44. Poglavlje—Prelaz Preko Jordana

(Ovo poglavlje zasnovano je na Knjizi Isusa Navina 1-5,12)

Izrailjci su duboko žalili za svojim umrlim vođom i trideset dana posvetili su posebnim službama kojima su odali čast uspomeni na njega. Nikad, sve dok ga nisu izgubili, nisu tako duboko shvatali vrijednost njegovih mudrih savjeta, njegove roditeljske nježnosti i njegove nepokolebljive vjere. S novim i dubljim poštovanjem sjećali su se dragocjenih pouka dok je još bio s njima.SPP 417.1

Mojsije je bio mrtav, ali njegov uticaj nije nestao. Trebalo je da se i ubuduće obnavlja u srcima ljudi. Sjećanje na taj sveti, nesebični život dugo će biti čuvano i ono će svojom tihom, uvjerljivom snagom oblikovati život ljudi, čak i onih koji su za njegovog života odbacivali njegove riječi. I kao što sjaj Sunca na zalasku obasjava planinske vrhove još dugo, dugo pošto se ono samo već sakrilo iza brežuljaka, tako i djela neporočnih, svetih i dobrih ljudi obasjavaju svijet još dugo posle njihovog odlaska. Njihova djela, njihove riječi, njihov primjer, živjeće zauvijek. Pravednik će se spominjati uvijek. (Psalam 112,6)SPP 417.2

Iako su duboko osjećali žalost zbog svog velikog gubitka, ljudi su znali da nisu ostali sami. Stub od oblaka počivao je iznad Svetilišta danju, a stub od ognja noću, kao zalog da će Bog i ubuduće biti njihov Vodič i Pomoćnik ako budu išli putem Njegovih zapovijesti.SPP 417.3

Isus Navin je bio prihvaćen kao vođa Izrailja. Narod ga je poznavao uglavnom kao ratnika, pa su te njegove sposobnosti i vrline postale posebno dragocjene u ovom trenutku istorije njegovog naroda. Hrabar, odlučan, istrajan, hitar, nepodmitljiv, pažljiv prema onima koji su mu bili povjereni, slijep prema svim sebičnim interesima i, iznad svega, nadahnut živom vjerom u Boga takav je po karakteru i osobinama bio čovjek koga je Bog izabrao da vodi izrailjske čete prilikom ulaska u Obećanu zemlju. Za vrijeme putovanja kroz pustinju bio je Mojsijev prvi pomoćnik, i svojom tihom, nelicemjernom vjernošću podržavao ga i onda kada su se drugi kolebali. Čvrstim podržavanjem istine usred opasnosti pokazao se dostojnim da naslijedi Mojsija, čak i prije nego što ga je Božji glas pozvao da zauzme to mjesto.SPP 417.4

Isus Navin, zabrinut i bez samopouzdanja, gledao je djelo koje mu je bilo povjereno; njegov strah je nestao kada mu je Bog obećao: S tobom ću biti kao što sam bio s Mojsijem, neću odstupiti od tebe niti ću te ostaviti!... jer ćeš ti predati tome narodu u nasljedstvo zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovim da ću im je dati. Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noć, ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da bi napredovao kuda god pođeš.SPP 418.1

Izrailjci su još logorovali na istočnoj obali Jordana, koji je bio prva prepreka na putu osvajanja Hanana. Zato sada ustani, glasila je prva Gospodnja poruka Isusu Navinu, pređi preko toga Jordana, ti i sav narod, u zemlju koju ja dajem sinovima Izrailjevim! Nisu im bila data nikakva uputstva o tome kako treba da pređu Jordan. Međutim, Isus Navin je znao da će Bog, kada god nešto zapovijedi, omogućiti svom narodu da izvrši naređenje i u toj vjeri, ovaj neustrašivi vođa odmah je započeo pripreme za pokret.SPP 418.2

Udaljen nekoliko kilometara od druge obale, nasuprot mjestu na kome su Izrailjci logorovali, nalazio se veliki i dobro utvrđeni grad Jerihon. Ovaj grad predstavljao je istinski ključ za osvajanje cijele zemlje, pa je mogao da ugrozi uspjeh Izrailja. Isus Navin je zato poslao dvojicu mladih ljudi da kao uhode saznaju sve što mogu o njegovim stanovnicima, o njegovoj spremnosti za odbranu i snazi njegovih utvrđenja. Stanovnici grada, uplašeni i sumnjičavi, bili su vrlo oprezni i uhode su se našle u velikoj nevolji. Sklonila ih je Rava, žena iz Jerihona, izlažući se opasnosti. Da bi joj se odužili za ljubaznost, obećali su da će je zaštititi kada grad bude osvajan.SPP 418.3

Uhode su se vratile u sigurnost s porukom: Zaista dao nam je u ruke Gospod svu tu zemlju i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas! Naime, u Jerihonu im je bilo rečeno: Jer čusmo kako je Gospod pred vama osušio Crveno more kada izidoste iz Misira i šta ste učinili od dva cara Amorejska, koji bijahu preko Jordana, Siona i Oga, koje pobiste. I kada to čusmo, rastopi se srce naše i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji.SPP 418.4

Naređeno je da se pripreme za pokret. Trebalo je da pripreme hranu za tri dana, a vojska je morala da se pripremi za bitku. Svi su se saglasili s planovima svog vođe i izrazili mu povjerenje i podršku: Što si nam god zapovijedio činićemo; i kuda nas god pošlješ, ići ćemo! Slušaćemo te kako smo slušali Mojsija, samo neka Gospod, Bog tvoj, bude s tobom kao što je bio s Mojsijem!SPP 419.1

Napustivši logor podignut u bagremovim šumarcima oko Sitima, vojska se spustila prema granici na Jordanu. Međutim, svi su znali da bez Božje pomoći nema nade da će uspjeti da pređu rijeku. U to doba godine u proljeće voda u Jordanu, zbog snijega koji se topio na planinama toliko nabuja da je plavila obale, pa je postalo nezamislivo prebroditi je na uobičajenim prelazima. Bog je odlučio da Izrailjci na čudesan način pređu preko Jordana. Isus Navin je, prema Božjem uputstvu, zapovijedio narodu da se posveti; trebalo je da odbace sve svoje grijehe i da se oslobode od svake spoljašnje nečistoće. Rekao im je: Osveštajte se, jer će sjutra učiniti Gospod čudesa među vama! Trebalo je da kovčeg sa zavjetima pođe pred vojskom. Kada budu vidjeli da zalog Gospodnjeg prisustva, koji su nosili sveštenici, napušta svoje mjesto u središtu logora i kreće prema rijeci, tada i oni treba da idu za njime. Okolnosti prilikom prelaza bile su precizno najavljene. Isus Navin je rekao: Po ovome ćete poznati da je Bog živi posred vas i da će doista odagnati ispred vas Hananeje... evo, kovčeg zavjeta Gospoda sve zemlje poći će pred vama preko Jordana!SPP 419.2

U određeno vrijeme počelo je napredovanje. Sveštenici su sa kovčegom bili na čelu. Narodu je bilo zapovijeđeno da malo zaostane, tako da se stvorio prazan prostor nešto manji od kilometra iza kovčega. Svi su napeto posmatrali sveštenike koji su se spuštali niz obalu prema Jordanu. Gledali su ih kako se, s kovčegom na plećima, bez zastajanja kreću naprijed prema bijesnoj, uzburkanoj matici, sve dok nisu zagazili u vodu. A onda, iznenada, vodena masa se povukla, ostavljajući prazno riječno korito.SPP 419.3

Na Božju zapovijest sveštenici su pošli napred do sredine korita i zastali, čekajući da pored njih pređe na drugu stranu izrailjsko mnoštvo. Tako se u misli svega naroda duboko urezala činjenica da je sila koja je pred njima zaustavila vodu Jordana bila ona ista koja je prije četrdeset godina otvorila vode Crvenog mora da suvim pređu njihovi očevi. Kada je sav narod prešao preko rijeke i kovčeg je odnesen na zapadnu obalu. Čim je stigao na sigurno mjesto, čim sveštenici koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega... stadoše na suho nogom svojom, zarobljena voda bila je oslobođena da nezadrživo kao bujica, poteče svojim prirodnim tokom.SPP 419.4

Budući naraštaji nisu smjeli da ostanu bez vidljivog dokaza tog velikog čuda. Dok su sveštenici koji su nosili kovčeg još bili usred Jordana, dvanaest izabranih ljudi, po jedan iz svakog plemena, uzeli su svaki po kamen sa riječnog dna, sa mesta na kome su stajali sveštenici, i iznijeli ga na zapadnu obalu. To kamenje je trebalo da bude postavljeno kao spomenik na prvom logorskom mjestu poslije prelaza. Narodu je zapovijeđeno da svojoj djeci i djeci svoje djece ponavljaju priču o tome kako ih je Gospod izbavio, kao što je Isus Navin naglasio: Da bi poznali svi narodi na zemlji da je ruka Gospodnja krepka, da biste se svagda bojali Gospoda Boga svojega!SPP 420.1

Uticaj ovog čuda, i na Jevreje i na njihove neprijatelje, bio je veoma važan. Izrailju je to bio zalog stalnog Božjeg prisustva i zaštite dokaz da će On raditi za njih preko Isusa Navina kao što je radio preko Mojsija. Takav dokaz im je bio potreban da ohrabri njihova srca kada budu krenuli u osvajanje zemlje veliki zadatak pred kojim je klonula vjera njihovih očeva prije četrdeset godina. Gospod je prije prelaska preko rijeke objavio Isusu Navinu: Danas te počinjem uzvisivati pred svim Izrailjem da poznaju da ću i s tobom biti kao što sam bio s Mojsijem! Rezultat je pokazao da se obećanje ispunilo: Taj dan uzvisi Gospod Isusa pred svim Izrailjem; i bojahu ga se kao što su se bojali Mojsija, svega vijeka njegova.SPP 420.2

Ovo prikazivanje Božje snage za Izrailj trebalo je da poveća strah okolnih naroda, koji su pratili njihovo kretanje, i da tako pripremi put za njihovu lakšu i potpuniju pobjedu. Kada su vijesti da je Gospod zaustavio vode Jordana pred sinovima Izrailjevim stigle do amorejskih i hananskih vladara, njihova srca su se istopila od straha. Jevreji su već pobijedili pet madijanskih vladara, moćnog Siona, amorejskog vladara i Oga, vladara u Vasanu, pa je sada prelaz preko nabujalog i opasnog Jordana preplašio sve okolne narode. Hanancima, cijelom Izrailju i samom Isusu Navinu, bio je pružen nepobitan dokaz da je živi Bog, Vladar Neba i Zemlje, sa svojim narodom i da ga neće iznevjeriti niti odbaciti.SPP 420.3

Blizu Jordana Jevreji su podigli svoj prvi logor u Hananu. Ovde je Isus Navin obrezao sinove Izrailjeve. I sinovi Izrailjevi stojeći u okolu u Galgalu, slaviše Pashu. Prekid u obavljanju obreda obrezanja poslije pobune u Kadisu neprestano je svjedočio Izrailju da je njihov zavjet s Bogom, koji je taj obred simbolično predstavljao, bio prekršen. Prekid u svetkovanju Pashe, uspomene na njihovo izbavljenje iz Egipta, bio je dokaz Gospodnjeg negodovanja zbog njihove želje da se vrate u zemlju robovanja. Međutim, sada je godinama odbacivanja došao kraj. Još jednom je Bog priznao Izrailj kao svoj narod i znak zavjeta je bio obnovljen. Obred obrezanja obavljen je nad cijelim narodom rođenim u pustinji. Gospod je objavio Isusu Navinu: Danas skidoh s vas sramotu Misirsku. Za uspomenu na taj dan njihov logor je prozvan Galgal, Skidanje.SPP 421.1

Neznabožački narodi potcjenjivali su Boga i Njegov narod zato što su Jevreji propustili da zauzmu Hanan, kao što su očekivali, neposredno poslije izlaska iz Egipta. Neprijatelji su likovali zato što je Izrailj tako dugo lutao kroz pustinju, pa su prezrivo govorili da Bog Jevreja nije dovoljno moćan da ih odvede u Obećanu zemlju. Gospod je upečatljivo pokazao svoju snagu i svoju naklonost, kada je pred svojim narodom zaustavio Jordan, tako da se njihovi neprijatelji više nisu mogli rugati.SPP 421.2

Četrnaestoga dana onoga mjeseca uveče narod je proslavio Pashu u jerihonskoj ravnici. I sjutradan poslije Pashe jedoše od žita one zemlje hljebove prijesne i zrna pržena isti dan. I presta mana sjutradan pošto jedoše žita one zemlje i već ne imaše mane sinovi Izrailjevi, nego jedoše od roda zemlje Hananske one godine. Duge godine potucanja po pustinji su prošle. Izrailjci su konačno bili u Obećanoj zemlji.SPP 421.3