Najveća je drskost kad smrtni čovjek pokušava načiniti kompromis sa Svemogućim kako bi postigao svoje sitne, zemaljske interese. Povremeno prestupanje subote radi svjetovnih poslova bezobzirno je kršenje Zakona kao i potpuno odbacivanje, jer time činimo Gospodnje zapovijedi ovisnima o prilikama. Sa Sinaja je grmjelo: “Bog sam ljubomoran.” Onaj koji izjavljuje da kažnjava grijeh otaca — onih koji Ga mrze — na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazuje milosrđe tisućama koji Ga ljube i vrše Njegove zapovijedi, ne prihvaća djelomičnu poslušnost niti podijeljeni interes. Nije mala stvar opljačkati bližnjega i velika ljaga počiva na onome koji je kriv za takvo što; ali onaj koji se ne libi prevariti svojega bližnjega, bez stida će svojemu nebeskom Ocu oteti vrijeme koje je On blagoslovio i odvojio za posebnu svrhu. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 4, 228) SZC 336.4
Trebamo se čuvati u riječima i mislima. Za one koji subotom raspravljaju o poslovnim stvarima i stvaraju planove, Bog smatra kao da su se bavili stvarnim poslovima. Da bismo svetkovali subotu, mi ne smijemo dopustiti svojem umu da se bavi stvarima svjetovnog karaktera. (Historical Sketches of SDA Missions , 218) SZC 337.1
Bog je progovorio i On očekuje da čovjek posluša. On ne pita je li mu to zgodno ili nije. Gospodar života i slave nije mislio na svoju udobnost i užitak kad je napustio svoje visoko zapovjedničko mjesto i postao čovjek boli i upoznat s tugom, prihvaćajući sramotu i smrt kako bi izbavio čovjeka od posljedica njegove neposlušnosti. Isus je umro ne zato da izbavi čovjeka u njegovim grijesima, nego od njegovih grijeha. Čovjek treba napustiti svoje zle putove i slijediti Kristov primjer, uzeti Njegov križ i poći za Njim odričući se sebe i slušajući Boga bez obzira na cijenu. SZC 337.2
Okolnosti neće opravdati nikoga tko radi subotom radi svje-tovnog dobitka. Kad bi Bog opravdao jednoga, mogao bi opravdati sve. Zašto brat L, koji je siromašan, ne bi mogao raditi subotom da zaradi za život i time bolje opskrbi svoju obitelj? Zašto ne bi mogla druga braća, ili svi mi, svetkovati subotu samo kad nam je to zgodno? Glas sa Sinaja odgovara: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.” (Izlazak 20,9.10) SZC 337.3
Tvoje godine nisu izgovor da ne budeš poslušan božanskim zapovijedima. Abraham je u svojoj starosti bio teško kušan. Go-spodnje riječi činile su se strašnima i nezasluženima tom duboko pogođenom starcu, ali on nikada nije posumnjao u njihovu opravdanost niti je pokazao neposlušnost. Mogao je govoriti kako je star i slab i da ne može žrtvovati sina koji je bio radost njegova života. Mogao je podsjetiti Gospodina da se Njegova zapovijed sukobljava s obećanjima koja je dobio u vezi s ovim sinom. Ali Abrahamovu poslušnost nije pratilo mrmljanje ili prijekor. On se savršeno pouzdao u Boga. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 4, 229-231) SZC 337.4
Isusovi propovjednici trebaju koriti one koji zaboravljaju na svetkovanje subote. Oni trebaju ljubazno i svečano ukoriti one koji subotom vode svjetovne razgovore, a istodobno tvrde da su njezini svetkovatelji. Oni trebaju poticati na štovanje Boga svetkovanjem Njegovog svetog dana. SZC 338.1
Nitko si ne bi trebao uzeti slobodu da sveto vrijeme provede u besposličenju. Bogu nije drago kad svetkovatelji subote provode velik dio subotnjeg dana spavajući. Time pokazuju nepoštovanje prema svojemu Stvoritelju jer svojim primjerom pokazuju kako im je šest dana previše dragocjeno da bi ih proveli odmarajući se. Moraju zarađivati ako treba i lišavanjem potrebnog sna, koji će nadoknaditi tako što će prespavati sveto vrijeme. Onda se izgovaraju: “Subota je dana za odmor. Neću se lišiti odmora pohađanjem sastanaka jer mi je odmor potreban.” Takvi pogrešno koriste sveti dan. Oni bi posebno tog dana trebali zainteresirati svoju obitelj za njegovo svetkovanje i okupiti se u molitvenom domu, bilo s nekolicinom ili s mnogima. Svoje vrijeme i snagu trebaju posvetiti duhovnom uzdizanju, kako bi ih božanski utjecaj subotnjeg počinka mogao pratiti čitav tjedan. Od svih dana u tjednu nijedan nije tako pogodan za razvijanje duhovnih misli i osjećaja kao subota. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 2, 587,588) SZC 338.2
Da je subota uvijek bila svetkovana, nikada ne bi bilo nijednog ateista ili idolopoklonika. Ustanova subote, koja potječe iz Edena, stara je kao i sama Zemlja. Svetkovali su je svi patrijarsi, od stvaranja nadalje. Izraelce su tijekom ropstva u Egiptu njihovi nadglednici prisiljavali da krše subotu i oni su u velikoj mjeri izgubili svijest o njezinoj svetosti. Kad je na Sinaju objavljen Božji zakon, prve riječi četvrte zapovijedi glasile su: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni”, pokazujući tako da subota nije uspostavljena tada, već se upućuje na njezino podrijetlo u vrijeme stvaranja. Da bi izbrisao Boga iz ljudskog uma, Sotona je namjeravao srušiti ovaj veliki spomenik. Ako može navesti ljude da zaborave svojega Stvoritelja, oni neće ulagati napore da se odupru sili zla i sigurno će postati Sotonine žrtve. (Patrijarsi i proroci, 274) SZC 338.3