Isusova sahrana

Jovan nije znao kakve mjere bi trebalo da preduzme u vezi sa tijelom svog voljenog Učitelja. Zadrhtao je na pomisao da bi ostalo u rukama grubih i bezosjećajnih vojnika i bilo položeno u neko neugledno pogrebno mjesto. Znao je da ne može da računa ni na kakvu ljubaznost judejskih vlasti, a malo čemu se mogao nadati i od Pilata. Međutim, Josif i Nikodem su se pojavili da pomognu u ovoj nevolji. Oba ova čovjeka su bila članovi Sanhedrina i poznavali su Pilata. Obojica su bili bogati i uticajni ljudi. Bili su odlučni da Isusovom tijelu osiguraju častan pogreb.IO 168.3

Josif je hrabro otišao do Pilata i zamolio ga da mu preda Isusovo tijelo da ga sahrani. Pilat je onda izdao službeni nalog da se Isusovo tijelo preda Josifu. I dok se učenik Jovan zabrinjavao i strahovao šta će biti s tijelom njegovog voljenog Učitelja, Josif iz Arimateje se vratio s dozvolom guvernera; a Nikodem, predviđajući ishod Josifovog razgovora s Pilatom, došao je s dragocijenom mješavinom mirte i aloja teškom oko pedesetak kilograma. Ni najcje njenijem čovjeku u cijelom Jerusalimu nije se moglo ukazati veće poštovanje prilikom smrti.IO 168.4

Nježno i s poštovanjem skinuli su svojim rukama (227) Isusovo tijelo s oružja mučenja, dok su im suze sažaljenje obilno tekle pri pogledu na Njegovo izranjavljeno i izmučeno tijelo, koje su pažljivo okupali i očistili od ostataka krvi. Josif je imao novi grob, isklesan u stijeni, koji je pripremio za sebe; nalazio se blizu Golgote, pa je sada pripremio taj grob za Isusa. Tijelo, zajedno s mirisima koje je donio Nikodem, bilo je pažljivo obavijeno lanenim platnom, pa su trojica učenika odnijela svoj dragocijeni teret do novog groba, u kojemu još niko nije bio sahranjen. Tamo su ispravili te izranjene udove i sklopili probijene ruke na beživotnim grudima. Žene Galilejke su se približile da se uvjere da je bilo učinjeno sve što se moglo učiniti s beživotnim tijelom njihovog dragog Učitelja. Vidjele su onda i kako je teški kamen bio nakotrljan na ulaz groba i kako je Božji Sin ostavljen da počiva u miru. Žene su bile posljednje kod krsta i posljednje kod Hristovog groba.IO 169.1

Iako su judejske starješine izvršile svoju neljudsku namjeru da ubiju Božjega Sina, njihova strahovanja se nisu smirila niti je nestalo njihove zavisti prema Hristu. Zajedno s radošću zbog zadovoljene osvetoljubivosti pojavljivao se i stalno prisutni strah da će se Njegovo mrtvo tijelo, koje je ležalo u Josifovom grobu, vratiti u život. I zato „glavari sveštenički i farizeji otidoše zajedno Pilatu i kazaše: gospodine, mi se sjećamo da je ovaj varalica dok je još bio živ rekao da će poslije tri dana ustati. Zapovjedi zato da se grob osigura do trećega dana da ne bi Njegovi učenici došli po noći i uzeli tijelo njegovo i onda kazali narodu da je ustao iz mrtvih. I bila bi tada posljednja prevara veća od prve.” (Matej 27,63.64) Pilat je bio isto tako nespreman kao i Judejci da Isus ustane iz mrtvih sa silom da kazni krivicu onih koji su ga ubili (228), pa je četu rimskih vojnika stavio pod komandu sveštenika. Rekao im je: „Imate ovdje stražu; idite svojim putem, osigurajte grob koliko god možete. I tako oni otidoše i osiguraše grob, zapečativši kamen i postavivši stražu.” (Matej 27,65.66)IO 169.2

Judejci su shvatili kakvu prednost uživaju što imaju takvu stražu na Isusovom grobu. Stavili su i pečat na kamen koji je zatvarao ulaz u grob, tako da se ne može nezapaženo pomjerati; preduzeli su sve mjere protiv učenika koji bi mogli pokušati da izvedu neku prijevaru sa Isusovim tijelom. Međutim, svi njihovi planovi i preduzete mjere poslužili su da pobjeda uskrsnuća postane još savršenija i potpunije potvrđena istina.IO 169.3