MJERILO SPSOBNOSTI

Na omladini počivaju teške odgovornosti. Bog mnogo očekuje od mladih ljudi koji pripadaju naraštaju obdarenom velikim svjetlom i obilnim po- znanjem. On očekuje da ovu svjetlost i poznanje predaju i drugima. Želi da pomoću njih rasprši zablude i praznovjerja koja pomračuju um mnogih. Oni treba sami sebe da nagone da sabiraju i mala saznanja i iskustva. Bog ih smatra odgovornima za prilike i preimućstva koja im je dao. Da bi se djelo koje je pred njima unaprijedilo kako to vrijeme zahtijeva, od njih se očekuje ozbiljan napor.PMK 20.1

Kada bi posvetili svoj um i srce Božjoj službi, postigli bi visok stupanj sposobnosti i korisnosti. Ovo je mjera visine na kojoj Gospod želi da vidi omladinu. Učiniti manje od ovoga znači odbiti da najbolje iskoristimo prilike koje nam Bog pruža. To bi značilo izdati Boga i zanemariti da surađujemo na dobru čovječanstva.PMK 20.2

Pripremanje za službu. — Oni koji se trude da postanu Božji suradnici, koji imaju žarku želju da steknu znanje da bi ga predali dalje, primat će stalno od Boga svjetlost koju treba drugima da prenesu. Ako mladi — kao Danijel — usklade svoje navike, apetit i želje sa Božjim zahtjevima, osposobit će se za uzvišeniji rad. Neka odstrane iz svog srca sve što je nisko i lakomisleno. Gluposti i prazne želje treba napustiti; one nemaju mjesta u životu i iskustvu onih koji žive vjerom u Sina Božjeg, jedući njegovo tijelo i pijući njegovu krv.PMK 20.3

Treba da razumiju ovo: pored svih preimuć- stava obrazovanja, može se desiti da ne steknu odgoj koji bi ih osposobio za rad u Božjem vinogradu. Oni ne mogu stupiti u Božju službu bez neophodne razumne pobožnosti. Ako se predaju uživanjima i za- bavama umjesto da jačaju svoj um plemenitim i uzvišenim namjerama, oni slabe sposobnosti koje im je Bog dao; i krivi su pred njim što su zanemarili da razumnom upotrebom razvijaju svoje talente.PMK 20.4

Njihov zakržljali duhovni život vrijeđa Boga. Oni truju i kvare misli onih s kojima se druže. Svojim riječima i postupcima podstiču druge na bezbrižnu nemarnost za svete stvari. Ne samo da izlažu svoju dušu opasnostima, već vrše štetan utjecaj na sve sa kojima dolaze u dodir. Oni su potpuno nesposobni da predstavljaju Krista. Kao robovi grijeha, nemarni, bezbrižni i nerazumni, oni se udaljuju od njega.PMK 21.1

Oni koji se zadovoljavaju malim uspjesima nisu pravi Božji suradnici. Oni koji dopuštaju da im misli lutaju bez kontrole padaju pod utjecaj sotone koji ih prima u svoj tabor da bi zavodili druge duše. Oni javno ispovijedaju svoju vjeru i imaju obličje pobožnosti, ali više vole slasti nego Boga.PMK 21.2

Vještina umjesto pobožnosti. — Ima mladih ljudi koji su obdareni izvjesnom vještinom i kojima se drugovi zbog toga dive, ali njihova vještina nije posvećena. Nije ojačana i učvršćena milošću i teškoćama. Takvu vještinu Bog ne može upotrebiti za dobro čovječanstva i na slavu svome imenu. Pod pla- štom pobožnosti, oni upotrebljavaju svoje sposobnosti za širenje lažnih ideala, tako da neobraćeni, gledajući na njih, nalaze izgovor za svoje rđavo vladanje. Sotona se služi njima da zabavlja njihove drugove pomoću njihovih gluposti i šala. Sve što oni rade ima zao utjecaj, jer su pod kontrolom ku- šača koji izgrađuje njihov karakter i upotrebljava ih u svojoj službi.PMK 21.3

Oni imaju darove, ali ti darovi nisu razvijeni; imaju sposobnosti, ali ih ne upotrebljavaju. Darovi su im bili dati, ali su ih lošom upotrebom izopačili i svojim ludostima unizili, i tako povukli i druge na isti nivo. Krist je ipak platio otkup za njihove duše svojini odricanjem, svojom žrtvom, poniznošću i sramotom koju je pretrpio. To je učinio da bi ih oslobodio od ropstva grijeha, od ropstva gospodaru koji se samo toliko interesira za njih koliko može da ih upotrebi za propast duša. Oni ne mare za ljubav božanskog Otkupitelja koji sa žalošću posmatra njihov rad.PMK 21.4

Takvi mladi idu u susret vječnoj propasti. Sto će oni misliti o svojim šalama i glupostima na dan suda, kada svaki bude primio platu od Sudije sve Zemlje prema djelima koja je, činio u tijelu? Oni su zidali drva, sijeno i slamu; i sve njihovo životno djelo će propasti. Kakvog li gubitka!PMK 22.1

Koliko će biti sretniji oni koji se posvete Božjoj službi, očekujući da ih Krist pohvali; koji svaki dan bilježe u svoj dnevnik svoje pogreške, zablude, boli, izvojevane pobjede nad iskušenjima, radost i mir koji imaju u Kristu! Takvi se mladi neće ni sramiti ni plašiti kad budu postavljeni pred svoj životni izvještaj.PMK 22.2

Izabrano sredstvo. — Naše priznavanje njegove vjernosti je sredstvo koje je nebo izabralo da svijetu objavi Krista. Treba da priznamo milost koju je On nekada otkrio kroz svete, ljude, ali još će bolje biti da svojim ličnim iskustvom posvjedočimo za nju. Mi smo Božji svjedoci ako u svome životu otkrivamo djelovanje božanske sile. Svaki čovjek ima svoj lični život, različit od života svih drugih i sasvim drukčije iskustvo. Božja je želja da se naše hvale penju k njemu i da one budu izraz naše ličnosti.PMK 22.3