Drugi Hristov dolazak

Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak, na kojemu je sjedio Sin čovječji. Kada se prvi put pojavio u daljini, oblak je izgledao vrlo mali. Anđeli su objasnili da je to znak Sina čovječjega. Dok se približavao Zemlji, mogli smo gledati beskrajnu slavu i veličanstvo Isusovo koji je dolazio na pobjedi. Povorka svetih anđela, sa svijetlim, blistavim krunama na glavi, pratila ga je putem.IO 308.2

Nijedan jezik ne može opisati slavu ovog prizora. Živi oblak veličanstva i neprevaziđene slave dolazio je sve bliže, i mi smo jasno mogli da prepoznamo prekrasni Isusov lik. On nije nosio vijenac od trnja, već je kruna slave počivala na Njegovom svetom čelu. Na Njegovom ogrtaču i na stegnu bilo je napisano ime: (410) Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. Njegovo lice je bilo blistavo kao podnevno sunce. Njegove oči su sijale kao plamen ognjeni, a Njegove stope su imale izgled uglačane bronze. Njegov glas je zvučao kao zvuk mnogih muzičkih instrumenata. Zemlja je drhtala pred Njime, nebo se savilo kao svitak kada se savije i svaka planina i svako ostrvo pokrenilo se sa svoga mjesta. „I carevi zemaljski, i velikani i bogataši i vojvode i moćnici i svaki rob i svaki slobodnjak sakriše se u pećinama i po stijenama planinskim i govoriše planinama i stijenama: padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jagnjetova: jer dođe veliki dan gnjeva njegova i ko može opstati?” (Otkrivenje 6,15-17)IO 308.3

Oni koji su samo kratko vrijeme pre toga htjeli da pobiju Božju vjernu djecu na zemlji, sada su morali da gledaju Božju slavu koja je počivala na njima. I usred sveg tog užasa slušali su glasove svetih koji su govorili: „Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo i on će nas spasti!” (Izaija 25,9)IO 308.4