Četrdeset i prvo poglavlje—U Dalekim Područtima

Apostoli i učenici koji su napustili Jerusalim u toku surovog progonstva koje je bjesnilo poslije Stefanovog mučeništva propovjedali su Hrista u gradovima u koje su dolazili, ograničavajući svoj rad na Jevreje i na helenizovane Jevreje. „I ruka Gospodnja bješe s njima; i veliko mnoštvo povjerova i obrati se Gospodu.” (Dela 11,21)IO 224.1

Kada su vjernici u Jrusalimu čuli za tu dobru vijest, obradovali su se, i Barnaba „čovjek dobar, i pun Duha Svetoga i vjere” bio je poslan u Antiohiju, glavni grad Sirije, da pomogne tamošnjoj crkvi. Radio je u tom gradu s velikim uspjehom. Kada se djelo razvilo, zatražio je i dobio Pavlovu pomoć; ova dvojica učenika radila su u tom gradu godinu dana, poučavajući ljude i povećavajući broj vjernika Hristove Crkve.IO 224.2

U Antiohiji je živjelo mnogobrojno jevrejsko i neznabožačko stanovništvo; bilo je to pravo utočište za ljubitelje opuštanja i zadovoljstava, svakako zbog zdravog položaja, prekrasne okoline, bogatstva, kulture i civilizacije koja je vladala u mjestu. Razgranata trgovina učinila je od Antiohije važno mjesto i u njemu su se mogli sresti pripadnici svih naroda. Bio je to zato i grad obilja i poroka. Božja odmazda je konačno stigla Antiohiju zbog bezakonja njenih stanovnika. (301)IO 224.3

Upravo su ovdje učenici prvi put nazvani hrišćanima. To ime im je bilo dato zato što je Hrist bio glavna tema njihovog propovijedanja, učenja i razgovora. Oni su neprestano govorili o događajima iz Njegovog života kada su Njegovi učenici uživali blaženu prednost da se druže s Njime. Bavili su se neumorno Njegovim učenjima, Njegovim čudesnim liječenjima bolesnika, istjerivanjima demona, podizanja umrlih u život. Drhtavih usana i suznih očiju pričali su o Njegovoj predsmrtnoj borbi u Getsemaniji, o Njegovom hvatanju, suđenju i raspeću, o strpljenju i o poniznosti s kojima je pretrpio ruganje i mučenje kojemu su ga izložili Njegovi neprijatelji, ali i O božanskoj samilosti s kojom se molio za one koji su ga zlostavljali. Njegovo uskrsnuće i uznesenje i Njegovo posredničko djelo na Nebu za grešne ljude predstavljali su za njih radosne teme za razgovor. Neznabošci su ih zaista dobro nazvali hrišćanima, jer su propovijedali Hrista i upućivali svoje molitve Bogu preko Njega.IO 224.4

Pavle je u velikom gradu Antiohiji našao izvanredno polje rada, u kojemu su njegova velika učenost, mudrost i revnost imali snažan uticaj na stanovnike i posjetioce tog kulturnog središta.IO 225.1

U međuvremenu su apostoli svoj rad usredsredili na Jerusalim, u koji su Jevreji svih jezika i zemalja dolazili da prisustvuju bogosluženju u hramu u vreme uobičajenih praznika. U takvim prilikama apostoli su propovjedali Hrista s neukrotivom hrabrošću, iako su znali da čineći to izlažu svoj život neprekidnim opasnostima. Mnogi ljudi su se obraćali vjeri i oni su, vraćajući se svojim domovima u raznim dijelovima zemlje, sijali sjeme istine po svim narodima i svim društvenim slojevima.IO 225.2

Petar, Jakov i Jovan su bili sigurni da ih je Bog (302) odredio da propovijedaju Hrista među svojim sunarodnicima kod kuće. Međutim, Pavle je svoj zadatak primio od Boga, dok se molio u hramu, I njegovo široko misionarsko polje bilo mu je predstavljeno s velikom tačnošću. Da bi ga pripremio za to veliko i važno djelo, Bog ga je doveo u blisku vezu sa sobom i pokazao njegovom zadivljenom pogledu ljepotu i slavu Neba.IO 225.3