DOSTOJANSTVO RADA

Božja je namjera bila da se napornim radom ublaži zlo koje je neposlušnošću čovjeka došlo na svijet. Trebalo je da rad sačuva čo-vjeka od sotoninih iskušenja i da zaustavi poplavu zla. Iako praćen brigom, umorom i bolom, rad je još uvijek izvor sreće i napretka, a u isto vrijeme i zaštita protiv iskušenja. Disciplina koju rad nameće sprečava nas da ugađamo sebi, a podstiče na marljivost, čistotu i odlučnost. Rad je, dakle, dio velikog Božjeg plana, koji ima cilj da podigne čovjeka iz ponora grijeha.PM 125.2

Fizički rad nasuprot igrama. — U svijetu se misli da fizički rad ponižava čovjeka; pa ipak se ljudi iscrpljuju do iznemoglosti igrajući fudbal, hokej i boks, a da se to ne smatra poniženjem. Sotona se raduje kada ljudi troše svoje fizičke i umne snage na ono što nije ni odgojno ni korisno, i što nimalo ne pomaže ublažavanju bijede nevoljnih. Dok mladi postaju stručnjaci u igrama koje ne koriste mnogo ni njima ni drugima, dotle se sotona igra njihovim dušama, oduzimajući im ta-lente koje im je Bog dao i zamjenjuje ih svojim zlim osobinama. Tako on ulaže napore da ljude zavede da preziru Boga. Nastoji da optereti i zaokupi um tako potpuno da u njemu više nema mjesta za Boga. On ne želi da narod pozna svog Stvoritelja. Veoma je zadovoljan ako može zaokupiti mlade igrama i pozorišnim predstavama, koje će to-liko zanijeti njihova čula da zaborave Boga i nebo.PM 125.3

Koristan rad je najbolja zaštita protiv zla. S druge strane, lijenost je jedno od najvećih prokletstava. Poroci, zločini i bijeda su posljedice lijenosti. Oni koji su stalno u poslu, koji radosno obavljaju svoje svakodnevne dužnosti su korisni članovi društva. Obavljajući vjerno svoje različite dužnosti koje su im dodijeljene, oni čine život blagoslovom za sebe i za druge. Marljiv rad ih štiti od mnogih zamki onoga “koji uvijek ima nešto zlo za nezaposlene ruke”.PM 126.1

Ustajala bara, prije ili kasnije, postaje odvratna, ali potok koji teče širi zdravlje i radost. Bara je slika lijenčine, a potok vrijednog čovjeka...PM 126.2

Hristov primjer. — Ma koliko staza rada izgledala stanovni-cima zemlje teška i zamorna, Otkupitelj ju je posvetio ostavivši na njoj trag svojih stopala; svako koji ide tim putem je siguran. Hrist je riječju i primjerom uzdigao koristan rad. Još u djetinjstvu Isus je naučio raditi. Najveći dio svog zemaljskog života Hrist je proveo u drvodjeljskoj radionici u Nazaretu, gdje je strpljivo radio. U odijelu običnog radnika, Gospodar života koračao je ulicama malog grada u kome je živio, odlazeći na svoj skromni posao i vraćajući se sa njega. Anđeli su ga pratili na putu dok je išao pored seljaka i radnika, koji ga nisu prepoznali niti cijenili.PM 126.3

Koristan rad je pravi lijek za ljudski rod. Slabe jača, siromašne obogaćuje, a nesrećne usrećuje. Sotona stoji u zasjedi da uništi one koji mu svojom lijenošću pružaju priliku da im se približi u nekom primamljivom obliku. On nikada nije uspješniji nego kad ih nađe dokone.PM 126.4

Zadovoljstvo u radu. — Jedno od najvećih zala bogatstva je misao da je rad nešto ponižavajuće. Prorok Jezekija je izjavio: “Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodome: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kćeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome.” (Jezekija 16:49) Ovaj tekst otkriva strašne posljedice lijenosti; ona slabi razum, ponižava dušu i izopačuje um; čini pro-kletstvom ono što je ljudima bilo dano za blagoslov. Radni ljudi su obično oni koji znaju uočiti što ima velikog i lijepog u životu, i koji sa vjerom i nadom primaju na sebe životne odgovornosti...PM 126.5

Mnogi Hristovi sljedbenici još uvijek treba da uče osnovne pouke koje proističu iz marljivog obavljanja svakodnevnih dužnosti sa zadovoljstvom. Raditi za Boga u svojstvu mehaničara, trgovca, advokata ili zemljoradnika, unoseći u svakodnevni posao Hristova načela, zahtijeva više Božje milosti i stroge discipline karaktera nego raditi kao misionar u stranom polju. Od čovjeka se traži mnogo du-hovne hrabrosti da bi unio vjeru u radionicu i kancelariju, kako bi posvetio i najmanje aktivnosti svakodnevnog života i svršavao sve poslove po pravilima Božje riječi. To je ono što Gospod od nas traži.PM 127.1

Apostol Pavle je lijenost smatrao grijehom. On je naučio ćilimarski zanat, te je više puta u toku svoje službe radio taj zanat da bi namirio svoje potrebe i potrebe svojih drugova u djelu. Vrijeme ovako utrošeno Pavle nije smatrao gubikom. Svojim radom u zanatu došao je u dodir s onima kojima se na drugi način ne bi mogao približiti. Svojim je drugovima dokazao da je vještina u zanatu takođe dar Božji. On je učio da i u najtežem poslu treba da proslavimo Boga. Njegove grube radničke ruke nisu nimalo umanjivale silu dirljivih poziva kao propovjednika evanđelja.PM 127.2

Bog je odredio da svi rade. I životinja koja vuče bolje ispunjava svrhu koju joj je Stvoritelj namijenio nego lijen čovjek. Bog stalno radi. Anđeli takođe rade, i oni su Božje sluge za dobro sinova ljud-skih. Oni koji misle da će nebo biti mjesto besposličarenja varaju se. Na nebu nema mjesta za neradnike. Ali umornima i natovarenima je obećan odmor. Zbog dobro obavljenog rada biće vjerni sluga pozvan da sudjeluje u radosti svog Gospodara. On će s radošću odložiti svoje oruđe za rad i zaboraviti na buku životne borbe kad uđe u slavni mir pripremljen onima koji su kroz Hristov krst izvojevali pobjedu. (Savjeti roditeljima, učiteljima i učenicima, str. 274-280)PM 127.3