Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Pedeset I Šesto Poglavlje—Sotonine Prevare

    Sotona je započeo svoje prevarno delo u Edemu. Rekao je Evi: „Sigurno je da nećete umreti!” To je bilo Sotonino prvo predavanje o neumrlosti duše i on je nastavljao to svoje prevarno delo od tog vremena pa sve do naših dana i nastavljaće ga sve dok se Božja deca ne budu oslobodila iz ropstva. To je bilo otkriveno Adamu i Evi u Edemu. Oni su uzeli ploda sa zabranjenog drveta i onda je plameni mač bio postavljen oko drveta života; oni su bili isterani iz vrta da ne bi uzeli i ploda s drveta života i tako postali besmrtni grešnici. Trebalo je da plod toga drveta donese trajnu besmrtnost. Čula sam jednog anđela kako pita: „Koji pripadnik Adamove porodice je prošao pored plamenog mača i ubrao plod drveta života?” Čula sam drugog anđela kako mu odgovara: „Nijedan pripadnik Adamove porodice nije prošao pored plamenog mača niti je jeo ploda sa drveta života; zato i nema besmrtnih grešnika!” Duša koja sagreši, umreće večnom smrću - smrću posle koje više nema nade u uskrsnuće i tako će se umiriti gnev Božji.IO 327.1

    Bilo mi je čudno što je Sotona tako dobro uspeo da osvedoči čoveka da Božje reči: „Duša koja sagreši, umreće!” (Jezekilj 18,4) - znače da duša koja sagreši neće umreti, već večno živeti u bedi. Anđeo je rekao: „Život je život, bez obzira da li se provodi u bedi ili u sreći. Smrt je bez bola, bez radosti, bez mržnje.”IO 327.2

    Sotona je rekao svojim anđelima da ulože posebne napore da prošire prvu laž ponovljenu Evi u Edemu: „Sigurno je da nećete umreti!” I kada su ljudi prihvatili zabludu, i kada su bili navedeni da poveruju da je čovek besmrtan, Sotona ih je naveo da poveruju da će grešnici nastaviti da večno žive u mukama. I tako je bio pripravljen put da Sotona deluje preko svojih predstavnika i da pred ljudima Boga predstavi kao osvetoljubivog tiranina - biće koje baca u pakao sve one koji su propustili da mu ugode i da učini da večno osećaju Njegov gnev; i dok tako budu trpeli neizrecive muke, dok se budu previjali u večnom plamenu, On će ih s visine posmatrati sa zadovoljstvom. Sotona je znao da će mnogi, ukoliko ova zabluda bude prihvaćena, omrznuti Boga umesto da ga vole i obožavaju; da će drugi bili navedeni da poveruju da se pretnje Božje Reči neće doslovce ispuniti, jer bi se protivilo Njegovom dobrotvornom karakteru i Njegovoj ljubavi da osudi na večne muke bića koja je stvorio.IO 328.1

    Druga krajnost na koju je Sotona naveo ljude bila je da potpuno zanemare Božju pravednost i pretnje Njegove Reči i da ga predstavi kao svemilostivo biće koje neće dozvoliti da bilo ko propadne i da će svi, i pravednici i grešnici, na kraju krajeva biti primljeni u Njegovo carstvo.IO 328.2

    U skladu s omiljenom zabludom o besmrtnosti duše i o beskrajnim mukama, Sotona koristi priliku da se približi drugoj grupi i da je navede da Bibliju proglasi nenadahnutom knjigom. Oni govore da ona sadrži mnogo dobrih ideja, ali da se na nju ne mogu osloniti niti je voleti, zato što im je rečeno da sadrži i učenje o večnim mukama.IO 328.3

    Drugu grupu Sotona odvodi još jedan korak dalje i navodi je da odbaci postojanje Boga. Njeni pripadnici ne uspevaju da vide neku doslednost u Božjem karakteru, opisanom u Bibliji, ukoliko On želi da baci na užasne večne muke jedan deo ljuske porodice. Upravo zato odbacuju i Bibliju i njenog Autora i proglašavaju smrt večnim snom.IO 328.4

    Postoji još jedna grupa ljudi koja je puna straha i užasa. Njih Sotona navodi na greh, i pošto sagreše, podseća ih da plata za greh nije smrt već život u užasnim mukama, koje će morati da trpe u toku svih beskrajnih vekova večnosti. Uvećavajući tako pred ovim jadnim dušama užase beskrajnog pakla, uzima pod svoje njihov um, tako da gube razum. I onda Sotona i njegovi anđeli likuju, dok ateisti i nevernici zajednički bacaju krivicu na hrišćanstvo. Oni tvrde da su sva ta zla samo prirodna posledica verovanja u Bibliju i njenog Autora, dok su ona rezultat prihvatanja omiljene zablude.IO 329.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents