Poglavlje 31.—Djelovanje zlih duhova

Veza vidljivog svijeta sa nevidljivim, služba Božjih anđela i djelovanje zlih duhova jasno su otkriveni u Bibliji i nerazdvojivo povezani sa historijom ljudskog roda. Postoji sve veća sklonost da se sumnja u postojanje sotone, a s druge strane, na svete anđele koji su “poslani na službu onima koji će naslijediti spa-senje” (Jevrejima 1, 14) gleda se kao na duhove preminulih. Ali Sveto pismo nas ne uči samo o postojanju dobrih i zlih anđela nego nam donosi neosporne dokaze da to nisu bestjelesni duhovi umrlih ljudi.VB 415.1

Anđeli su postojali i prije stvaranja čovjeka, jer kada su polagani temelji zemlje, “pjevale su zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu”. (O Jobu 38, 7.) Poslije čovjekovog pada U grijeh, anđeli su bili poslani da čuvaju drvo života, a tada još nije umrlo ni jedno ljudsko biće. Anđeli su po svojoj prirodi viša bića od čovjeka, jer psalmista kaže da je Bog načinio čovjeka “malo manjim od anđela”. (Psalam 8, 5.)VB 415.2

Sveto pismo nas izvještava o broju, sili i slavi nebeskih bića, o njihovom odnosu prema Božjoj vladavini i o njihovoj vezi sa planom spasenja. “Gospod nad vojskama postavi prijesto svoj, carstvo njegovo svim vlada.” A prorok veli: “Čuh glas anđela mnogih oko prijestola.” Oni stoje u prisutnosti Cara nad carevima — “silni krijepošću, koji izvršuju riječ njegovu, slušajući glas riječi njegove”. (Psalam 103, 19-21; Otkrivenje 5, 11.) Deset hiljada po deset hiljada i hiljade hiljada bilo je nebeskih glasnika koje je vidio prorok Danijel. (Danijel 7, 10.) Apostol Pavao veli da ima “mnogo hiljada anđela”. (Jevrejima 12, 22.) Kao Božji glasnici, oni lete “kao munja”, sjajni u svojoj slavi i brzi u svome letu. (Ezehijel 1, 14.) Anđeo koji se pojavio kod Kristovog groba bio je po izgledu “kao munja, a odijelo njegovo kao snijeg”, tako da su stražari od straha drhtali, “i postali kao mrtvi”. (Matej 28, 3. 4.) Kad je Senaherib, oholi Asirac, hulio na Boga i rugao mu se, i prijetio Izraelu propašću, “iste noći anđeo Gospodnji izađe i pobi u okolu asirskom sto i osamdeset i pet hiljada”. “I posla Gospod anđela, koji pobi sve junake i vojvode i knezove u vojsci cara asirskog, te se vrati sa sramotom u svoju zemlju.” 2. Carevima 19, 35; 2. Dnevnika 32, 21.VB 415.3

Bog šalje svojoj djeci anđele sa porukom milosti; Abrahamu, sa obećanjima blagoslova; na vrata Sodoma da spasu pravednoga Lota od uništenja vatrom; Iliji u pustinji kada je od umora i gladi skoro iznemogao; Elizej u sa ognjenim kolima u malome gradu, u koji su ga zatvorili njegovi neprijatelji; Danijelu kada je na dvoru mnogobožačkog cara molio za božansku mudrost i kada je bio predan da postane plijen lavovima; Petru kada ga je Herod osudio na smrt; sužnjima u Filipi; Pavlu i njegovim pratiocima u burnoj noći na moru; Korneliju da bi ga osposobili da primi evanđelje; Petru da bi ga poslali neznabošcu sa viješću spasenja. Na taj način su sveti anđeli služili Božjem narodu u svim vremenima.VB 416.1

Svaki Kristov sljedbenik ima svog anđela čuvara. Ovi nebeski čuvari štite pravednike od sile zloga. To je uvidio sam sotona kad je rekao: “Eda li se uzalud Job boji Boga? Nisi li ga ogradio i sve što ima svuda unaokolo.” O Jobu 1, 9. 10. Psalmista opisuje kako Gospod štiti svoj narod: “Anđeli Gospodnji stanom stoje oko onih koji se njega boje, i izbavljaju ih.” Psalam 34, 7. Spasitelj, govoreći o onima koji u njega vjeruju, rekao je: “Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice Oca mojega nebeskoga.” Matej 18, 10.VB 416.2

Tako je Božji narod, iako je izložen sili prijevare i vječno budnoj zlobi kneza tame, i nalazi se u borbi sa svim vlastima zla, osiguran stalnom zaštitom nebeskih anđela. Ova zaštita mu nije data bez potrebe. Bog je dao svojoj djeci milost i zaštitu zato što se ona moraju susretati sa moćnim oruđima zla — mnogo-brojnim oruđima, odlučnim i neumornim, čiju je zloću i silu svako imao priliku da upozna i osjeti.VB 416.3

Zli duhovi, u početku stvoreni bezgrešni, bili su po prirodi, moći i slavi jednaki nebeskim bićima koja su sada Božji vjesnici. Ali kad su pali zbog grijeha, udružili su se da ruže Boga i upropašćuju ljude. Sjedinjeni sa sotonom u njegovoj pobuni i sa njime prognani sa neba, oni su kroz sva vremena surađivali sa njime u njegovoj borbi protiv božanskog autoriteta. Sveto pismo nam govori o njihovom savezu, vlasti i raznim redovima, o njihovim sposobnostima, o njihovoj podmuklosti kao i njihovoj zavjeri protiv mira i sreće ljudi.VB 416.4

Starozavjetna historija povremeno spominje postojanje i djelovanje zlih duhova; ali kada je Krist živio na zemlji, oni su svoju moć pokazali veoma upadljivo. Krist je došao da izvrši plan o spasenju čovjeka, a sotona je odlučio da osigura svoje tobožnje pravo da vlada svijetom. Njemu je uspjelo da uvede idolopoklonstvo u svim krajevima zemlje, osim u Palestini. Isus je došao u ovu jedinu zemlju koja se nije sasvim predala sotoninoj vlasti da izlije na narod svjetlost neba. Tu su se borile dvije sile koje su polagale pravo na vrhovnu vlast. Isus je širio svoje ruke ljubavi i pozivao sve koji su htjeli da u njemu nađu oproštenje i mir. Cete tame su uvidjele da nemaju neograničenu vlast i shvatile su da će njihova vlast uskoro prestati ako Kristova misija uspije. Sotona je bijesnio kao vezani lav i prkosno pokazivao svoju moć nad tjelesima i dušama ljudi.VB 417.1

Činjenica da su ljudi bili opsjednuti od zlih duhova jasno se iznosi u Novom zavjetu. Ljudi mučeni na ovaj način nisu patili samo od bolesti koje dolaze od prirodnih uzroka. Krist je potpuno razumio sa kime ima posla: prepoznao je neposrednu prisutnost i djelovanje zlih duhova.VB 417.2

Biblijski izvještaj o isceljenju opsjednutih u zemlji Gadarinskoj daje nam jasan dokaz o njihovom broju, moći i zlobi, kao i o Kristovoj sili i milosrđu. Ovi nesretni bjesomučni, koje ništa nije obuzdavalo, škrgutali su zubima, bacali pjenu iz usta, bijesnili i ispunjavali zrak svojom vikom, sami su sebe sakatili i predstavljali opasnost za one koji su htjeli da im se približe. Njihova krvava i iznakažena tijela, i njihov pomućeni razum pružali su knezu tame ugodan prizor. Jedan zao duh koji je vladao nad ovim patnicima rekao je: “Legion mi je ime; jer nas je mnogo.” Marko 5, 9. U rimskoj vojsci legija se sastojala od tri do pet hiljada ljudi. I sotonina vojska je podijeljena u manje odrede, i jedna četa kojoj su pripadali ovi demoni nije brojala manje od jedne legije.VB 417.3

Na Isusovu zapovijest zli duhovi su napustili svoje žrtve, ostavivši ih da mirno sjede kraj Kristovih nogu, pokorni, razumni i blagi. Demonima je bilo dopušteno da uđu u krdo svinja i da se stropoštaju u more; za stanovnike one okoline bio je ovo veći gubitak od blagoslova koji im je donio Isus, i oni su zamolili božanskog Liječnika da ode odande. To je upravo bio uspjeh koji je sotona želio da postigne. Bacivši krivicu zbog njihovog gubitka na Isusa, pobudio je kod ljudi sebični strah i spriječio ih da slušaju Spasiteljeve riječi. Sotona neprestano optužuje kršćane da su uzrok gubitaka, nesreća i nevolja, umjesto da dopusti da prijekor padne na onoga kome pripada: na samog njega i njegova oruđa.VB 417.4

Ali Isusove namjere nisu bile osujećene. On je dopustio zlim duhovima da unište krdo svinja kao prijekor Jevrejima koji su ove nečiste životinje gajili radi dobitka. Da Krist nije zadržao demone, oni bi bacili u more ne samo svinje nego i njihove čuvare i gospodare. Što se to nije desilo, trebalo je da zahvale samo Kristovoj milostivoj sili, koju je pokazao radi njihovog oslobođenja. Pored toga, ovo se dogodilo i zato da bi učenici bili svjedoci strašne sotonine moći ne samo nad ljudima nego i nad životinjama. Spasitelj je želio da njegovi sljedbenici upoznaju neprijatelja sa kime se moraju susresti, da ih ne bi prevario i nadvladao svojim lukavstvima. Želio je da i narod onoga kraja upozna njegovu moć koja može slomiti sotonine okove i osloboditi njegove zatočenike. Iako je sam Isus otišao odande, ostali su ljudi, oslobođeni na tako divan način, da objavljuju milosrđe svoga Dobrotvora.VB 419.1

Sveto pismo navodi i druge slične primjere. Kćerku jedne Sirofeničanke teško je mučio đavo koga je Isus istjerao svojom riječju. (Marko 7, 26-30.) Jedan “bijesni, koji je bio nijem i slijep” (Matej 12, 22); mladić koga je mučio nijemi duh, koji ga je “mnogo puta bacao u vatru i u vodu da ga pogubi” (Marko 9, 17-27); luđak koga je mučio “nečisti duh đavolski”, tako da je remetio subotni mir u sinagogi u Kapernaumu — sve je njih izliječio milostivi Spasitelj. Skoro u svakom slučaju Isus je govorio zlom duhu kao razumnom biću zapovjedivši mu da izađe iz njegove žrtve i da je više ne muči. Kada su ljudi u Kapernaumu vidjeli Njegovu silnu moć, “u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovjeda nečistim duhovima, i izlaze?” (Luka 4, 36.)VB 419.2

Ljudi opsjednuti od đavola obično izgledaju kao oni koji mnogo pate; ali ima i izuzetaka. Da bi postigli natprirodnu moć, neki su se dragovoljno predali sotoninom utjecaju. Oni se, naravno, nisu borili protiv zlih duhova. Među ove su spadali i oni koji su imali vračarski duh — Simon vračar, Elima vračar i djevojka koja je u Filipi išla za Pavlom i Silom.VB 420.1

Nitko nije u većoj opasnosti od utjecaja zlih duhova nego oni koji ne obraćaju pažnju na jasna i mnogobrojna svjedočanstva Svetoga pisma i koji poriču postojanje i rad đavola i zlih anđela. Dokle god ne upoznamo njihovo lukavstvo, zli duhovi imaju veliko preimućstvo. Mnogi prihvataju njihova došaptavanja misleći da čine ono što ih uči njihova vlastita mudrost. Pošto se približavamo posljednjem vremenu, kada će sotona raditi većom silom da prevari i uništi, on svuda širi vjerovanje da i ne postoji. Njegova je namjera da sakrije sebe i način svoga rada.VB 420.2

Veliki varalica ničega se toliko ne boji koliko toga da mi upoznamo njegove planove. Da bi bolje sakrio svoj pravi karakter i svoje namjere, on voli da ga tako prikazuju da njegovo ime ne izaziva neko uzbuđenje, nego samo smijeh i prezir. Milo mu je kada sebe vidi naslikanog kao smiješno ili odvratno biće, unakaženog — pola životinja a pola čovjek. Milo mu je kad čuje da njegovo ime spominju u šali i podrugivanju oni koji sebe smatraju pametnim i dobro upućenim.VB 420.3

Sotona se tako vješto pretvara da se često postavlja pitanje: “Zar zbilja postoji takovo biće?” Dokaz njegovog uspjeha je to što su teorije koje poriču najjasnija svjedočanstva Svetoga pisma tako opće prihvaćene u religioznom svijetu. I zato što sotona najlakše vlada nad onima koji nisu svjesni njegovog utjecaja, Božja Riječ nam daje tako mnogo primjera njegovog zlog rada, otkrivajući nam njegove tajne sile, i tako nas opominje da se čuvamo njegovih napada.VB 420.4

Sila i zloba sotonina i njegovih četa mogla bi nas s pravom uznemiravati kad ne bismo imali zaštitu i oslobođenje u nadmoćnoj sili našega Izbavitelja. Mi osiguravamo svoje kuće rezama i bravama da bismo sačuvali svoje vlasništvo i svoj život od zlih ljudi, ali rijetko mislimo na zle anđele koji neprestano pokušavaju da nam se približe, a protiv čijih napada smo nemoćni da se branimo svojom snagom. Kad bi im bilo dopušteno, oni bi poremetili naše misli, pokvarili naše zdravlje, uništili naš imetak i naš život. Njihova jedina radost jeste da donesu nevolju i propast. Strašno je stanje onih koji se odupiru Božjem utjecaju i popuštaju Sotoninim iskušenjima dok ih Bog ne prepusti vlasti zlih duhova. Oni, pak, koji idu za Kristom, uvijek su sigurni pod njegovom zaštitom. Moćni anđeli poslati su sa neba da ih štite. Sotona ne može da probije stražu koju je Bog postavio oko svoga naroda.VB 420.5