Je li Gospodnja namjera da se pred umovima mladih i djece uzdižu lažna načela, lažno prosuđivanje i izvrtanje činjenica? Hoćemo li našim studentima prikazati poganska i nevjernička mišljenja kao vrijedan dodatak njihovom znanju? Djela najintelektualnijeg skeptika djela su nedostojnog uma u službi neprijatelja. Mogu li oni koji tvrde da su reformatori, da vode djecu i mlade pravim putem, putem postavljenim da njime hode Gospodnji otkupljenici, zamisliti da bi Bog dao mladima da proučavaju ono što će pogrešno prikazati Njegov karakter i predstaviti Ga u lažnom svjetlu? Mogu li mišljenja nevjernika, misli razvratnih ljudi biti dostojne pozornosti studenata zato što su proizvod ljudi kojima se svijet divi kao velikim misliocima? Hoće li ljudi koji tvrde da vjeruju u Boga skupljati izraze i mišljenja ovih neposvećenih pisaca i čuvati ih kao skupocjene dragulje da bi ih svrstali među blaga uma? Bože sačuvaj! (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 25,26) SZC 263.2