Četrdeset i osmo poglavlje—Napredovante Reformacite

Novi imperator, Karlo V, stupio je na prijesto u Njemačkoj i rimski poslanici su požurili da mu izraze svoje čestitanje, i da navedu monarha da svoju moć upotrijebi u borbi protiv Reformacije. Sa druge strane, izborni knez Saksonije, kojemu je Karlo u velikoj mjeri dugovao svoju krunu, zatražio je od njega da ne preduzima nikakve korake protiv Lutera sve dok mu ne pruži priliku da bude saslušan. Pažnja svih stranaka bila je onda upravljena na sabor svih njemačkih država koji se okupio u Vormsu kratko vrijeme poslije stupanja Karla na prijesto. Trebalo je da se na tom nacionalnom savjetu raspravlja o važnim političkim pitanjima i interesima; ali je izgledalo da su ona izgubila svaku važnost kada su se uporedila s predmetom monaha iz Vitenberga.IO 259.1

Karlo je već ranije zatražio od izbornog kneza da dovede Lutera sa sobom na sabor, uvjeravajući ga da će reformator biti zaštićen od svakog nasilja, i da će mu biti dozvoljeno da o spornim pitanjima slobodno raspravlja s nekom ovlašćenom osobom. I sam Luter je bio željan da se pojavi pred imperatorom.IO 259.2

Luterovi prijatelji su bili uplašeni i zbunjeni. Poznavajući predrasude i neprijateljstvo koje su protivnici gajili protiv Lutera, plašili su se da čak ni carska garancija neće biti poštovana, pa su ga preklinjali da ne dovodi u opasnost svoj život. On je odgovorio: „Papisti ne žele da dođem (346) u Vorms, oni traže moju osudu i moju smrt. Meni to nije važno. Nemoje se moliti za mene, već se molite za Božju Riječ!”IO 259.3