Ovo poglavlje temelji se na Djelima 9,23-31; 22,17-21 PO 207.1
Pavao se sada vratio u Damask i hrabro propovijedao u Isusovo ime. Njegovoj se mudrosti i dokazima Židovi nisu mogli suprotstaviti i zato su se posavjetovali kako bi njegov glas utišali silom. To im je bio jedini način da se riješe uzroka. Odlučili su ga ubiti. No apostol je bio upozoren. Danju i noću budno su čuvali gradska vrata da spriječe njegov bijeg. Zabrinuti, učenici su se u molitvi obratili Bogu. Malo su spavali jer su bili zauzeti smišljanjem načina i sredstava za Pavlov bijeg. Najzad su smislili plan da će ga kroz prozor spustiti noću u košari preko zida. Na ovaj ponižavajući način Pavao je pobjegao iz Damaska. PO 207.2
Tada je nastavio svoj put za Jeruzalem u želji da se upozna s apostolima, posebno s Petrom. Jako se pribojavao susreta s galilejskim ribarom koji je živio, molio se i razgovarao s Isusom dok je bio na Zemlji. Cijelim srcem je čeznuo da se sretne s vođom apostola. Kako je ušao u Jeruzalem, gledao je na grad i hram drugim očima. Znao je da se nad njega nadvio Božji sud. PO 207.3
Gnjev i ljutnja Židova zbog Pavlovog obraćenja nisu poznavali granice. No on je bio čvrst kao stijena i u sebi se radovao što će svoje predivno iskustvo podijeliti sa svojim prijateljima da bi mogli promijeniti svoju vjeru kao što je to učinio on, i povjerovati u Isusa. Bio je vrlo savjestan u svojoj pobuni protiv Krista i Njegovih sljedbenika, ali kad je bio zaustavljen i osvjedočen u svoj grijeh, smjesta je odbacio svoje zle putove i prihvatio Isusovu vjeru. Sada je bio potpuno uvjeren da kad njegovi prijatelji i bivši suradnici čuju pod kojim se okolnostima dogodilo njegovo čudesno obraćenje i kad vide kakva se promjena dogodila u ponosnom farizeju koji je progonio i predavao na smrt one koji su vjerovali u Isusa, Božjeg Sina, i oni će se jednako tako osvjedočiti o svojem pogrešnom putu i priključiti se redovima vjernika. PO 207.4
Pokušao se približiti svojoj braći, učenicima; ali njegova tuga i razočaranje su bili veliki kad je otkrio da ga neće primiti kao svojega. Sjetili su se njegovih bivših progona, sumnjali su u njegovu iskrenost i smatrali su da ih želi zavarati i uništiti. Istina, oni su čuli za njegovo predivno obraćenje, ali kako se nakon toga odmah povukao u Arabiju i o njemu više ništa nisu čuli, nisu se pouzdali u govorkanja o njegovoj velikoj promjeni. PO 208.1