DOSTOJANSTVO RADA

Božja je namjera bila da se napornim radom ublaži zlo koje je neposlušnošću čovjeka došlo na svijet. Trebalo je da rad sačuva čovjeka od sotoni- nih iskušenja i da zaustavi poplavu zla. Iako praćen brigom, umorom i bolom, rad je još uvijek izvor sreće i napretka, a u isto vrijeme i zaštita protiv iskušenja. Disciplina koju rad nameće sprečava nas da ugađamo sebi, a podstiče na marljivost, čistotu i odlučnost. Rad je, dakle, dio velikog Božjeg plana, koji ima cilj da podigne čovjeka iz ponora grijeha.PMK 147.1

Fizički rad nasuprot igrama. — U svijetu se misli da fizički rad ponižava čovjeka; pa ipak se ljudi iscrpljuju do iznemoglosti igrajući fudbal, hokej i boks, a da se to ne smatra poniženjem. Sotona se raduje kada ljudi troše svoje fizičke i umne snage na ono što nije ni odgojno ni korisno, i što nimalo ne pomaže ublažavanju bijede nevoljnih. Dok mladi postaju stručnjaci u igrama koje ne koriste mnogo ni njima ni drugima, dotle se sotona igra njihovim dušama, oduzimajući im talente koje im je Bog dao i zamjenjuje ih svojim zlim osobinama. Tako on ulaže napore da ljude zavede da preziru Boga. Nastoji da optereti i zaokupi um tako potpuno da u njemu više. nema mjesta za Boga. On ne želi da narod pozna svog Stvoritelja. Veoma je zadovoljan ako može zaokupiti mlade igrama i kazališnim predstavama, koje će toliko zanijeti njihova osjetila da zaborave Boga i nebo.PMK 147.2

Koristan rad je najbolja zaštita protiv zla. S druge strane, lijenost je jedno od najvećih proklet- stava. Poroci, zločini i bijeda su posljedice lijenosti. Oni koji su stalno u poslu, koji radosno obavljaju svoje svakodnevne dužnosti su korisni članovi društva. Obavljajući vjerno svoje različite dužnosti koje su im dodijeljene, oni čine život blagoslovom za sebe i za druge. Marljiv rad ih štiti od mnogih zamki onoga “koji uvijek ima nešto zlo za nezaposlene ruke”.PMK 147.3

Ustajala bara, prije ili kasnije, postaje odvratna, ali potok koji teče širi zdravlje i radost. Bara je slika lijenštine, a potok vrijedna čovjeka. . .PMK 148.1

Kristov primjer. — Ma koliko staza rada izgledala stanovnicima zemlje teška i zamorna, Otkupitelj ju je posvetio ostavivši na njoj trag svojih stopala; svatko koji ide tim putem je siguran. Krist je riječju i primjerom uzdigao koristan rad. Još u djetinjstvu Isus je naučio raditi. Najveći dio svog zemaljskog života Krist je proveo u drvodjeljskoj radionici u Nazaretu, gdje je strpljivo radio. U odijelu običnog radnika, Gospodar života koračao je ulicama malog grada u kome je živio, odlazeći na svoj skromni posao i vraćajući se sa njega. Anđeli su ga pratili na putu dok je išao pored seljaka i radnika, koji ga nisu prepoznali niti cijenili.PMK 148.2

Koristan rad je pravi lijek za ljudski rod. Slabe jača, siromašne obogaćuje, a nesretne usrećuje. Sotona stoji u zasjedi da uništi one koji mu svojom lijenošću pružaju priliku da im se približi u nekom primamljivom obliku. On nikada nije uspješniji nego kad ih nađe dokone.PMK 148.3

Zadovoljstvo u radu. — Jedno od najvećih zala bogatstva je misao da je rad nešto ponižavajuće. Prorok Ezehijel je izjavio: “Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodome: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kćeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome.” Ez. 16, 49. Ovaj tekst otkriva strašne posljedice lijenosti; ona slabi razum, ponižava dušu i izopačuje um; čini prokletstvom ono što je ljudima bilo dano za blagoslov. Radni ljudi su obično oni koji znaju uočiti što ima velikog i lijepog u životu, i koji sa vjerom i nadom primaju na sebe životne odgovornosti. . .PMK 148.4

Mnogi Kristovi sljedbenici još uvijek treba da uče osnovne pouke koje proističu iz marljivog obavljanja svakodnevnih dužnosti sa zadovoljstvom. Raditi za Boga u svojstvu mehaničara, trgovca, advokata ili zemljoradnika, unoseći u svakodnevni posao Kristova načela, zahtijeva više Božje milosti i stroge discipline karaktera negoli raditi kao misionar u stranom polju. Od čovjeka se traži mnogo duhovne hrabrosti da bi unio vjeru u radionicu i kancelariju, kako bi posvetio i najmanje aktivnosti svakodnevnog života i svršavao sve poslove po pravilima Božje riječi. To je ono što Gospod od nas traži.PMK 149.1

Apostol Pavao je lijenost smatrao grijehom. On je naučio ćilimarski zanat, te je više puta u toku svoje službe radio taj zanat da bi namirio svoje potrebe i potrebe svojih drugova u djelu. Vrijeme ovako utrošeno Pavao nije smatrao gubitkom. Svojim radom u zanatu došao je u dodir s onima kojima se na drugi način ne bi mogao približiti. Svojim je drugovima dokazao da je vještina u zanatu također dar Božji. On je učio da i u najtežem poslu treba da proslavimo Boga. Njegove grube radničke ruke nisu nimalo umanjivale silu dirljivih poziva kao propovjednika evanđelja.PMK 149.2

Bog je. odredio da svi rade. I životinja koja vuče bolje ispunjava svrhu koju joj je Stvoritelj namijenio negoli lijen čovjek. Bog stalno radi. Anđeli također rade, i oni su Božje sluge za dobro sinova ljudskih. Oni koji misle da će nebo biti mjesto besposličenja varaju se. Na nebu nema mjesta za neradnike. Ali umornima i natovarenima je obećan odmor. Zbog dobro obavljenog rada bit će vjerni sluga pozvan da sudjeluje u radosti svog Gospodara. On će s radošću odložiti svoje oruđe za rad i zaboraviti na buku životne borbe kad uđe u slavni mir pripremljen onima koji su kroz Kristov križ izvojevali pobjedu.PMK 149.3