PRAVA PLEMENITOST
Gospod Isus želi da priznamo prava svakog čovjeka, i to njegova društvena prava i njegova prava kao hrišćanina. Sa svima treba da postupamo pažljivo i učtivo kao sa sinovima i kćerima Božjim.PM 254.3
Hrišćanstvo čini čovjeka učtivim. Isus je bio učtiv i prema pro-goniteljima. Njegovi pravi učenici pokazaće isti duh. Pogledajte Pavla pred glavarima i Agripom: njegov govor pred Agripom je ne samo primjer uvjerljive rječitosti nego i primjer istinite učtivosti. Evanđelje ne uči vanjskoj uglađenosti svijeta, nego učtivosti koja proističe iz srca punog dobrote.PM 254.4
Najbrižljivije njegovanje vanjske uglađenosti neće učiniti da iščezne razdražljivost, duh nemilosrdnog osudivanja i ružnog iz-ražavanja. Prava plemenitost ne može da se vidi dok svoju ličnost smatramo središtem svega. Ljubav mora da prebiva u srcu. Pravi hrišćanin će crpiti pobude za rad iz duboke ljubavi prema svome Učitelju. Iz ove ljubavi prema Hristu izvire i nesebična želja za dobro njegove braće. Ljubav daje onome koji je ima dostojanstvenost, ot-mjenost i prijatnost u ponašanju. Ona ozaruje lice i ublažava glas; ona profinjuje i oplemenjuje cijelo biće. (Služba iscjeljenja, str. 489, 490)PM 254.5
Potreba prave učtivosti. — Od najveće je potrebe da ljudi i žene koji imaju poznanje Božje volje nauče kako će postati uspješni radnici u njegovom djelu. To treba da su učtivi i razumni ljudi, koji nemaju lažni vanjski sjaj, vještački smiješak koji susrećemo kod svjetskih ljudi, nego plemenitost i pravu učtivost koja ima nebeski miris i koju će imati svaki hrišćanin koji je učesnik u Božjoj prirodi. Nedostatak pravog dostojanstva i hrišćanske plemenitosti u redovima onih koji svetkuju subotu svjedoči protiv nas i oduzima svu ljepotu istini koju ispovijedamo. Treba da usavršimo i svoj um i svoje ponašanje. Oni koji ispovijedaju istinu ne proslavljaju ni istinu ni Hrista ako zanemaruju da iskoriste sve prednosti i sve prilike kako bi dostigli punu visinu rasta u Isusu Hristu. (Svjedočanstva za crkvu, 4:358, 3559)PM 255.1
Izbor drugova. — Mladi koji žive u vezi s Hristom izabraće kao drugove one koji mogu da im pomognu da čine dobro. Izbjegavaće društvo koje ne može da im pomogne da razvijaju u sebi dobra načela i plemenite težnje. Svuda susrećemo mlade zakržljalog duha i niskog morala. Kad dođemo u dodir s njima, mi koji smo se bez ustezanja odlučili za Hrista treba da se čvrsto držimo dobra koje smo upoznali svojim razumom i svojom savješću. (Savjeti roditeljima, učiteljima i učenicima, str. 226)PM 255.2