SAMOODRICANJE

Isus se odrekao sebe. Ni u čemu što je radio nije isticao svoje “ja”. Sve je potčinjavao volji svoga Oca. U času dovršenja svoje zemaljske misije, mogao je reći: “Ja tebe proslavih na zemlji, posao koji si mi dao da radim, svrših.” On i nas savjetuje: “Naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu.” “Ako ko želi da pođe za mnom, neka se odrekne sebe”, i neka se “ja” ukloni sa prijestola i prestane vladati nad dušom.PM 94.2

Ko posmatra Hristovo odricanje, njegovu poniznost, biće pri-moran da kaže, kao što je Danilo kazao u prisutnosti Onoga koji je izgledao kao sin čovječji: “Lice mi se nagrdi i ne imah snage.” (Danilo 10:8) Ljudska priroda stalno nastoji da se ističe, ona je borbena. Ali onaj koji se od Hrista naučio poniznosti odriče se sebe, svoje oholosti, želje za isticanjem; u njegovoj je duši mir. Naše “ja” se stavlja na raspolaganje Svetom Duhu. Tada prestajemo tražiti prvo mjesto, ne guramo se niti laktamo da bismo pali u oči. Mi osjećamo da je prvo mjesto kod Spasiteljevih nogu. Gledamo na Hrista, očekujući da nas njegova ruka vodi i njegov glas savjetuje. Ovo iskustvo stekao je apostol Pavao i izrazio ga riječima: “S Hristom se razapeh. A ja više ne živim, nego živi u meni Hrist, a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me je ljubio i sebe predao za mene.” (Misli s gore blagoslova, str. 14, 15))PM 94.3