PRAZNIČNI POKLONI

Praznici se približavaju. Dobro je da tom prilikom razmišljamo o novcu koji se svake godine potroši za darove onima kojima ti da-rovi nisu potrebni. Ova je navika toliko ukorijenjena da ljudi misle da to znači zanemariti prijatelje ako im u tim prilikama ne kupe darove. Ali sjetimo se da naš plemeniti nebeski Dobrotvor polaže na nas veće pravo od naših najboljih zemaljskih prijatelja. Zar nećemo prilikom praznika koji se približavaju prinijeti svoje darove Bogu? I djeca mogu u tome imati udjela. Dajući siromašnima, koji su toga dostojni, haljine i druge korisne stvari, mi činimo djelo za Gospoda.PM 187.2

Opasnost pretjerivanja. — Imajmo na umu da je Božić usta-novljen kao uspomena na rođenje Otkupitelja svijeta. Taj se dan obično provodi u gozbama i proždrljivosti. Velike se svote troše na sebična i beskorisna uživanja. Zadovoljavaju se niski prohtjevi na štetu fizičkih, duševnih i moralnih moći; i to se pretvorilo u naviku. Oholost, moda, zadovoljavanje apetita progutali su velike svote koje nisu nikome donijele koristi, već su podstakle rasipnost koju Bog osuđuje. Ti dani služe ljudima da proslave sebe više nego Boga. Žrtvuje se zdravlje, novac se više nego razbacuje, prekomjernost u jedenju i druge pretjeranosti prouzročile su smrt mnogih, i posljedica toga je gubitak mnogih duša.PM 187.3

Bog bi se proslavio kad bi se njegova djeca zadovoljila jedno-stavnom i zdravom hranom i kad bi u njegovu riznicu donijela da- rove, velike ili male, prema dobrima koja su im povjerena, da bi se djelo istine objavilo dušama koje su u tami zabluda. Mogli bismo obradovati srce neke udovice ili nekog siročeta davši im hranu ili nešto čime bismo popravili njihov položaj i utolili njihovu glad.PM 187.4

Darovanja Bogu. — Svi oni koji kažu da vjeruju u sadašnju istinu trebalo bi da izračunaju koliko troše svake godine, naročito prilikom praznika, na zadovoljavanje sebičnih i grešnih želja, koliko na popuštanje apetitu, a koliko takmičeći se s drugima u nehrišćanskom razmetanju. Saberite sredstva koja ste ovako nepotrebno potrošili, a zatim procijenite koliko biste mogli uštediti i dati za Božje djelo, a da time ne naškodite ni duši ni tijelu.PM 188.1

I manji i veći darovi, prema mogućnosti darivaoca, mogli bi se dati da pomognu da se otplate dugovi molitvenih domova. Zatim, ima nekih misionara koje treba poslati u nova polja, i nekih koje treba izdržavati u njihovim područjima rada. Ti misionari moraju sprovoditi najstrožiju štednju, odričući se čak stvari koje vi imate svaki dan na raspolaganju i koje smatrate neophodnima. Oni ne uživaju mnogo raskoši. (Pregled i glasnik, 21. novembar 1878.)PM 188.2