Štednja i samozataja.

U svakoj grani Božjeg djela potrebna je štedljivost. Mladež današnjega dana zanemaruje i prezire štednju i drže je za uskogrudnost i škrtost. Ali štednja je spojiva sa najširim pojmovima darežljivosti i osjećajima. Gdje nema štednje, tamo ne može biti ni prave darežljivosti. Nije sramota razmišljati kako bi se i ostaci mogli upotrijebiti. Kada je Krist učinio ono veliko čudo, rekao je: “Skupite komade što pretekoše, da ništa ne propadne”. Iv. 6, 12.KPR 55.1

Cesto se izdaju znatne svote za hotelske račune, koji su apsolutno nepo- trebni. Pionirima ove objave božje djelo bilo je tako drago, da su rijetko ručali u gostionici, iako je tamo bilo vrlo jeftino. Ali mladi ljudi i žene obično nisu odgojeni u štedljivosti i zato se kod njih pojavljuje rasipnost. U nekim obiteljima ima toliko lakoumne rasipnosti, da bi rasipane stvari dostajale za uzdržavanje još jedne obitelji. Kada bi naši mladi ljudi na svojim putovanjima vodili točan račun o svakome izdatku, onda bi im se tek otvorile oči i oni bi uvidjeli svoju pogrešku. Od njih se ne traži, da se odreknu toploga jela, kao što su to činili prvi radenici na svojim putovanjima, ali oni mogu svoje prave potrebe podmirivati sa manjim izdacima, nego što to čine danas. Ima mnogo naših članova, koji čine samoprijegor, da mogu Božjem djelu dodavati potrebna sredstva; zar da onda radenici u Gospodinovoj službi ne ograničuju što više svoje potrebe? Bilo bi dobro, kada bi si svi naši radenici utuvili u glavu povijest valdenških misionara i slijedili njihov primjer samoprijegora.KPR 55.2