19 - U DODIRU S PRIRODOM

Život na svježem vazduhu u prirodi učiniće čuda zamnoge bespomoćne i gotovo beznadežne bolesnike. .

(261) Tvorac je za naše prve roditelje odabrao okolinu koja je bilanajbolje prilagođena njihovom zdravlju i sreći. On ih nije smjestio u palati ili okružio vještačkim ukrašavanjem i raskoši, to što danas mnogi pokušavaju da postignu. On ih je doveo u neposredni dodir sa prirodom i u prisnu vezu sa svetíma na Nebu.PBŽ 197.1

U bašti koju je Bog pripremio da bude dom Njegovoj djeci, kud god je pogledalo oko je srelo ljupke žbunove i nježno cvijeće. Bilo je i raznog drveća, od kojih su mnoga bila prepuna mirisnihi slatkih plodova. Na njihovim granama ptice su pjevale svoje slavopoje. U njihovom hladu zemaljska stvorenja igrala su se zajedno i bez straha.PBŽ 197.2

Adam i Eva u svojoj neumrljanoj čistoti uživali su u prizorima i glasovima Edema. Bog im je odredio posao uvrtu »da ga radi i da ga čuva«. (1. Mojsijeva 2,15) Svaki dan rada donosio im je zdravlje i radost i srećan par radosno je pozdravljao posjete svoga Tvorca koji je, kada dan zahladi, šetao i razgovarao s njima. Bog im je svakogdana davao svoje pouke.PBŽ 197.3

Način života koji je Bog oblikovao za naše prve roditelje sadrži pouke i za (262) nas. lako je grijeh bacio svoje sjenke na Zemlju, Bog želi da Njegova djeca nađu svoje zadovoljstvo u djelima Njegovih ruku. Ukoliko se Njegov nacrt života bude revnosnije primjenjivao, utoliko će On uzvišenije raditi na obnavljanju napaćenog čovječanstva. Bolesne treba dovesti u prisnu vezu sa prirodom. Život na svježem vazduhu u prirodi učiniće čuda za mnoge bespomoćne i gotovo beznadežne bolesnike.PBŽ 197.4

Buka, uzbuđenje i metež u gradovima, njihov skučen i neprirodan život, veoma zamaraju i iscrpljuju bolesnike.Vazduh, zasićen dimom i prašinom, otrovnim gasovima i uzročnicima bolesti, predstavlja opasnost po život. Bolesnici, najvećim dijelom smješteni unutar četiri zida, dovedeni su dotle da sebe smatraju zarobljenicima svojih soba.Oni mogu da posmatraju kuće i pločnike, gomile koje žure,lišeni možda svjetlucavog zračka sunčeve svjetlosti, plavog (263) neba, trave, cvijeća ili drveća. Ovako zatvoreni predaju se teškim mislima u svojoj patnjii nesreći i postaju plijen svojih žalosnih misli.PBŽ 198.1

Za one koji su moralno slabi gradovi su prepuni opasnosti. U njima su bolesnici, koji treba da pobijede neprirodne želje, stalno izloženi iskušenjima. Za njih je potrebno stvoriti novu okolinu u kojoj će se promijeniti tok njihovih misli. Potrebno je da private uticaj, potpuno različit od onoga koji je razorio njihov život. Za izvjesno vrijeme neka se odvoje od uticaja koji ih je odveo od Boga i žive u čistijoj sredini.PBŽ 198.2

Ustanove koje njeguju bolesnike bile bi mnogo uspješnije, kada bi se nalazile daleko od gradova. Koliko je god to moguće, neka svi koji žele da obnove zdravlje učine sve da budu u sredini u kojoj mogu da koriste prednosti života u prirodi. Priroda je ljekar koga je Bog (264) dao. Čist vazduh, radosna sunčeva svjetlost, cvijeće i drveće, voćnjaci i vinogradi, vježbe u prirodi daju zdravlje i život.PBŽ 198.3

Ljekari i bolničarke treba da podstaknu svoje bolesnike da što više budu na čistom vazduhu. Život u prirodi je jedini lijek potreban mnogim bolesnicima. On ima veliku snagu za liječenje bolesti prouzrokovanih uzbuđenjima i neumjerenostima savremenog načina života, života koji oslabljuje i razara snagu tijela,uma i duše.PBŽ 198.4

Kako je prijatna tišina, mir i sloboda u prirodi za bolesnike umorne od gradskog života, blještave svjetlosti mnogih svetiljki i ulične buke! Kako željno treba da se vrate prizorima iz prirode!Treba da se raduju čistom vazduhu,sunčevoj svjetlosti, da dišu miris drvećai cvijeća! Balzam jele sadrži životodavna svojstva, miris kedra i bora i ostalo drveće također obiluju svojstvima koja obnavljaju zdravlje.PBŽ 198.5

Život u privlačnoj prirodnoj sredini najbolje doprinosi obnovi zdravlja hroničnih bolesnika. Najteži bolesnici ovdje mogu da sjede ili leže na sunčevoj svjetlosti ili u hladu drveća. Oni treba samo da podignu svoje oči i vide divno lišće nad sobom. Slatko osjećanje mira i osvježenja spušta se na njih, dok slušaju ćarlijanje povjetarca. Malaksali duh oživljava. Oslabljena snaga se obnavlja.Duh se smiruje, a grozničavi puls postaje mirniji i pravilniji. Kako polako jačaju, bolesnici će se usuđivati da načine nekoliko koraka i uberu neko divno cvijeće, dragocijene vjesnike Božje ljubavi Njegovoj unesrećenoj porodici ovdje na Zemlji.PBŽ 199.1

Za boravak bolesnika u prirodi treba načiniti planove. Za one koji mogu da rade treba obezbijediti neko prijatno i lako zaposlenje. Otkrijte im prijatnost i korisnost posla na svježem vazduhu. Podstaknite ih da dišu svjež vazduh.Učite ih da duboko dišu i da u disanju (256) i govoru vježbaju trbušne mišiće. To je vaspitanje koje ima neprocjenjivu vrijednost za njih.PBŽ 199.2

Vježbanja na čistom vazduhu treba propisati kao životnu potrebu. Za takve vježbe najbolje je obrađivanje zemljišta.Bolesnici treba da se brinu za cvjetne aleje, da rade u voćnjaku ili povrtnjaku.Njihova pažnja biće skrenuta s njih i njihovih patnji, ako budu pozvani da napuste svoje sobe i provedu vrijeme na svježem vazduhu, njegujući cvijeće ili radeći neki drugi laki, prijatan posao.PBŽ 199.3

Što se bolesnik više zadržava napolju,utoliko će manje nege zahtijevati. Ukoliko je okolina radosnija, utoliko će imati više nade. On će postati razdražljiv i sumoran, ako je zatvoren u kući makar ona bila i raskošno namještena. Okružite ga divnim djelima prirode, postavite ga tamo gdje može da posmatra razvoj cvijeća i sluša pjevanje ptica,pa će njegovo srce zapjevati u skladu s ptičijim pevanjem. Ubrzo će nastupiti okrepljenje i tijelu i umu. Um će se probuditi, mašta poboljšati, a duh postati spreman da cijeni ljepote Božje riječi.PBŽ 199.4

Bolesnici treba da se brinu za cvjetne aleje, da rade u voćnjaku ili povrtnjaku. Njihova pažnja biće skrenuta s njih i njihovih patnji, ako budu pozvani da napuste svoje sobe i provedu vrijeme na svježem vazduhu, njegujući cveće ili radeći neki drugi laki, prijatan posao.PBŽ 200.1

U prirodi se uvijek može naći nešto što će pažnju bolesnika skrenuti sa sebe, a njihove misli upraviti na Boga. Okruženi Njegovim divnim djelima, njihov um uzdići će se sa vidljivih na nevidljive vrijednosti. Ljepota prirode navodi (266) ih da razmišljaju o nebeskom domu u kome neće postojati ništa što bi pokvarilo ljepotu, ništa što bi štetno uticalo ili je uništilo, ništa što bi prouzrokovalo bolest i smrt.PBŽ 200.2

»On daje snagu umornome,
i nejakome umnožava krepost.«PBŽ 200.3

Izaija 40,29.

Neka ljekari i bolničarke izvuku pouke iz djela prirode koje govore o Bogu.Neka ukažu na Njega čija je ruka načinila visoko drveće, travu i cvijeće, podstičući ih da u svakom pupoljku i cvijetu zapaze izraz Njegove ljubavi prema svojoj djeci. On koji brine o pticama i cvijeću, brinuće i za stvorenja koja su nastala prema Njegovom obličju.PBŽ 200.4

U prirodi, usred djela koja je Bog načinio, udišući svjež, životodavni vazduh, bolesnicima se najbolje može govoriti o novom životu u Kristu. Ovdje može da se čita Božja riječ. Ovdje može da blista svjetlost Kristove pravde obasjavajući srca potamnjela grijehom.PBŽ 200.5

(267) Ljudi i žene kojima je potrebno tjelesno i duhovno izlječenje, treba ovako dovesti u dodir s onima čija će ih djela i riječi privući Kristu. Oni treba da prihvate uticaj velikog Ljekara-misionara koji može da izliječi i dušu i tijelo. Oni treba da čuju istinitu priču o Spasiteljevoj ljubavi, o opraštanju koje se iskreno daje svima koji, ispovijedajući svoje grijehe, dolaze k Njemu.PBŽ 200.6

Pod ovakvim uticajem mnogi paćenici biće izvedeni na put života. Nebeski anđeli sarađuju s ljudskim oruđima u donošenju ohrabrenja i nade, radosti i mira srcima bolesnika i onih koji pate.U ovakvim uslovima bolesnici primaju dvostruki blagoslov i mnogi nalaze zdravlje. Iznemoglom koraku vraća se njegova gipkost. Oko ponovo dobija sjaj. Beznadežni postaje pun nade. Nekada utučeno lice, dobija izraz radosti. Zvuk bolesnog glasa ustupa mjesto zvucima zadovoljstva i radosti.PBŽ 201.1

Pošto je tjelesno zdravlje obnovljeno, ljudima i ženama biće lakše da razvijaju onu vjeru u Krista koja daje zdravlje duhu. Neiskazan mir, radost i odmor nalazi se u svjesnosti da su nam grijesi oprošteni. Pomućena nada kršćanina je zasjala. Riječi izražavaju pouzdanje:»Bog nam je utočište i sila, pomoćnik,koji se u nevoljama brzo nalazi.« »Da pođem i dolinom sena smrtnoga, neću se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja teši me.« »On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krepost.« (Psalam 46,1; 23,4; Izaija40,29)PBŽ 201.2