Pitanja koja su na taj način bila iznesena saboru na razmatranje, predstavljala su naizgled nepremostivu teškoću, bez obzira na svjetlost u kojoj će se rješavati. Međutim, Sveti Duh je u stvarnosti već razriješio ovaj problem, od čijeg je rješavanja zavisio napredak, pa čak i opstanak hrišćanske Crkve. Bog je apostolima darovao blagodat, mudrost i posvećeno rasuđivanje da bi mogli da razriješe ovaj složeni problem. IO 228.1
Petar je zaključio da je sam Bog razriješio ovo pitanje kada je istu silu izlio i na neobrezane neznabošce i na obrezane Jevreje. Sjetio se svoga viđenja, kada mu je Bog pokazao platno puno svih vrsta četveronožnih (306) životinja i rekao da ih pokolje i pojede; i kada je odbio, govoreći da nikada nije jeo ništa pogano ili nečisto, da mu je Bog odgovorio: „Ono što je Bog očistio, nemoj ti nazivati nečistim!” IO 228.2
Izjavio je: „Bog, koji poznaje srca, posvjedočio je za njih, dajući im Svetoga Duha, kao što je to učinio i nama; i nije načinio nikakve razlike između nas i njih, čisteći vjerom srca njihova. I sada, zašto kušate Boga, stavljajući jaram na vrat učenika koji ni mi ni naši oci nismo bili u stanju da nosimo?” IO 228.3
Ovaj jaram nije bio zakon od Deset zapovijesti, kao što tvrde oni koji se protive obaveznim zahtjevima zakona; već je Petar govorio o ceremonijalnom zakonu koji je bio ukinut i poništen Hristovim raspećem. Ovo Petrovo izlaganje je na saboru stvorilo atmosferu u kojoj se razumno mogao saslušati izveštaj Pavla i Barnabe, koji su iznosili svoje iskustvo u radu među neznabošcima. IO 228.4