PLES
Pravi hrišćanin neće željeti da ide na neko mjesto zabave ili da se oda nekoj razonodi za koju ne može tražiti Božji blagoslov. Njega nećete vidjeti ni u pozorištu, ni u dvorani za bilijar ili kuglanje. On neće učestvovati na plesu ni na drugim primamljivim zabavama koje bi Hrista istjerale iz njegovog srca.PM 240.3
Onima koji ustaju u odbranu ovih zabava kažemo: nemoguće je u ime Isusa iz Nazareta da pohađamo ta mjesta. Ne može se tražiti da Bog blagoslovi vrijeme provedeno u pozorištu ili na plesu. Nijedan hrišćanin ne bi želio da ga zatekne smrt na takvom mjestu. Niko ne bi želio da se tu nađe kad Hrist bude došao.PM 240.4
Kad bude došao posljednji čas, i kad budemo stajali pred izvje-štajem o našem životu, hoćemo li se kajati što smo tako malo posje-ćivali zabave, što smo imali tako malo časova ludog veselja? Zar se nećemo prije kajati što smo toliko dragocjeno vrijeme potrošili na lična zadovoljstva, zanemarujući mnoge prilike koje su nam mogle osigurati vječno blago da smo ih pravilno iskoristili.PM 240.5
Neki hrišćani po imenu imaju običaj da opravdavaju većinu štet-nih uživanja kojima naginje tjelesno srce. Kad se čovjek sprijatelji s grijehom, postaje slijep, ne uviđa više veličinu zla. Mnogi od onih koji se nazivaju Božjom djecom pokušavaju da prikriju grijeh koji njegova Riječ osuđuje time što povezuju neki dobrotvorni cilj crkve sa svojim taštim zabavama. Tako se oni služe nebeskim plaštem da bi u njemu služili sotoni. Mnoge duše su na taj način zavedene i izgubljene za vrlinu i poštenje.PM 241.1
Na putu razuzdanosti. — Ples i kartanje su razonoda u mnogim hrišćanskim domovima. Neki tvrde da su to tihe porodične zabave, u kojima možemo uživati bez štete, jer smo pod nadzorom roditelja. Ali na taj način se gaji želja za uzbudljivim uživanjima, i to što se smatralo neopasnim kod kuće, smatraće se neopasnim i izvan nje. Iz tih zabava ne možemo izvući nikakvu korist. One ne daju sna-gu tijelu niti odmaraju um. One ne usađuju u dušu nikakvu vrlinu ili plemenit osjećaj. Naprotiv, one uništavaju svu naklonost prema onome što je ozbiljno i prema bogosluženjima. Postoji, priznajem, velika razlika između ovih porodičnih zabava i javnih plesova. Ali jedno i drugo su putevi ka razuzdanosti.PM 241.2
Ples kakav je danas uobičajen je škola pokvarenosti, strašno prokletstvo za društvo. Kad bi se skupili u našim velikim gradovima svi oni koje je ples upropastio samo u jednoj godini, kolike istorije žalosnih brodoloma života bismo upoznali! Mnogi koji danas brane ples zaprepastili bi se od tih rezultata. Kako mogu roditelji koji se smatraju hrišćanima voditi djecu u iskušenje prisustvujući s njima takvim prizorima veselja? Kako mogu mladići i djevojke prodati svoje duše za ovo ludo uživanje? (Pregled i glasnik, 28. februar 1882.)PM 241.3
Opasnost zabava. — Ljubav prema zabavama je jedno od najo-pasnijih iskušenja; to je jedna od najfinijih zamki koju sotona stavlja pred djecu i omladinu naših gradova. Praznika ima sve više. Igre i konjske trke privlače hiljade njih, i vrtlog uzbuđenja i zabava udaljuje ih od ozbiljnih dužnosti. Novac koji bi se mogao uštediti za korisniju svrhu, često oskudna zarada siromaha, rasipa se na zabave. (Temelji hrišćanskog vaspitanja, str. 422)PM 241.4
Držimo se načela. — Neki se toliko boje zlonamjerne kritike, i zlobnog ogovaranja da nemaju hrabrosti da žive po načelima. Boje se izjednačiti sa onima koji žele u svemu slijediti Hrista. Žele da se prilagode običajima svijeta i da osiguraju sebi odobravanje ljudi. Hrist je dao sebe za nas “da nas izbavi od svakog bezakonja i da očisti sebi narod izabrani, koji čezne za dobrim djelima”. (Titu 2:14) (Pregled i glasnik, 29. novembar 1887.)PM 242.1