejima 11,8) Avramova potpuna poslušnost jedan je od najizrazitijih dokaza vjere koji se može naći u cijeloj Bibliji. Za njega, vjera je bila »tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo i dokazivanje onoga što ne vidimo«. (Jevrejima 11,1) Oslanjajući se na božansko obećanje, bez najmanjeg vidljivog dokaza da će se ono ispuniti, on se odrekao doma, rodbine i rodne zemlje i pošao, ne znajući kuda, putem kojim ga je Bog vodio. »Vjerom dođe Avram u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i Jakovom, sunasljednicima obećanja toga.” (Jevrejima 11,9)SPP 98.1

    Proba Avramu nije bila laka, niti je mala žrtva tražena od njega. Veoma snažne veze vezivale su ga uz njegovu zemlju, njegovo pleme i njegov dom. Ali, on nije oklijevao da posluša poziv. Nije postavljao nikakva pitanja o obećanoj zemlji - ni da li je zemlja plodna ni da li je klima ugodna; nudi li zemlja prihvatljive uslove, pruža li priliku za nagomilavanje bogatstva. Bog je rekao i njegov sluga je morao da sluša; najdraže mjesto na Zemlji za njega je bilo mjesto koje mu je Bog odredio.SPP 98.2

    I danas mnoge provjeravaju kao nekada Avrama. Oni ne čuju Božji glas koji im se neposredno obraća s Neba, već ih On poziva preko učenja svoje Riječi i okolnosti kojima upravlja svojim proviđenjem. Od njih se možda traži da odbace karijeru koja im obećava bogatstvo i čast, da se odreknu odgovarajućeg i korisnog društva, da se odvoje od rođaka, da krenu putem koji naizgled nudi jedino samoodricanje, nevolje i žrtve. Bog im je odredio posao koji treba da obave; ali bi im lagodan život i uticaj prijatelja i rođaka onemogućio da steknu osobine neophodne za uspjeh. On ih poziva da se odvoje od ljudskog uticaja i podrške, navodi ih da osjete potrebu za Njegovom pomoći, da se samo na Njega oslone, tako da im se On može otkriti. Ko je spreman da se na poziv Proviđenja odre kne omiljenih planova i poznatog okruženja? Ko će prihvatiti nove dužnosti i otići u neistražena područja da Božji posao obavlja neustrašivo i drage volje, smatrajući da mu je svaki gubitak koji pretrpi za Hrista u stvari dobitak? Onaj koji je spreman da to učini ima Avramovu vjeru i dijeliće s njim »vječnu i od svijeta pretežniju slavu” prema kojoj »stradanja sadašnjega vremena nisu ništa”. (2. Korinćanima 4,17; Rimljanima 8,18)SPP 98.3

    Poziv s Neba zatekao je Avrama u Uru Haldejskom iz koga se poslušno preselio u Haran. Do tog mjesta pratila ga je i porodica njegovog oca, koja je svom idolopoklonstvu dodavala i služenje pravom Bogu. Tu je Avram ostao sve do Tarine smrti. Međutim, božanski glas pozvao ga je sa očevog groba i naredio mu da krene dalje. Njegov brat Nahor sa svojim domom priklonio se dotadašnjem boravištu i svojim idolima. Osim Sare, Avramove žene, samo je još Lot, sin davno preminulog Arana, odlučio da podijeli s patrijarhom teškoće njegovog lutalačkog života. Društvo koje je krenulo iz Mesopotamije ipak je bilo veliko. Avram je već imao velika stada ovaca i krda stoke, što je na Istoku predstavljalo bogatstvo, a bio je okružen i mnogobrojnom četom robova i plaćenika. Odlazeći iz zemlje svojih otaca da se više nikada ne vrati, uzeo je sve što je imao, krenuo je »sa svim blagom koje bjehu stekli i sa svim dušama koje bjehu dobili u Haranu”. Mnogi od njih imali su ciljeve više od obične službe i zadovoljavanja ličnih interesa. Boraveći u Haranu, i Avram i Sara naučili su druge da prihvate pravoga Boga i da Mu služe. Ti ljudi su se sada pridružili patrijarhovom domu i pratili ga u zemlju obećanja. »I pođoše u zemlju hanansku i dođoše u nju.”SPP 99.1

    Prvo mjesto na kojem su se zaustavili bio je Sihem. Avram je podigao svoj logor pod sijenkom hrastova, u širokoj, travom obrasloj Moreškoj dolini, punoj maslinovih šumaraka i bogatih izvora, između brda Evala s jedne strane i brda Garizima s druge. Zemlja u koju je patrijarh ušao bila je lijepa i dobra - zemlja »u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima”, zemlja »izobilna pšenicom i ječmom i vinovom lozom i smokvama i šipcima, od koje biva ulje i medom”. (5. Mojsijeva 8,7.8) Međutim, za sljedbenika pravoga Boga, duboka sjenka nadvijala se nad brežuljcima obraslim šumom i plodnim ravnicama. »A bjehu tada Hananeji u zemlji.” Avram je stigao na cilj svojih nada, našao je zemlju naseljenu stranim narodom i punu idolopoklonstva. U šumar cima su bili podignuti oltari lažnim bogovima, a ljudske žrtve prinošene su na obližnjim brežuljcima. Iako je vjerovao božanskim obećanjima, s teškim predosjećanjima je podigao svoj šator. Ali, »javi se Gospod Avramu i reče: tvojemu potomstvu daću zemlju ovu!« Njegova vjera je ojačala ovim dokazom da je Bog blizu, da nije prepušten na milost i nemilost bezakonicima. »I Avram načini ovdje žrtvenik Gospodu koji mu se javi.” I dalje putnik, uskoro se preselio na mjesto u blizivi Vetilja, ponovo podigao oltar i prizvao ime Gospodnje.SPP 99.2

    Avram, »prijatelj Božji”, pruža nam dragocjeni primjer. Njegov život je bio život molitve. Kada god bi podigao šator, u njegovoj neposrednoj blizini podizao bi i oltar i pozivao sve u logoru da prisustvuju jutarnjoj i večernjoj žrtvi. Kada je uklanjao šator, oltar bi ostavljao. Kasnije, kad god bi neki od nomada Hananejaca koji su slušali Avramove riječi stigao do oltara, znao je ko je na tom mjestu bio prije njega; kada je podigao svoj šator, popravljao bi oltar i molio se živome Bogu.SPP 100.1

    Avram je nastavio da putuje prema jugu i ponovo je njegova vjera bila na probi. Nebo je uskratilo kišu, potoci u dolinama prestali su da teku, trava u ravnicama se sušila. Ovce i goveda nisu više nalazili paše i cijelom logoru je zaprijetila smrt od gladi. Da li je sada patrijarh posumnjao u vođstvo Proviđenja? Da li se sada čežnjivo sećao obilja na haldejskim ravnicama? Svi su napeto iščekivali šta će Avram učiniti, dok se nevolja za nevoljom obarala na njega. Sve dok je izgledalo da je njegova vjera čvrsta, smatrali su da ima nade; bili su sigurni da je Bog njegov Prijatelj i da ga još vodi.SPP 100.2

    Avram nije mogao da objasni postupke Proviđenja; iako se njegova očekivanja još nisu ostvarila, čvrsto se držao obećanja: »Blagosloviću te i ime tvoje proslaviću i ti ćeš biti blagoslov!« Svesrdno se moleći, razmišljao je kako da sačuva život svojih ljudi i svoga stada, ali nije dozvoljavao da okolnosti pokolebaju njegovu vjeru u Božju riječ. Da bi izbjegao glad, spustio se u Egipat. On se nije odrekao Hanana, niti se u svojoj nevolji vratio u haldejsku zemlju iz koje je došao i u kojoj nije vladala oskudica hljeba; privremeno utočište potražio je sasvim blizu Obećane zemlje, namjeravajući da se uskoro vrati u kraj u koji ga je Bog poslao.SPP 100.3

    Gospod je u svom proviđenju dozvolio da ova nevolja snađe Avrama da bi mu pružio pouku o pokornosti, strpljenju i vjeri - pouku koja će biti zabilježena na blagoslov svima koji će kasnije biti pozvani da pretrpe nevolje. Bog svoju djecu vodi putem koji ona ne poznaju, ali ne zaboravlja niti odbacuje one koji se uzdaju u Njega. On je dozvolio da nevolja snađe Jova, ali ga nije zaboravio. On je dozvolio da voljeni Jovan bude prognan na usamljeni Patmos, ali ga je tu posjetio Božji Sin i on je gledao prizore pune besmrtne slave. Bog dozvoljava da nevolje snađu pripadnike Njegovog naroda, da bi se čvrstinom i poslušnošću sami duhovno obogatili i da bi svojim primjerom poslužili drugima kao izvor snage. »Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre, a ne zle, da vam dam posljedak kakav čekate.” (Jeremija 29,11) Upravo nevolje koje najsurovije kušaju našu vjeru i doprinose da smatramo da nas je Bog zaboravio, treba da nas približe Hristu, da učine da sav svoj teret položimo pred Njegove noge i osjetimo mir koji nam umjesto toga daje.SPP 101.1

    Bog je nevoljom uvijek kušao svoj narod. Upravo vrelina peći razdvaja trosku od pravog zlata hrišćanskog karaktera. Isus posmatra probu; On zna šta je potrebno da se pročisti dragocjeni metal tako da odražava sjaj Njegove ljubavi. Upravo oštrim nevoljama i iskušenjima Bog disciplinuje svoje sluge. On vidi da neki među njima imaju sposobnosti potrebne za napredovanje Njegovog djela, zato ih stavlja na probu; u svom proviđenju stavlja ih u položaj u kome se iskušava njihov karakter i otkrivaju nedostaci i slabosti za koje ni oni sami nisu znali. On im daje priliku da isprave svoje nedostatke i da se pripreme za Njegovu službu. Pokazuje im njihove slabosti i uči ih da se oslone na Njega; jer im je On jedina pomoć i jedina sigurnost. Na taj način se ostvaruje Njegov cilj, a oni vaspitavaju, uvježbavaju i disciplinuju, pripremaju da ostvare veliku namjeru radi čijeg ostvarenja su i dobili određene sposobnosti. Kada ih Bog pozove na posao, oni su spremni i nebeski anđeli mogu se ujediniti s njima u poslu koji se mora završiti na Zemlji.SPP 101.2

    Za vrijeme boravka u Egiptu, Avram je pokazao da nije oslobođen od ljudskih slabosti i nedostataka. Prikrivajući činjenicu da je Sara njegova žena, pokazao je nepovjerenje u božansku zaštitu, nedostatak čvrste vjere i hrabrosti, osobine koje je tako često i sjajno pokazivao. Sara je bila lijepa i on nije sumnjao da će tamnoputi Egipćani poželjeti lijepu strankinju i da se, da bi je dobili, neće ustezati da ubiju njenog muža. Smatrao je da neće biti kriv za laž ako predstavi Saru kao svoju sestru, jer je ona i bila kćer njegovog oca, ali ne i njegove majke. Međutim, ovo prikrivanje njihovog stvarnog odnosa bilo je obmana. Nikakvo zastranjivanje od stroge čestitosti ne može dobiti Božje odobravanje. Avramov nedostatak vjere doveo je Saru u veliku opasnost. Vladar Egipta, obavješten o njenoj ljepoti, naredio je da je dovedu u njegovu palatu, namjeravajući da se oženi njom. Međutim, Gospod je, u svojoj velikoj milosti, zaštitio Saru, šaljući svoje sudove na vladarsku porodicu. Monarh je saznao istinu i, ozlojeđen zbog prevare, ukorio je Avrama i vratio mu ženu, govoreći: »Šta mi to učini?... Zašto si kazao sestra mi je, te je uzeh za ženu? Sada, eto ti žene, uzmi je, pa idi!”SPP 101.3

    Vladar je bio naklonjen Avramu; čak ni sada faraon nije htio da dozvoli da se nanese bilo kakvo zlo njemu i njegovoj pratnji, već je naredio stražarima da ih otprate u sigurnost, izvan područja njegove vlasti. U to vrijeme bili su na snazi zakoni koji su zabranjivali Egipćanima da se zbližavaju sa stranim pastirima da jedu i piju s njima. Faraon je otpustio Avrama ljubazno, bio je velikodušan prema njemu, ali mu je naredio da napusti Egipat, jer se nije usuđivao da mu dozvoli da ostane. U neznanju mogao je da mu nanese veliku uvredu, ali Bog se umiješao i spriječio vladara da učini tako veliki grijeh. Faraon je u ovom strancu gledao čovjeka koga Bog nebeski visoko cijeni, pa se pobojao da u svom carstvu ima osobu koja očigledno uživa božansku naklonost. Ako bi Avram ostao u Egiptu, njegovo sve veće bogatstvo i ugled svakako bi izazvali zavist i pohlepu Egipćana; moglo bi mu se dogoditi neko zlo za koje bi se vladar smatrao odgovornim i koje bi ponovo navuklo božanski sud na vladarevu kuću.SPP 102.1

    Opomena faraonu poslužila je kao zaštita Avramu u njegovim kasnijim odnosima s neznabožačkim narodima; događaj nije mogao ostati tajna, pa su svi shvatili da će Bog kome Avram služi zaštititi svoga slugu i da će osvetiti svaku povredu koja mu bude učinjena. Opasno je vrijeđati dijete nebeskog Vladara. Psalmista govori o ovom poglavlju Avramovog iskustva kada naglašava, govoreći o izabranom narodu: »Ne dade nikome da im naudi i ukoravaše njih radi careve: ne dirajte u pomazanike moje i prorocima mojim ne činite zla!« (Psalam 105,14.15)SPP 102.2

    Postoji zanimljiva sličnost između Avramovog iskustva u Egiptu i onoga koje je steklo njegovo potomstvo poslije mnogo stoljeća. U oba slučaja otišli su u Egipat zbog gladi i tamo privremeno boravili. Izlivanje božanskih sudova zbog njih, uplašilo je Egipćane i, obogaćeni darovima neznabožaca, izašli su iz Egipta.SPP 103.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents