Go to full page →

Pohađanje škole subotom SZC 335

Tko god posluša četvrtu zapovijed, zaključit će da se između njega i svijeta povlači crta koja ih razdvaja. Subota je ispit i nije ljudski, već Božji zahtjev. Po njoj će se razlikovati oni koji služe Bogu od onih koji Mu ne služe i u ovoj će točki doći do posljednjeg velikog sukoba između istine i zablude. SZC 335.2

Neki naši vjernici šalju svoju djecu subotom u školu. Nisu to morali učiniti, ali školske vlasti su dale do znanja da neće primiti djecu ako ne budu prisustvovala šest dana. U nekim od ovih škola učenici nisu samo upućeni na učenje običnih predmeta, nego su poučavani različitim vrstama rada. I oni koji tvrde da vrše zapovijedi slali su svoju djecu subotom u školu. Neki su roditelji pokušali opravdati svoj stav Kristovim riječima da je dobro činiti po Zakonu u subotnji dan. Ali prema istom zaključivanju i muškarci bi mogli raditi subotom jer moraju zaraditi za kruh za svoju djecu pa tako nema granica, nema granične crte koja bi pokazala što treba, a što ne treba činiti. SZC 335.3

Naša braća ne mogu očekivati Božje odobravanje dok svoju djecu šalju tamo gdje ne mogu biti poslušna četvrtoj zapovijedi. Ona trebaju nastojati s vlastima postići neki dogovor prema kojem bi njihova djeca dobila ispričnicu zbog nedolaska u školu u sedmi dan. Ako u tome ne uspiju, njihova je dužnost jasna — trebaju biti poslušni Božjim zahtjevima bez obzira na cijenu. SZC 336.1

Neki će tvrditi da Gospodin nije tako strog u svojim zah tjevima; da nije njihova dužnost da strogo svetkuju subotu po tako veliku cijenu ili da se stave u položaj gdje će doći u sukob sa zakonima zemlje. Ali upravo će to biti ispit hoćemo li poštovati Božji zakon iznad svih ljudskih zahtjeva. To će pokazati razliku između onih koji poštuju Boga i onih koji Ga ne poštuju. U tome ćemo pokazati svoju odanost. Povijest Božjeg postupanja s Njegovim narodom u svim vjekovima pokazuje da On zahtijeva apsolutnu poslušnost. SZC 336.2

Ako roditelji dopuštaju svojoj djeci da stječu obrazovanje u svijetu i subotu učine običnim danom, Bog ne može staviti na njih svoj pečat. Bit će uništena zajedno sa svijetom i neće li njihova krv počivati na roditeljima? Ali ako vjerno poučavamo svoju djecu Božjim zapovijedima, dovedemo ih u pokornost roditeljskoj vlasti i onda ih s vjerom i molitvom predamo Bogu, On će surađivati s našim nastojanjima jer je to obećao. A kad razorni bič prođe zemljom, ona se s nama mogu sakriti u Gospodnje sklonište. (Historical Sketches of SDA Missions, 215—217) SZC 336.3