Na Galilejskom moru rađao se dan. Učenici, umorni od beskorisnog noćnog rada, nalazili su se još u čamcima. Isus, došavši na morsku obalu, nadao se da će tu, daleko od naroda, koji ga je stalno okružavao, naći malo mira. Ali narod se i ovdje počeo skupljati oko njega u tolikom broju, da su ga uskoro pritiskivali sa svih strana. Učenici su se čamcima približili obali. Da bi izbjegao navalu mnoštva, Isus je ušao u Petrov čamac i zamolio svog učenika, da se malo otisnu od obale. Tako su ga svi mogli bolje vidjeti i čuti, i iz čamca je počeo da uči one, koji su se nalazili na obali.1Matej 4, 18-22. Marko 1, 16-20. Luka 5, 1-15. IZ 67.3
Broj prisutnih je sve više rastao. Starci, oslanjajući se na štapove, snažni seljaci sa okolnih brežuljaka, ribari, trgovci i rabini, bogati i učeni, ljudi svih godina, vodeći sa sobom bolesne i nevoljne — svi oni su se tiskali da čuju riječi božanskog Učitelja. IZ 67.4
Pošto je završio govor, Isus se obratio Petru, i pozvao ga da se otisne na morsku pučinu i da tamo baci mrežu. Ali Petar je bio obeshrabren. Cijelu noć nije ništa ulovio. Za vrijeme tihih noćnih sati razmišljao je o sudbini Ivana Krstitelja, koji se nalazio usamljen u zatvoru. Razmišljao je o budućnosti, koja je stajala pred Isusom i njegovim učenicima, o slabom uspjehu propovijedanja u Judeji, o zlobi svećenika i rabina. Čak ni u svom poslu nije uspijevao; i, dok je posmatrao prazne mreže, budućnost mu je izgledala tako mračna i obeshrabrujuća. “Učitelju”, rekao je on, čitavu noć smo lovili, ali nismo ništa ulovili; ali na tvoju riječ bacit ću mrežu”. IZ 67.5
Jedino noć je podesno vrijeme za lov mrežom u bistroj jezerskoj vodi. Baciti mrežu danju, poslije bezuspješnog noćnog lova, izgledalo je beskorisno; ali Isus je to zapovjedio, i učenici su poslušali iz ljubavi prema Učitelju. Simon i njegov brat su bacili mreže. Kad su pokušali da ih uzvuku, mreže su se proderale zbog težine riba. Bili su primorani da pozovu u pomoć Jakova i Ivana, i uskoro su obje barke bile tako natovarene, da je prijetila opasnost da potonu. IZ 68.1
Petar nije više mislio na barke niti na njihov teret. Ovo čudo, više nego ikoje drugo, kome je bio svjedok, bilo mu je dokaz Isusove božanske moći. Gledao je u Isusu onoga, koji zapovjeda cijeloj prirodi. Osjećao se nedostojnim u prisustvu božanskog Učitelja. Ljubav prema Učitelju, stid zbog svog nevjerstva, zahvalnost prema Kristovoj milosti, i iznad svega, svijesnost o svom grješnom stanju pred njegovom beskrajnom či-stotom: sva ta osjećanja su ga uzbuđivala. Dok su njegovi drugovi praznili mreže, Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvši: “Gospode, otstupi od mene, jer sam grješan čovjek!” IZ 68.2
Ipak je Petar osjećao da ne može biti bez njega. Gospod mu je odgovorio: ”Ne boj se, od sada ćeš biti lovac ljudi”. Tek kad je Izaija posmatrao Božju svetost i priznao svoju nedostojnost, bila mu je povjerena božanska vijest. Isto tako kad se Petar odrekao sebe i kad je osjetio svoju Zavisnost od božanske sile, bio je pozvan da radi za Krista. IZ 68.3
Prije nego što ih je pozvao da napuste svoje mreže i svoje ribarske čamce, Isus im je dao na znanje, da će se Bog brinuti za njihove potrebe, zato što je svoj čamac dao za evanđeosku službu, Petar je bio bogato nagrađen. Onaj koji je “bogat za sve, koji ga prizivaju”, rekao je: “Dajte i dat će vam se: mjeru dobru, nabijenu i stresenu i prepunu dat će vam u naručje vaše”.2Rim. 10, 12. Luka 6, 38. Tako su bile nagrađene žrtve učenika. Svaka žrtva za njega bit će nagrađena po “velikom bogatstvu njegove milosti”.3Efež. 2, 7. IZ 68.4
Za vrijeme ove žalosne noći provedene na Jezeru, daleko od Krista, učenike je obuzimala sumnja, i oni su se umorili zbog uzaludnog rada. Ali njegovo prisustvo je oživjelo njihovu vjeru i dalo im radost i uspjeh. Tako je i sa nama; bez Krista je naš rad besplodan, i mi smo skloni obeshrabrenju i gunđanju. Ali kad je on uz nas, kad radimo pod njego- vim nadzorom, obradovani smo dokazom njegove sile. Sotonino je djelo da obeshrabri dušu; a Kristovo je da joj ulije vjeru i nadu. IZ 68.5
Duboka pouka, koju je trebalo učenici da nauče ovim čudom namijenjena je i nama: onaj, koju je svojom riječju privukao morske ribe, može privući ljudska srca vezom svoje ljubavi, i tako svoje sluge učiniti lovcima ljudi. IZ 69.1
Ovi ribari iz Galileje bili su jednostavni i neškolovani ljudi; ali Krist, svjetlost svijeta, pripremio ih je za djelo, za koje ih je izabrao. Spasitelj nije prezirao obrazovanost; obrazovanje duha je blagoslov, kada je u Božjoj službi i pod nadzorom njegove ljubavi; međutim Isus nije obraćao pažnju na mudrace svoga vremena; njihova sebičnost i samopouzdanje smetali su im da vole čovječanstvo, koje strada i da postanu suradnici Čovjeka iz Nazareta. Gospod Isus traži suradnju poslušnih oruđa, koja će objaviti njegovu milost. Prvo što treba da učini onaj, koji želi da postane Božji suradnik, jeste da nauči da ne gaji samopouzdanje; samo na taj način možemo postati slični Kristu u karakteru. To se ne postiže školskim znanjem, nego mudrošću, koja se stiče jedino kod božanskog Učitelja. IZ 69.2
Isus je izabrao ribare, koji nisu bili prožeti predanjima i zabludama svoga vremena: ljude po prirodi obdarene, ponizne i željne nauke, koje je mogao pripremiti za svoju službu. U svakodnevnom životu susrećemo ljude, koji vrše najobičnije dužnosti, i koji imaju, iako nisu svijesni, sposobnosti koje, kada bi ih razvili, učinile bi ih slavnima. Dodir vješte ruke probuđuje uspavane sposobnosti. Takvi ljudi bili su pozvani da postanu Kristovi suradnici i imali su preimućstvo da mu se pridruže. Veliki ljudi ovoga svijeta nisu nikada imali takvog Učitelja. Kada su učenici izašli iz Spasiteljeve škole, to više nisu bili prosti i neobrazovani ljudi. Oni su se duhom i karakterom približiili Kristu, i kad su ih ljudi vidjeli, odmah su znali da su bili sa Isusom. IZ 69.3
Odgoj se ne sastoji samo u iznošenju znanja: to je takođe davanje oživljujuće energije, koja se prima dodirom uma sa umom, duše sa dušom. Samo život rađa život. Koliko li je preimućstvo bilo za učenike, koji su tri godine bili u svakodnevnom dodiru sa ovim božanskim životom iz koga izviru sva dobra, kojima se obogatio svijet. Više od svih svojih drugova, Ivan, ljubljeni učenik, bio je pod utjecajem tog veličanstvenog života. “Jer život se javi, i vidjesmo ga, i svjedočimo, i javljamo život vječni, koji bješe u Ocu i javi se nama”. “I od punine njegove mi svi primismo blagodat za blagodaću.”41. Iv. 1, 2. Ivan 1, 16. IZ 69.4
Apostoli Gospodnji nisu imali u sebi ničeg da se sobom hvale. Uspjeh, koji su imali u radu, pripisivali su jedino Bogu. Život tih ljudi i slavno djelo, za koje ih je Bog osposobio da ga izvrše, pokazuju, šta je Bog voljan učiniti za sve one, koji su vjerni i poslušni. IZ 69.5
Tko Krista najviše ljubi, učinit če najviše dobra. Nema granice kori- snoj djelatnosti onoga, koji, odrekavši se sebe. daje u svom srcu mjesta Duhu Svetome i posvečuje cio svoj život Bogu. Ako se ljudi potčine po- trebnoj disciplini ne žaleči se i ne sustajuči na putu, Bog če ih iz časa u čas i iz dan u dan poučavati. Bog želi da otkrije svoju milost. On če učiniti da kroz ljude, kao njegova oruda, obilno teče voda spasenja na njegov narod, ako ovaj otkloni sve smetnje. Kad bi se jednoštavne ljude ohrabrilo da učine sve dobro što mogu učiniti, kad se ne bi zadržavala njihova revnost, onda bi Krist imao stotine radnika tamo, gdje sada ima samo jednoga. IZ 70.1
Bog uzima ljude kakvi jesu i izgraduje ih za svoju službu, samo ako mu se predaju. Kad dušą primi Božjeg Duha, on oživljuje sve njene spo- sobnosti. Kada se netko potpuno posveti Bogu, on se pod vodstvom Sve- tog Duha skladno razvija i osposobljava da shvati i ispuni Božje zahtjeve. Slab i kolebljiv karakter postaje jak i čvrst. Stalnom pobožnošču krščanin pomalo stvara izmedu sebe i Krista tako usku vezu, da postepeno postaje duhom i karakterom sličan njemu. Kroz ovu vezu sa Kristom proširit če se njegov vidik. Njegov če se um izoštriti i njegov če sud biti pravedniji. Sunce pravde če svojom snagom oživjeti onoga, koji želi da se posveti Kristovoj službi, i on če radati obilne plodove na slavu Boga. IZ 70.2