Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Razočarani, ali ne i odbačeni

    Međutim, kao da su opet bili osuđeni na razočaranje. Očekivano vreme je prošlo, a njihov Spasitelj se nije pojavio. S nepokolebljivim poverenjem očekivali su Njegov dolazak, a sada su se osećali kao Marija kada je došla na Spasiteljev grob i uzviknula oblivena suzama: „Odnesoše moga Gospoda i ne znam gde ga položiše!” (Jovan 20,13)IO 312.2

    Osećanje strahopoštovanja, strah da bi poruka ipak mogla biti istinita, za neko vreme je poslužila kao smetnja neverničkom svetu. Posle isteka očekivanog vremena nije odjednom nestala; niko se nije usuđovao da likuje nad razočaranim čekaocima, ali, kada se nije video nikakav znak Božjega gneva, oporavili su se od straha i prihvatili se svojih ukora i poruga. Velika grupa onih koji su tvrdili da veruju u skori Gospodnji dolazak, odbacila je svoju veru. Neki, koji su bili puni poverenja, bili su tako duboko povređeni u svojem ponosu da su smatrali da treba da pobegnu sa sveta. Slično Joni, prigovarali su Bogu, i birali smrt umesto života. Oni koji su svoju veru temeljili na mišljenju drugih, a ne na Božjoj Reči, bili su sada i više nego spremni da ponovo promene svoje poglede. Rugači su u svoje redove privukli slabe i strašljive, i svi su se sjedinili u izjavama da više nema ni straha ni očekivanja. Očekivano vreme je prošlo, Gospod nije došao, i svet se neće menjati ni u sledećih nekoliko hiljada godina.IO 312.3

    Ozbiljni, iskreni vernici su se svega odrekli Hrista radi, osećali su Njegovu prisutnost kao nikada pre toga. Oni su, bar tako su verovali, uputili svetu Njegovu poslednju opomenu i očekivali da će vrlo skoro biti primljeni u društvo svog nebeskog Učitelja i nebeskih anđela; i zato su se, u velikoj meri, povukli iz društva neverničkog mnoštva. S neizrecivom čežnjom su se molili: „Dođi, Gospode Isuse, dođi skoro!” Ali On nije došao. I sada, da uzmu ponovo na sebe teške terete životnih briga i nevolja, da izdrže izazove i podsmehe podrugljivog sveta, zaista je stavljalo na strašnu probu njihovu veru i strpljenje.IO 313.1

    Ipak, ovo razočaranje nije bilo tako veliko kao ono koje su iskusili učenici u vreme Hristovog prvog dolaska. Kada je Isus pobedonosno ujahao u Jerusalim, Njegovi sledbenici su poverovali da će se uskoro popeti na Davidov presto i izbaviti Izraela iz ruke njegovih ugnjetača. Ispunjeni čvrstom nadom i radosnim očekivanjem, takmičili su se međusobno u iskazivanju počasti svome vladaru. Mnogi su prostirali svoju odeću kao tepih na Njegovom putu, posipali lisnate palmove grane putem kojim će On proći. U radosnom oduševljenju sjedinjavali su svoje glasove u veselim usklicima: „Osana sinu Davidovu!”IO 313.2

    Kada su fariseji, besni i smeteni tom provalom oduševljenja, tražili od Isusa da ukori svoje učenike, On je odgovorio: „Kada bio ovi prestali da govore, kamenje bi smesta progovorilo!” (Luka 19,40) Proročanstvo se moralo ispuniti. Učenici su ispunjavali Božju nameru; ali su ipak bili osuđeni na gorko razočaranje. Samo ih je nekoliko dana delilo od Spasiteljeve mučeničke smrti i Njegovog polaganja u grob. Njihova očekivanja se nisu ispunila ni u jednoj jedinoj pojedinosti, i njihove nade su umrle zajedno s Isusom. Sve dok njihov Gospod nije pobedonosno ustao iz groba nisu shvatali da je sve to bilo prorečeno u proročanstvima i „da je trebalo da Hristos pretrpi i da ustane iz mrtvih”. (Dela 17,3) Na sličan način proročanstvo se ispunilo i prilikom poruke prvog i drugog anđela. One su bile objavljene u pravo vreme i obavile su delo koje je Bog predvideo da obave.IO 313.3

    Svet je posmatrao, očekujući da će se celi sistem očekivanja Hristovog dolaska raspasti kada vreme bude prošlo i Hristos se ne bude pojavio. Ali, iako su mnogi, izloženi tako strašnom iskušenju, odbacivali svoju veru, bilo je i nekih koji su ostali čvrsti. Nisu mogli da otkriju nikakvu grešku u svom izračunavanju proročkih razdoblja. Ni najsposobniji među njihovim protivnicima nisu uspevali da potkopaju njihova gledišta. Da, pokazalo se da postoji neka greška u odnosu na očekivani događaj, ali ni to nije moglo da poljulja njihovu veru u Božju Reč.IO 314.1

    Bog nije odbacio svoj narod; Njegov Duh je i dalje ostao s onima koji nisu naglo odbacili svetlost koju su primili i nisu napustili pokret čekalaca Hristovog dolaska. Apostol Pavle, gledajući unapred kroz vekove, napisao je reči ohrabrenja i opomene okušanim čekaocima u tom trenutku krize: „Ne odbacujte zato svoje poverenje, koje donosi veliku nagradu. Jer vam je strpljenje neophodno da biste, ispunivši Božju volju, mogli da primite obećanje. Jer još samo malo i doćiće Onaj koji treba da dođe i neće zakasniti. A za sada će pravednik od vere svoje živeti; ali, ako se neko povuče, duša moja neće biti zadovoljna njime. Međutim, mi nismo od onih koji se povlače na svoju propast, već od onih koji veruju na spasenje svoje duše.” (Jevrejima 10,35-39)IO 314.2

    Njihova jedina sigurnost je bila u tome da se drže svetlosti koju su već primili od Boga, da se oslone na Njegova obećanja, da nastave da istražuju Pisma i da strpljivo čekaju, da ostanu budni dok ne prime dalju svetlost.IO 314.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents