Žene kod groba

Rano ujutro prvoga dana tjedna, dok još nije sasvim svanulo, pobožne žene došle su na grob noseći miomirise da bi pomazale Isusovo tijelo. Našle su težak kamen odgurnut u stranu, a Isusovog tijela nije bilo. Srca su im klonula jer su se pobojale da su tijelo odnijeli njihovi neprijatelji. Odjednom su ugledale dva anđela u bijelom blistavih i sjajnih lica. Ova nebeska bića znala su zbog čega su žene došle i odmah su im rekli da Isus nije ovdje. Uskrsnuo je, a one mogu vidjeti samo mjesto gdje je ležao. Rekli su im da odu i kažu Njegovim učenicima da će On otići pred njih u Galileju. Uplašene, ali s velikom radošću, žene su se žurno vraćale ožalošćenim učenicima i rekle im ono što su vidjele i čule.PO 175.1

Učenici nisu mogli povjerovati da je Krist uskrsnuo, ali su potrčali ka grobu zajedno sa ženama koje su ih izvijestile. Vidjeli su da Isusa nema u grobu. Vidjeli su Njegovu posmrtnu odjeću, ali nisu mogli vjerovati radosnoj vijesti da je On uskrsnuo iz mrtvih. Vratili su se kući zadivljeni onime što su vidjeli i izvješćem koje su im žene donijele.PO 175.2

Ali Marija je izabrala da se zadrži kod groba razmišljajući o onome što je vidjela i osjetila se uznemirenom pri pomisli da je možda prevarena. Osjećala je da je čekaju nove kušnje. Njezina je tuga ponovno izbila te je briznula u gorak plač. Sišla je u grob da bi ponovno provjerila, i u njemu je vidjela dva anđela obučena u bijelo. Jedan je sjedio na mjestu gdje je Isusu počivala glava, a drugi gdje su bile Njegove noge. Nježno joj je progovorio i upitao je zašto plače. Odgovorila je: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” (Ivan 20,13)PO 175.3