Veliki su blagoslovi obuhvaćeni svetkovanjem subote i Bog želi da nam subota bude dan radosti. Prilikom osnivanja subote vladala je radost. Bog je sa zadovoljstvom gledao na rad svojih ruku. Sve što je stvorio rekao je da je “veoma dobro” (Postanak 1,31). Nebo i Zemlja bili su ispunjeni radošću. “Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani.” (Job 38,7) Premda je na svijet došao grijeh i oštetio Božje savršeno djelo, Bog nam još uvijek daje subotu kao svjedoka da je On svemoguć, beskonačan u dobroti i milosrđu i da je sve stvorio. Svetkovanjem subote naš nebeski Otac želi sačuvati spoznaju o sebi među ljudima. On želi da subota skreće naše misli na Njega kao pravoga i živoga Boga i da poznavanjem Njega imamo život i mir. SZC 326.1
Kad je Bog izbavio svoj narod Izraela iz Egipta i povjerio mu svoj Zakon, poučio ga je da će se svetkovanjem subote razlikovati od idolopoklonika. Po tome su se razlikovali oni koji su priznavali Božju vladavinu i oni koji Ga nisu prihvatili kao svojega Stvoritelja i Kralja. “Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca”, rekao je Gospodin. “Stoga neka Izraelci drže subotu — svetkujući je od naraštaja do naraštaja — kao vječni savez.” (Izlazak 31,17.16) SZC 326.2
Kao što je nekada bila znak koji je obilježavao Izraelce kad su izišli iz Egipta i ušli u zemaljski Kanaan, subota je isto tako znak kojim je obilježen Božji narod dok izlazi iz svijeta i ulazi u nebeski počinak. Subota je znak odnosa između Boga i Njegovog naroda, znak da narod poštuje Njegov Zakon. Po njemu se Njegovi odani podanici razlikuju od prijestupnika. SZC 326.3
Krist je objavio u vezi sa subotom iz stupa od oblaka: “Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem.” (Izlazak 31,13) Subota koja je objavljena svijetu kao znak Boga Stvoritelja, također je i znak Boga koji posvećuje. Sila koja je sve stvorila obnavlja dušu da bude nalik Njemu. Za one koji svetkuju subotnji dan ona je i znak posvećenja. Pravo posvećenje je sklad s Bogom, sjedinjavanje s Njim u karakteru. Ono se prima poslušnošću onim načelima koja su preslika Njegovog karaktera. Subota je i znak poslušnosti. Onaj tko od srca poštuje četvrtu zapovijed, poštovat će i cijeli Zakon. SZC 326.4
Nama je, kao i Izraelu, subota dana kao “vječni savez”. Za one koji poštuju Božji sveti dan, subota je znak da ih Bog priznaje kao svoj izabrani narod. To je dokaz da će On ispuniti Savez koji je s njima sklopio. Svaka duša koja prihvaća taj znak Božje vladavine stavlja se pod zaštitu božanskog, vječnog Saveza. Ona se vezuje za zlatni lanac poslušnosti u kojem je svaka karika jedno obećanje. (Testimonies for the Church , sv. 6, 349, SZC 327.1