Katkada se kaže da je nevjernička strana naklonjena vjeri i da je to sve što treba očekivati od nje, osim jednoga - ona nije kršćanin. Premda zdrav razum može vjerničkoj strani ukazati na nepodobnost bračne veze s nevjernikom, u devet od deset slučajeva pobjeđuju sklonosti. Duhovno opadanje počinje onog trenutka kad se pred oltarom učini zavjet. Od tog trenutka počinje sve više i više slabjeti revnost za vjeru i nestajati jedno uporište za drugim, dok se oboje ne nađu pod Sotoninim crnim barjakom. Već za vrijeme svadbene svečanosti duh svijeta likuje nad savješću, vjerom i istinom. U novom se domu ne poštuje vrijeme za molitvu. Mladoženja i mlada izabrali su jedno drugo i napustili Isusa. SZC 150.3
Isprva nevjernička strana ne pokazuje protivljenje, ali kada se iznese biblijska istina radi pozornosti i razmatranja, odjednom se javlja osjećaj: “Udala si se za mene i znala si tko sam. Ne želim da me uznemiravaš. Želim da znaš da je odsad zabranjen svaki razgovor o tvojim posebnim gledištima.” Ako vjernik želi pokazati posebno zanimanje za svoju vjeru, to bi moglo izgledati kao neljubaznost prema onome tko ne mari za kršćansko iskustvo. SZC 151.1
Vjernička strana smatra da u prvim danima braka mora donekle popustiti drugu kojega je izabrala. Društvene, svjetovne zabave su u redu. Isprva se unutarnji osjećaji vjernika bune protiv toga, ali ljubav prema istini sve više slabi i vjera se na kraju mijenja u sumnju i nevjerovanje. Nitko ne bi očekivao da će nekoć čvrst, savjestan i posvećen Kristov sljedbenik ikada početi sumnjati i kolebati se kao sada. O, kakva je promjena nastala zbog ovako nerazumnog braka! SZC 151.2
Opasno je ulaziti u svjetovnu vezu. Sotona dobro zna da brak mnogih mladića i djevojaka znači kraj njihovog vjerskog iskustva i korisnosti. Oni su izgubljeni za Krista. Neko vrijeme mogu nastojati živjeti kršćanskim životom, ali svi njihovi napori idu protiv stalnog utjecaja sa suprotne strane. Nekada su smatrali prednošću i radošću da govore o svojoj vjeri i nadi, ali više nemaju volje da govore o tome znajući da onaj s kojim su povezali svoju sudbinu za to ne mari. Na kraju u njihovom srcu umire vjera u dragocjenu istinu, a Sotona lukavo plete oko njih mrežu sumnje. SZC 151.3
“Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?” (Amos 3,3) “Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.” (Matej 18,19) Kako je stran ovaj prizor! Dok se jedno od onih koji su tako čvrsto vezani moli Bogu, drugi je ravnodušan i nemaran; dok jedan traži put za vječni život, drugi je na širokom put koji vodi u propast. SZC 151.4
Stotine ljudi žrtvovali su Krista i Nebo zato što su sklopili brak s neobraćenom osobom. Zar za njih ljubav i zajednica s Kristom ima tako malu vrijednost da daju prednost zajednici s jadnim smrtnikom? Zar tako malo cijene Nebo da su voljni staviti na kocku njegove vječne radosti zbog onoga koji ne voli dragocjenog Spasitelja? SZC 152.1