Gospodin je na samom početku četvrte zapovijedi rekao: “Sjeti se.” Znao je da će čovjek u mnoštvu briga i nedoumica biti u kušnji neopravdano izbjegavati potpuno ispunjenje zahtjeva Zakona i zaboraviti njegovu svetu važnost. Zato je rekao: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni.” (Izlazak 20,8) SZC 327.2
Cijelog tjedna trebamo misliti na subotu i pripremati se za svetkovanje u skladu sa zapovijedi. Subotu ne smijemo smatrati samo propisom Zakona, već trebamo razumjeti njezino duhovno značenje za cijeli naš život. Svi koji poštuju subotu kao znak između sebe i Boga pokazujući da je On Bog koji ih posvećuje, poštovat će načela Njegove vladavine. Oni će u svoj svakidašnji život unositi zakone Njegova kraljevstva. Svakodnevno će se moliti da na njima počiva posvećenje subote. Svakog dana imat će Kristovo društvo i pokazat će primjerom savršenstvo Njegovog karaktera. Svakoga dana svijetlit će drugima svojim dobrim djelima. SZC 327.3
U svemu što se tiče uspjeha u Božjem djelu, prve pobjede u životu trebaju biti izvojevane u domu. Tu treba započeti s pripremama za subotu. Roditelji trebaju imati na umu preko cijeloga tjedna da je njihov dom škola u kojoj se njihova djeca trebaju pripremiti za kraljevski dvor na Nebu. Neka njihove riječi budu ispravne. Iz njihovih usta ne trebaju izlaziti riječi koje njihova djeca ne smiju čuti. Neka ne bude razdražljivog duha. Roditelji, živite u tjednu kao da ste pred očima svetoga Boga koji vam je dao djecu da ih odgojite za Njega. Vježbajte za Njega malu crkvu u svojemu domu kako bi u subotu svi bili spremni pokloniti se Gospodinu u Njegovom svetištu. Svakog jutra i večeri vodite pred Njega svoju djecu koju je On kupio svojom krvlju. Poučite ih da je njihova najveća dužnost i prednost da ljube Boga i da Mu služe. SZC 327.4
Kada se na ovaj način sjećamo subote, tjelesnim stvarima neće biti dopušteno da ugrožavaju duhovne. Nijedna dužnost koja se mogla ispuniti za šest radnih dana neće ostati za subotu. Tijekom tjedna naša tjelesna snaga neće se toliko iscrpiti zemaljskim poslovima da bismo u dan u koji je Gospodin počinuo i bio osvježen, bili toliko umorni da ne prisustvujemo bogoslužju. SZC 328.1
Iako se pripremamo za subotu tijekom cijeloga tjedna, petak treba ipak biti dan posebne pripreme. Preko Mojsija Gospodin je sinovima Izraelovim rekao: “Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra.” “Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolače.” (Izlazak 16,23; Brojevi 11,8) Dakle, Izraelci su morali posebno pripremiti hranu koju im je Bog dao s Neba. Gospodin im je rekao da ovaj posao obave u petak, u dan pripreme. SZC 328.2
Neka priprema za subotu bude dovršena u petak. Pobrinite se da sva odjeća bude spremna i hrana skuhana. Ulaštite cipele i okupajte se. To je moguće postići. Ako vam postane pravilom, postići ćete. Subotom ne treba popravljati odjeću, kuhati hranu, tražiti užitke ili raditi bilo koji svjetovni posao. Prije zalaska sunca ostavite sav svjetovni posao po strani, a svjetovne časopise stavite dalje od očiju. Roditelji, objasnite svojoj djeci vaš posao i njegovu svrhu, a ona neka vam pomognu u pripremama kako biste subotu mogli svetkovati po zapovijedi. SZC 328.3
Granice subote trebamo ljubomorno čuvati. Sjećajte se da je svaki trenutak posvećen, sveto vrijeme. Kad god je moguće, poslodavci trebaju svojim radnicima dati slobodne sate od petka u podne do početka subote. Dajte im vremena za pripremu da bi mogli dočekati dan Gospodnji dobrodošlicom i mirom u mislima. Takvim potezom nećete izgubiti ni u zemaljskim stvarima. SZC 329.1
Postoji još jedan posao na koji treba obratiti pozornost u dan pripreme. Tog dana treba odložiti sve razmirice među braćom, u obitelji ili crkvi. Istjerajte iz duše svu gorčinu, gnjev i zlobu. U poniznom duhu “ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga” (Jakov 5,16). (Testimonies for the Church , sv. 6, 353-356) SZC 329.2
Sve što Nebo smatra prijestupom svete subote treba ostaviti nedorečeno i neobavljeno, da bi se reklo ili obavilo nakon subote. Bog zahtijeva da se subotom ne samo suzdržimo od tjelesnog rada, već i da izvježbamo um da se bavi svetim temama. Četvrtu zapovijed kršimo kad razgovaramo o svjetovnim stvarima ili kad se upuštamo u lakomislene i beznačajne razgovore. Razgovarati o svemu i svačemu što nam padne na um, znači govoriti o privatnim stvarima. Svako odstupanje od onoga što je pravo izlaže nas ropstvu i osudi. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 2, 586,587) SZC 329.3