BIBLIJA — NAJZANIMLJIVIJA KNJIGA

Mladi i stari zanemaruju Bibliju. Oni ne proučavaju Bibliju sistematski, niti je prihvataju kao pravilo života. Naročito su mladi u tom pogledu nemarni. Većina njih ima vremena za čitanje drugih knjiga, ali ne nalazi vremena za svakodnevno proučavanje Biblije, koja pokazuje put ka vječnom ži-votu. Oni sa interesiranjem čitaju nekorisne priče a zanemaruju Bibliju, koja je naš vodič u bolji i plemenitiji život. Da mašta nije pokvarena čitanjem izmišljenih priča, ona bi im bila interesantnija od bilo koje druge knjige, koju su ikad čitali.PMK 198.3

Mladi um ne može postići pun razvoj zanemarujući Riječ Božju, najčistiji izvor mudrosti. Mi smo u svijetu koji je Bog stvorio, živimo u prisutnosti Stvoritelja. Mi smo stvoreni po njegovom obličju. On bdi nad nama, ljubi nas i brine se za nas. Eto, to su veličanstveni predmeti, kojima treba da se bave naše misli i koji treba da ih uprave ka prostranom području plemenitog razmišljanja. Onaj koji svoj um i svoje srce posveti razmišljanju o takvim predmetima, neće se više zadovoljavati onim što je ništavno i uzbudljivo.PMK 199.1

Čovjek teško može procijeniti važnost poznanja stečenog ozbiljnim proučavanjem Svetog pisma. Nadahnuta od Boga, Biblija nas čini mudrim za spasenje, “da čovjek Božji bude savršen i za svako dobro djelo pripravljen”. 2. Tim. 3, 15—17. Ona zaslužuje našu najveću pažnju. Mi ne bi trebalo da se zadovoljimo površnim poznavanjem Pisma, već treba da nastojimo da razumijemo puno značenje riječi istine, da pijemo sa izvora svetih proročanstava.PMK 199.2

Opisivanje grijeha. — Omladina bi učinila najbolje da ne čita knjige uzbudljivog sadržaja koje se štampaju samo radi sticanja novca. Takve knjige imaju sotonsku privlačnost. Mnogi bivaju očarani opisom zločina i zvjerstava i imaju samo jednu želju: doći na glas makar po cijenu zločina. Strahote, zločini, razvrat koji se vješto opisuju u nekim strogo historijskim djelima djeluju kao kvasac na mnoga srca navodeći ih da počine ista nedjela.PMK 199.3

Knjige koje opisuju sotonska djela nekih ljudi razglašuju zlo. Ove strašne pojedinosti tih djela ne zaslužuju da se ponove, i nitko od onih koji vjeruju u sadašnju istinu ne bi trebalo da pomogne da se zlo ovjekovječi. Kad se um hrani i podstiče takvom lažnom hranom, misli postaju nečiste i tjelesne.PMK 199.4