»Jaganjce će nositi u naručju...«

(38) Dok je Isus služio na ulicama gradova, majke su se sa svojom bolesnom djecom i onom koja su im umirala u naručju, probijale kroz mnoštvo, želeći da skrenu na sebe Njegovu pažnju.PBŽ 23.5

Gledajte ove majke, blijede, umorne, gotovo očajne, pa ipak odlučne i istrajne. Noseći svoj teret patnji, one su tražile Spasitelja. Kada ih je uskolebano mnoštvo potisnulo, Isus je, korak pokorak, krčio sebi put prema njima, sve dok nije stigao blizu njih. Nada je rasla u njihovim srcima. Potekle su im suze radosnice kada su skrenule Njegovu pažnju i kad su pogledale u oči koje su zračile milošću i ljubavlju.PBŽ 23.6

lzdvajajući jedno iz grupe, Spasitelj je htio da pokrene majčino povjerenje riječima: »Sta da učinim za tebe?« Ona je jecajući izrazila svoju veliku želju; »Učitelju, ako hoćeš iscijeli moje dijete.« Krist je uzeo dijete iz njenog naručja i Njegovim dodirom bolest je nestala. (39) Samrtno bljedilo je nestalo, životvorna struja potekla je venama, mišići su obnovili snagu. Majci je uputio riječi utjehe i mira, a zatim je opet prihvatio drugi isto tako hitan slučaj. Opet je Krist otkrio svoju životvornu silu i svi su Ga hvalili i poštovali za divna djela koja je činio.PBŽ 24.1

Mi se mnogo bavimo razmatranjem uzvišenosti Kristovog života. Mi govorimo o divnim djelima koja je ostvario, (40) o čudima koja je učinio.PBŽ 24.2

Međutim, On je pridavao značaj sitnicama, a to je mnogo veći dokaz Njegove veličine. Jevreji su imali običaj da dovedu djecu nekom rabinu da ih blagoslovi stavljajući ruke na njih. Međutim, učenici su smatrali Spasiteljev rad toliko značajnim da nisu dozvoljavali da bude prekidan na ovakav način. Kada su majke stigle sa željom da On blagoslovi njihovu djecu, učenici su ih neljubazno posmatrali. Smatrali su ovu djecu suviše malom da bi imala koristi od posjete lsusu (41) i zaključili da će On biti nezadovoljan zbog njihove prisutnosti. Međutim,Isus je razumio brigu i teret majki koje su željele da svoju djecu vaspitaju u skladu sa Božjom riječi. On je čuo njihove molitve. On ih je lično pozvao k sebi.PBŽ 24.3

Jedna majka sa svojim djetetom krenula je iz svoga doma da nađe Isusa. Na putu je ispričala svojoj susjedi o svom naročitom poduhvatu. Pa je i susjeda poželjela da lsus blagoslovi njenu djecu. Na taj način okupile su se mnoge majke sa svojom djecom. Neka djeca prešla su godine djetinjstva i postala mladići i djevojke. Kada su majke izrazile svoju želju, Isus je s naklonošću saslušao bojažljivi zahtjev pun suza. Međutim, sačekao je da vidi kako će se učenici ponašati prema njima. Kada je vidio daučenici kore majke i da ih tjeraju, misleći da Njemu čine uslugu, ukazao im je na grešku koju su učinili riječima: »Pustite decu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih carstvo Božje.«(Marko 10,14) On je uzeo djecu u svoje naručje, položio ruke na njih i dao blagoslov po koji su došli.PBŽ 24.4

Majke su bile utješene. Vratile su se svojim kućama blagoslovljene i ojačane Kristovim riječima. Bile su ohrabrene da sa novom radošću ponesu svoj teret i da u nadi rade za svoju djecu.PBŽ 25.1

Kada bi pred nama mogao da se otvori kasniji život ove male grupe, vidjeli bismo majke koje su podsjećalesvoju djecu na prizor iz toga dana, ponavljajući im Spasiteljeve riječi pune ljubavi. Vidjeli bismo, također da je u kasnijim godinama, sjećanje na ove riječi često zadržavalo djecu da ne skrenu s puta koji je utaban za one koje je iskupio Gospod.PBŽ 25.2

Krist je i danas isti Spasitelj pun saučešća kao nekada, dok je bio među ljudima. On je i danas pomoćnik majkama, kao što je bio, dok je u Judeji(42) skupljao mališane u svoje naručje. Djeca s našega ognjišta, kao i djeca iz davnina, također su otkupljena Njegovom krvlju.PBŽ 25.3

lsus poznaje teret koji leži na srcu svake majke. On koji je imao majku, kojase borila sa siromaštvom i oskudicom,saosjeća sa svakom majkom u njenim poslovima. On koji je prevalio dug put,da bi pružio olakšanje zabrinutom srcu žene Hananejke, učiniće isto toliko i za savremene majke. On koji je povratio sina jedinca udovici iz Naina i koji se,u svom samrtnom ropcu na krstu, sjetio svoje majke, dirnut je i danas materinskim bolom. U svakoj tuzi i nevolji On će utješiti i pomoći.PBŽ 25.4

Neka majke sa svojim nevoljama dođu lsusu. On će naći dovoljno blagodati da im pomogne u brizi za njihovu djecu.Vrata su otvorena svakoj majci koja želi da pred Spasiteljeve noge stavi svoj teret. Onaj koji je rekao: »Pustite decu k meni i ne branite im« (Marko 10,14), još uvijek poziva majke da dovedu svoje mališane da ih blagoslovi.PBŽ 25.5

U djeci koja su se srela s Njim, Isus je gledao ljude koji će postati nasljednici Njegove milosti i podanici Njegovog carstva. a neke od njih kao mučenike za Njega. On je znao da će Gaova djeca slušati i primiti kao lskupitelja, mnogo spremnije nego što će to učiniti odrasli od kojih su mnogi imali mudrost ovoga svijeta i bili tvrdoga srca. Kada ih je poučavao, On se spuštao do njihove moći shvatanja. On, Veličanstvo Neba, odgovarao je na njihova pitanja i uprošćavao važne pouke, da bi njihov dječji razum mogao da shvati.On je u njihov um sijao sjeme istine, koje će u kasnijim godinama izniknuti i donijeti rod za vječni život.PBŽ 25.6

Kada je rekao učenicima da ne zabranjuju (43) djeci da dođu k Njemu, lsus je to kazao svojim sljedbenicima kroz vijekove- službenicima Crkve, propovjednicima, pomagačima i svim kršćanima. Isus privlači djecu i On im zapovjeda: »Pustite ih da dođu«, kao da želi da kaže:»Ona će doći, ako ih vi ne spriječite.«PBŽ 26.1

Vaš nekršćanski karakter ne smije pogrešno da predstavi Isusa. Nemojte svojom hladnoćom i grubošću udaljavati djecu od Njega. Nikada im ne dajte (44) povoda da pomisle da Nebo neće biti prijatno mjesto za njih ako i vi tamo ne budete bili. Nemojte govoriti o vjeri kao o nečemu što djeca ne mogu razumjeti, ili postupati tako kao da se od njih očekuje da prihvate Krista u svom djetinjstvu.PBŽ 26.2

Nemojte doprinositi da stvore pogrešan utisak o tome da je Kristova vjera sumorna vjera i da zbog toga što će doći Kristu, moraju da se odreknu svega što život čini radosnim.PBŽ 26.3

Kada Sveti Duh pokrene dječja srca, sarađujte s Njim u ovom poslu. Učite ih da ih Spasitelj zove i da Mu ništa ne može pričiniti veću radost od njihovog predanja u cvijetu i svježini svoje mladosti.PBŽ 26.4