PRAVA DUHOVNA HRANA

“Što će činiti naša djeca?” To je važno pitanje koje zahtijeva ozbiljan odgovor. Ja osjećam duboku žalost i veoma sam zabrinuta kada u kršćanskim domovima nalazim časopise i novine koje sadrže priče i romane u nastavcima, a koji ne ostavljaju nikakav dobar utisak na njihov um. Promatrala sam one koji su udovoljavali svom ukusu za čitanjem romana. Oni su imali priliku da čuju istine Božje riječi i da se upoznaju sa dokazima naše vjere. Oni su postali zreli mladići, a da nikad nisu iskusili što je prava po- božnost.PMK 195.2

Ovoj dragoj omladini neophodno je potrebno da uzida u zgradu svog karaktera najbolji materijal — ljubav, strah Božji i poznanje Isusa Krista. Ali malo njih imaju pravo znanje o istini kakva je u Isusu. Oni su hranili svoj um uzbudljivim pripovijetkama. Oni su živjeli i još uvijek žive u izmišljenom svijetu i to ih onesposobljava za praktične dužnosti života.PMK 195.3

Posljedice čitanja romana. — Promatrala sam djecu kojoj je bilo dopušteno da čitaju ta djela. Bilo da su kod kuće ili izvan nje, ona su nemirna ili su nezainteresirana i nesposobna da razgovaraju osim o najobičnijim predmetima. Plemenite sposobnosti, namijenjene za postizanje viših ciljeva iskvarene su bavljenjem oko beznačajnih, ništavnih stvari. Mladog čitaoca ovo toliko prožme da je jedva sposoban da se uzdigne ka nečem višem.PMK 196.1

Umna hrana na koju je navikao vrši na nj štetan utjecaj i izaziva nečiste i tjelesne misli. Moje srce je puno saučešća za te duše kad vidim što sve one gube zanemarujući prilike da upoznaju Krista, našu jedinu nadu za vječni život. Koliko oni gube dragocjenog vremena koje bi mogli upotrijebiti za proučavanje Uzora prave dobrote.PMK 196.2

Ja lično poznajem mnoge koji su izgubili sposobnost pravilnog mišljenja navikom čitanja loših knjiga. Takvi prolaze kroz život sa bolesnom maštom, koja uveličava svaku malu teškoću. Neznatne stvari, na koje zdrav i razuman čovjek ne obraća pažnju, postaju za njih pod utjecajem njihove mašte nepodnošljive teškoće i nepremostive prepreke. Oni stalno žive u tami.PMK 196.3

Oni koji su se navikli da gutaju uzbudljive pripovijetke osakaćuju svoju duhovnu snagu i postaju nesposobni za dublje razmišljanje i istraživanje,. Ima dosta ljudi koji su pri kraju života, i koji se još nisu izliječili od posljedica neumjerenog čitanja.PMK 196.4

Navike iz djetinjstva su s njima rasle i učvršćivale se. Njihovi kasniji napori da se oslobode tih navika, ma kako bili odlučni, imali su samo djelomičan uspjeh. Mnogi nisu nikada više opet povratili svoju prvobitnu umnu snagu. Svi njihovi napori da postanu praktični kršćani, ostali su samo želja. Oni ne mogu postati slični Kristu ako i dalje hrane svoj um ovakvom lektirom.PMK 196.5

Čitanje romana utječe isto tako štetno i na tijelo. Nervni sistem se uzalud umara tom strašću čitanja. U nekim slučajevima mladi, pa čak i stariji, pogođeni su uzetošću jedino zbog pretjerivanja u čitanju. Njihov je um bio stalno u uzbuđenom stanju dok nježni mehanizam mozga nije oslabio i postao nesposoban da dalje funkcionira, i to je prouzrokovalo paralizu.PMK 197.1

Duševna opijenost. — Osjećanje morala se kvari kad čovjek navikne da čita uzbudljive pripovijetke, te njegov um postaje nezadovoljan ako se ne hrani tom lošom i štetnom hranom. Vidjela sam mlade djevojke, koje se smatraju kršćankama a koje su bile nesretne ako nisu imale pri ruci neki roman ili neku pripovijetku. Um se navikne na ovakvu uzbuđujuću literaturu, kao što se organizam pijanca navikne na alkoholna pića. Ove mlade osobe nemaju prave po- božnosti; one ne obasjavaju stazu svojih prijatelja nijednom zrakom svjetlosti, koja bi ih vodila ka izvoru znanja. One nikad nisu imale pravo religiozno iskustvo. Kad ne bi uvijek imale uza se ovakvu literaturu, onda bi još bilo nade da se mogu popraviti. Ali one osjećaju neodoljivu potrebu za tom literaturom i ne mogu se uzdržati da tu potrebu ne zadovolje.PMK 197.2

Ožalošćena sam kad vidim mladiće i djevojke kako upropašćuju svoju korisnost u ovom životu i gube priliku da steknu iskustva, koja bi ih mogla osposobiti za vječni život u društvu nebeskih bića. Ne možemo naći za njih bolje ime nego “intelektualni pijanci”. Neumjerenost u čitanju vrši na njih isto tako štetan utjecaj kao i neumjerenost u jelu i piću.PMK 197.3

Lijek. — Najbolji način da spriječimo napredovanje toga zla je da iskoristimo zemljište uma. Potrebno je da sa najvećom pažnjom i najvećom bud- nošću njegujemo um i da u njega sijemo dragocjeno sjeme biblijskih istina. Gospod nam je, u svojoj beskrajnoj milosti otkrio u Svetom pismu zakone svetog življenja. . .PMK 197.4

On je nadahnuo svete ljude da u našu korist opišu opasnosti kojima je zakrčena naša staza i način kako da te opasnosti izbjegnemo. Oni koji ispituju Sveto pismo i upravljaju se po njegovim savjetima neće ostati u ovom pogledu u neznanju. Usred opasnosti posljednjih dana svaki član Kristove crkve treba dobro da poznaje osnovne istine svoje vjere i nade, — istine koje nije teško upoznati. Ako želimo rasti u milosti i u poznanju Gospoda našega Isusa Krista, mi ćemo imati dovoljno predmeta za razmišljanje.PMK 198.1

Prvi korak na putu grijeha. — Prije nego što kršćanin učini neki javni grijeh, u njegovom srcu se odvija, svijetu nepoznat, dugi prethodni proces. Njegov se um ne srozava odjednom od čistote i svetosti ka pokvarenosti, izopačenosti i zločinu. Potrebno je vrijeme dok se bića stvorena po Božjem obličju ne spuste do sotonske izopačenosti. Mi se preobražavamo prema slici koju gledamo. Čovjek koji se bavi grešnim mislima postepeno će se toliko promijeniti da će sa zadovoljstvom gledati grijeh nad kojim se ranije gnušao.PMK 198.2