NAŠ STAV U MOLITVI

Naše je preimućstvo, kako na javnom tako i na privatnom bogosluženju, da savijemo koljena pred Gospodom prinoseći mu svoje molitve. Isus, naš primjer, “kleknuo je i molio se”. I o učenicima se kaže da su “klekli i molili se”. Pavao je izjavio: “Prekla- njam koljena svoja pred Ocem našega Gospoda Isusa Krista.” Ezdra je kleknuo da bi ispovjedio Bogu grijehe Izraela. Tri puta na dan je Danijel padao na koljena, molio se i hvalio Gospoda.PMK 174.3

Pravo poštovanje prema Bogu osjećamo onda kad smo svjesni Božje beskrajne veličine i njegove prisutnosti. Ovaj osjećaj o Nevidljivome trebalo bi duboko da prožima svako srce. Vrijeme i mjesto molitve su sveti, jer je tamo prisutan Bog. Naš osjećaj poštovanja može biti povećan našim stavom i ponašanjem. Psalmista izjavljuje: “Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati.” Ps. 111, 9. Anđeli pokrivaju svoje lice kad izgovaraju to ime. S kakvim bi poštovanjem trebalo da izgovaramo to ime mi, pala i grešna bića?PMK 175.1

Dobro bi bilo i za mlade i za stare da razmišljaju o onim riječima Svetoga pisma koje pokazuju kako treba da gledamo na mjesto gdje je Bog prisutan: “Izuj obuću svoju s nogu svojih”, glasio je Božji nalog Mojsiju kraj kupine koja je gorjela, “jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.” Kad je Jakov vidio anđela u snu, povikao je: “Zacijelo je Gospod na ovom mjestu, a ja ne znah!” 1. Mojs. 28, 16.PMK 175.2