Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    16. Poglavlje—Jakov I Isav

    (Ovo poglavlje zasnovano je na l.Mojsijevoj 25,19-34; 27)

    Isakovi blizanci, Jakov i Isav, izrazito su se razlikovali i po karakteru i po kasnijem životu. Ovu različitost prorekao je Božji anđeo još prije njihovog rođenja. Kada je, odgovarajući na Revekino zabrinuto pitanje, objavio da će joj biti poklonjena dva sina, otkrio joj je i njihovu buduću istoriju i rekao da će obojica postati rodonačelnici moćnih naroda, ali da će jedan biti veći od drugoga i da će stariji služiti mlađemu.SPP 145.1

    Isav je odrastao uživajući da zadovoljava svoje prohtjeve, interesujući se samo za sadašnjost. Nespreman da prihvati ograničenja, uživao je u divljoj slobodi lova, tako da je već rano odabrao poziv lovca. Bio je očev ljubimac. Tihog, miroljubivog pastira privukle su smjelost i životna snaga starijeg sina koji je neustrašivo lutao planinama i pustinjama, vraćajući se kući sa lovinom za oca i sa uzbudljivim pričama iz svog pustolovnog života. Jakov, promišljen, vrijedan, brižljiv, koji je više mislio o budućosti nego o sadašnjosti, zadovoljavao se da živi u kući, da bude zaokupljen brigom o stoci i obrađivanjem zemlje. Njegova majka cijenila je njegovu strpljivu istrajnost, štedljivost i opreznost. Njegova osjećanja bila su duboka i snažna, a njegove nježne, neumorne pažnje više su doprinosile njenoj sreći od Isavove hvalisavosti i povremene ljubaznosti. Jakov je bio Revekin omiljeni sin.SPP 145.2

    Isak i Reveka temeljili su sve svoje želje i nade na obećanjima upućenim Avramu i potvrđenim njegovom sinu. Isav i Jakov su znali za ta obećanja. Bili su poučeni da je prvenaštvo vrlo važno, da ono podrazumijeva ne samo pravo na nasljeđivanje svetovnog imanja, već i pravo na duhovne prednosti. Onaj ko ga dobije postaje sveštenik u porodici i iz njegovog potomstva pojaviće se Otkupitelj svijeta. Sa druge strane, prvenaštvo je podrazumijevalo i neke obaveze. Onaj koji naslijedi njegove prednosti svoj život treba da posveti službi Bogu. Kao i Avram, mora da bude poslušan božanskim zahtjevima. U svom braku, u porodičnim odnosima, u javnom životu, treba da se upravlja prema Božjoj volji.SPP 145.3

    Isak je svojim sinovima objavio te prednosti i uslove i jasno naglasio da Isav, kao stariji, ima pravo na prvenaštvo. Međutim, Isav nije bio sklon pobožnosti, nije ga privlačio vjerski život. Zahtjevi koji su pratili duhovno prvenaštvo izgledali su mu kao neprijatna, čak i mrska ograničenja. Božji zakon, kojim je bio uslovljen božanski zavjet s Avramom, Isav je proglašavao ropskim jarmom. Sklon raskalašnosti, čeznuo je za slobodom da čini ono što mu srce želi. Sreću je nalazio u moći i bogatstvu, u gozbama i veselju. Hvalisao se neograničenom slobodom svog divljeg, skitačkog života. Reveka se sjećala riječi anđela i mnogo bolje, nego njen muž poznavala karakter svojih sinova. Bila je duboko uvjerena da je nasljedstvo božanskih obećanja namijenjeno Jakovu. Ponavljala je Isaku riječi anđela; ali, očeva ljubav pripadala je starijem sinu i nije napuštao svoje namjere.SPP 146.1

    Jakov je od majke saznao za božanski nagovještaj da pravo prvenaštva treba da pripadne njemu i snažno je želio da stekne prednosti koje ono donosi. Nije čeznuo za očevim materijalnim bogatstvom, duhovno pravo prvenaštva bilo je njegov cilj. Da razgovara sa Bogom kao što je to činio pravedni Avram, da prinosi žrtve pomirnice za svoju porodicu, da bude praotac izabranog naroda i obećanog Mesije, da naslijedi nepropadljivo blago sadržano u blagoslovima zavjeta - to su bile prednosti i časti koje je on najusrdnije želio. Stalno je razmišljao o budućnosti, pokušavao da prepozna njene nevidljive blagoslove.SPP 146.2

    S prikrivenom čežnjom slušao je što im je otac govorio o duhovnom pravu prvenaštva; pažljivo je pamtio sve što je o tome slušao i od majke. Danju i noću to je zaokupljalo njegove misli, sve dok se nije pretvorilo u osnovnu težnju njegovog života. Ali, iako je tako pokazao da više cijeni vječne od prolaznih blagoslova, Jakov još nije imao praktično iskustvo sa Bogom kome je služio. Njegovo srce još nije bilo preporođeno božanskom milošću. Smatrao je da se obećanje koje se odnosi na njega ne može ispuniti, sve dok Isav zadržava pravo prvenaštva i stalno je pokušavao da pronađe neki način da stekne blagoslove koje je njegov brat tako malo cijenio, a koji su njemu izgledali tako dragocjeni.SPP 146.3

    Kada je jednoga dana Isav došao kući iznemogao i umoran od lova i zatražio da jede ono što je Jakov upravo pripremao, ovaj je, imajući stalno na umu samo jednu misao, iskoristio povoljnu priliku i ponudio da zadovolji njegovu glad ako mu prepusti pravo prvenaštva. »Evo hoću da umrem, pa šta će mi prvenaštvo«, povikao je lakomisleni lovac, naviknut da popušta svojim prohtjevima. Odrekao se svog prava prvenaštva za tanjir crvenog variva, potvrđujući pogodbu zakletvom. U najmanju ruku, za vrlo kratko vrijeme mogao je u šatorima svoga oca da dobije hranu, ali da bi zadovoljio svoje trenutne prohtjeve nerazborito je prodao slavno nasljedstvo koje je sam Bog obećao njegovim precima. Sva njegova pažnja bila je usmjerena sadašnjosti. Bio je spreman da žrtvuje nebesko radi zemaljskog, da zamjeni buduće dobro za trenutno zadovoljstvo.SPP 146.4

    »Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje.« Kada se oslobodio prvenaštva, osjetio je olakšanje. Sada mu više ništa nije stajalo na putu; mogao je da čini sve što je htio! Za to divlje zadovoljstvo, pogrešno nazvano slobodom, koliki i danas prodaju svoje pravo na nasljedstvo, čisto i neokaljano, vječno nasljedstvo na nebesima!SPP 147.1

    Uvijek podložan vidljivim i zemaljskim zadovoljstvima, Isav je uzeo dvije žene između kćeri Hetovih. One su obožavale lažne bogove i njihovo idolopoklonstvo predstavljalo je težak udarac za Isaka i Reveku. Isav je prekršio jedan od uslova zavjeta, kojim su zabranjivani brakovi između pripadnika izabranog naroda i neznabožaca; ali Isak je ostajao nepokolebljiv u svojoj odluci da mu prizna pravo prvenaštva. Revekino ubjeđivanje, Jakovljeva uporna želja da dobije blagoslov, Isavova ravnodušnost prema obavezama prvenaštva, sve to nije uspijevalo da promjeni očevu odluku.SPP 147.2

    Godine su prolazile sve dok Isak, star i slijep, očekujući smrt, nije shvatio da više ne može odlagati izricanje blagoslova svom starijem sinu. Znajući da će se Reveka i Jakov tome protiviti, riješio je da tu svečanu ceremoniju tajno obavi. U skladu s običajem da se za takve prilike priređuje gozba, patrijarh je naredio Isavu: »Iziđi u planinu te mi ulovi lova i zgotovi mi jelo po mojoj volji... da te blagoslovi duša moja dok nisam umro!”SPP 147.3

    Reveka je prozrela njegovu namjeru. Bila je duboko uvjerena da je suprotna onome što je Bog otkrio kao svoju volju. Isak je bio u opasnosti da navuče na sebe božansko nezadovoljstvo i da svom mlađem sinu uskrati položaj na koji ga je Bog pozvao. Uzalud je pokušavala da ubijedi Isaka, pa je sada odlučila da pribjegne lukavstvu.SPP 147.4

    Čim je Isav otišao, Reveka je počela da ostvaruje svoje namjere. Ispričala je Jakovu šta se dogodilo, naglašavajući potrebu za brzim djelovanjem kojim bi bilo spriječeno da blagoslovi, konačno i neopozivo, budu izrečeni Isavu. Uvjeravala je sina da će primiti blagoslov kao što je Bog obećao ukoliko bude slijedio njena uputstva. Jakov se nije odmah složio s planom. Misao da će prevariti oca, dovodila ga je u veliku nepriliku. Smatrao je da će takvim grijehom prije navući prokletstvo nego blagoslov. Međutim, njegovo ustručavanje uskoro je bilo savladano i on je nastavio da izvršava uputstva svoje majke. Nije namjeravao da izgovori izričitu laž, ali kada se konačno našao pred ocem učinilo mu se da je otišao suviše daleko, da mu više nema povratka, i tako je prevarom stekao željeni blagoslov.SPP 148.1

    Jakov i Reveka ostvarili su namjeru, ali su svojom prevarom navukli na sebe samo nevolju i tugu. Bog je rekao da Jakov treba da dobije pravo prvenaštva i On bi svoju riječ ispunio da su imali strpljenja i vjere da čekaju da On radi za njih. Ali, kao i mnogi koji danas govore da su Božja deca, bili su nespremni da izvršenje prepuste Njegovim rukama. Reveka se gorko kajala zbog pogrešnog savjeta koji je dala svome sinu; on ga je odvojio od nje i ona više nikada nije ugledala njegovo lice. Od trenutka kada je primio pravo prvenaštva, Jakov je bio opterećen teškim kajanjem. Zgriješio je protiv oca, brata, samoga sebe i Boga. U jednom kratkom času učinio je djelo zbog kojeg se kajao cijeloga života. Ovaj prizor kasnije mu se uvijek vraćao u sjećanje, kad god bi bezakonje njegovih sinova mučilo njegovu dušu.SPP 148.2

    Čim je Jakov napustio očev šator, pojavio se Isav. Iako je prodao svoje pravo prvenaštva i potvrdio pogodbu svečanom zakletvom, bio je sada čvrsto odlučan da dobije njegove blagoslove kojima bi mu bilo osigurano starješinstvo u porodici i nasljeđivanje dvostrukog dijela očevog imanja. To su bili blagoslovi koje je on mogao da cijeni. Obratio se ocu: »Ustani, oče, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja!«SPP 148.3

    Drhteći od iznenađenja i očajanja, slijepi stari otac je shvatio da je prevaren. Njegove duge i s ljubavlju njegovane nade su se raspršile i on je sada istinski učestvovao u razočarenju koje je obuzelo njegovog starijeg sina. Odjednom je shvatio da je Bog svojim proviđenjem osujetio njegovu namjeru i postigao ono što je on htio da spriječi. Sjetio se riječi koje je anđeo izgovorio Reveki i, uprkos grijehu za koji je Jakov sada bio kriv, sagledao je u njemu čovjeka koji je najprikladniji da ostvari Božje namjere. Dok su riječi blagoslova bile na njegovim usnama osjećao je da govori nadahnut Božjim Duhom, pa je sada, poznavajući sve okolnosti, potvrdio blagoslov koji je i nehotice izrekao Jakovu: »On će i ostati blagosloven!”SPP 148.4

    Isav je olako shvatao blagoslove, dok je izgledalo da su mu nadohvat ruke, ali ih je poželio sada kada su mu zauvijek bili oduzeti. Sve snage njegove strastvene, nagle prirode su se probudile, tako da je osjetio veliku žalost i užasan gnjev. Uzviknuo je obuzet gorčinom: »Blagoslovi i mene, oče!... Nisi li i meni ostavio blagoslov?« Međutim, obećanje se nije moglo povući. Pravo prvenaštva koje je tako olako prodao nije mogao ponovo dobiti. »Za jedan zalogaj hrane«, za trenutno zadovoljenje apetita kome je uvijek popuštao, Isav je prodao svoje nasljedstvo; ali, kada je uvidio svoju grešku, bilo je prekasno da ponovo stekne blagoslov. »Pokajanje ne nađe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše!« (Jevrejima 12,16.17) Isavu nije bila uskraćena prednost da pokajanjem potraži Božju naklonost, ali više nije bilo načina da vrati pravo prvenaštva. Nije bio tužan zato što je shvatio da je pogriješio, ne zbog samog grijeha već zbog posljedica svoga grijeha.SPP 149.1

    Zbog ravnodušnosti prema božanskim blagoslovima i zahtjevima, Isav je u Bibliji nazvan »opoganjenim« (Jevrejima 12,16). On predstavlja one koji olako vrednuju otkupljenje koje je Hristos položio za njih i koji su spremni da žrtvuju svoje nebesko nasljedstvo da bi stekli propadljiva zemaljska blaga. Mnoštvo ljudi živi samo za sadašnjost, ne misleći o budućnosti, ne brinući se za budućnost. Slično Isavu, i oni uzvikuju: »Jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti!” (1. Korinćanima 15,32) Njima upravljaju nagoni, i umjesto da obuzdavaju sebe, oni se odriču i onoga što je najdragocjenije. Ako se nečega moraju odreći, zadovoljavanja izopačenog apetita ili nebeskih blagoslova obećanih jedino onima koji se odriču sebe i boje Boga, oni će dozvoliti da prevagnu zahtjevi apetita, a Boga i Nebo će prezreti. Koliki, čak i među onima koji tvrde da su hrišćani, popuštaju prohtjevima koji štete zdravlju i otupljuju osjetljivost duše! Kada im se ukaže na dužnost da se očiste od svake nečistote duha i tijela i da postanu savršeno sveti u strahu Božjem, oni se vrijeđaju. Shvataju da ne mogu zadovoljiti te štetne prohtjeve i istovremeno zadobiti Nebo, pa odlučuju, pošto je put u vječni život već tako strm, da više neće ni ići njime.SPP 149.2

    Mnoštvo ljudi prodaje svoje pravo prvenaštva da bi zadovoljilo svoje čulne strasti. Žrtvuju zdravlje, slabe svoje mentalne sposobnosti, gube Nebo, samo zato da bi zadovoljili svoje trenutne prohtjeve - da bi popuštali slabostima kojima sebe ponižavaju i slabe. I kao što se Isav prekasno osvjestio i uvidio svu ludost svoje prenagljene razmjene da bi mogao da vrati ono što je izgubio, tako će u veliki dan Gospodnji biti i sa onima koji su svoje nebesko nasljedstvo mijenjali za sebična zadovoljstva.SPP 150.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents