Sotona pristupa čovjeku sa svojim iskušenjima, prerušen u anđela svjetlosti, kao što se približio Kristu u pustinji. On se trudi da oslabi čovjeka fizički i moralno, da bi lakše zavladao njime i trijumfirao nad njegovom propašću. Svojim iskušenjima uspijeva da zavede čovjeka da ugađa svojim prohtje- vima ne misleći na posljedice. Sotona zna da čovjek ne može vršiti svoje dužnosti prema Bogu i bližnjima ako upropašćuje sposobnosti koje mu je Bog povjerio. Mozak je kapital tijela. Ako bilo kojom pretjera- nošću čovjek oslabi svoje umne moći, on postaje nesposoban da shvaća vječne stvari. PMK 163.4
Odnos između zdravlja i izgradnje karaktera. — Bog ne dozvoljava čovjeku da gazi zakone svog bića. Ali čovjek se popuštanjem sotonskim iskušenjima predaje neumjerenosti, podvrgavajući tako svoje više sposobnosti apetitu i niskim nagonima. Kad ove loše osobine nadvladaju, čovjek koji je stvoren malo nižim od anđela, sa talentima koji mogu da se razviju do najvišeg stupnja, predaje se utjecaju sotone. Sotona ima lak pristup k onima koji su robovi svojih prohtjeva. Svojom neumjerenošću čovjek gubi polovinu i čak dvije trećine svojih fizičkih, umnih i moralnih moći i postaje igračka neprijatelja. PMK 164.1
Ako čovjek želi jasno uočiti sotonine obmane, onda treba da drži svoje tjelesne prohtjeve pod kontrolom razuma i savjesti. Za izgradnju kršćanskog karaktera neophodno je potrebno da čovjek savjesno i energično vježba više sposobnosti uma. Naša umna snaga ili slabost ima veliki utjecaj na našu korisnost u ovom svijetu i na naše konačno spasenje. Veliko neznanje vlada u pogledu božanskog zakona koji upravlja našom fizičkom prirodom. Neumjerenost u svim svojim oblicima je prijestup zakona našeg bića. Fizičke i umne slabosti dobijaju nečuvene razmjere. Sotona čini grijeh privlačnim okružavajući ga oreo- lom vidjela; on voli da kršćanski svijet zadrži pod vlašću rđavih običaja, kao što to čini sa neznaboš- cima, i da vlada nad njima pomoću grešnih prohtjeva. PMK 164.2
Ponižavajući utjecaj neumjerenosti. — Razumni ljudi i žene čije su moralne moći otupjele neumjerenošću bilo koje vrste, mnogim svojim navikama stoje samo malo iznad neznabožaca. Sotona se stalno trudi da udalji ljude od spasonosne svjetlosti, da ih potčini običajima i modi, i da u njima uguši svaku brigu za fizičko, umno i moralno zdravlje. Naš veliki neprijatelj zna dobro da ako strast i prohtjevi zagospodare, fizičko zdravlje i umna snaga bit će žrtvovani na oltar uživanja, i čovjek onda ide u susret svojoj brzoj propasti. Ako, naprotiv, čovjek rasvijetljena uma drži uzde, vlada niskim nagonima i podvrgava ih moralnim moćima, onda sotona zna da će njegova iskušenja imati malo izgleda na uspjeh. PMK 164.3
Veliki dio kršćanskog svijeta nema više pravo da se naziva kršćanima. Njihove navike, njihova nastranost i cjelokupno postupanje sa svojim tijelom u suprotnosti su sa fizičkim zakonima i biblijskim načelima. Svojim načinom života sami prouzrokuju svoje fizičko stradanje i duhovne i moralne slabosti. PMK 165.1
Potrebno je da vladamo sobom. — Našim tijelom treba da gospodare najplemenitije moći našeg bića. Naša volja, podvrgnuta samo Bogu, treba da vlada nad strastima. Razum, vladar našeg tijela, posvećen božanskom milošću, treba da vlada našim životom. PMK 165.2
Božji zahtjevi moraju duboko prožimati našu savjest; ljudi i žene moraju razumjeti svoju dužnost: da budu čisti, da vladaju sobom, da se oslobode svih niskih prohtjeva i svake ponižavajuće navike. Treba da su prožeti mišlju da su sve naše umne i fizičke moći dar Božji i da treba brižljivo da se sačuvaju za njegovu službu. PMK 165.3